BLACK&WHITE
19.09.2004., nedjelja
Jutro
|
Ovako je izgledalo nebo jutros oko 5 sati. Nakon odvratnog, ali stvarno odvratnog sna probudih se u stotinki, sav u znoju. I ostajem u tom polozaju sljedecih pola sata. Razmisljajuci. Pa jebote, prestar sam za nocne more!! Dosta vise toga! Zanimljivo, kao mali nisam sanjao. Sjecam se da me to ljutilo. Ja jedini nisam sanjao. Nista. Sjecam se mozda dva-tri san iz tog vremena. A onda se ocito nesto promjenilo. Poceo sam sanjati. Sad jedva da prodje koja noc bez toga. Enivej, nakon tih 30-ak minuta, kad se skupilo snage i volje, digo sam se. Vani se pocelo svjetliti. Zapalio cigaru. I skuzim kako je sve mirno. Tiho. I jos k tome nedjelja. I naravno, uhvatio se odmah moga fajnpiksa da to i vama mogu pokazati. Namjerno sam ostavio da bude ovako mutna. Tako otrprilike i jest kad otvorite oci rano ujutro. Zar ne?  Sad je vec kasno posljepodne. Shuffle mi bira muziku. Pa izabere Ultravox – It sounds like a mellody. Pa krenem opet malo razmisljati. Muzika mi je ionako uvijek bila nesto vise od gusta ili hobija. Strast prije. Glazbeni ukus se mjenja. Ali uvijek postoje neke pjesme koje sa svim tim promjenama ostaju. Koje mozes slusati uvijek. Svaki dan. Satima cak. Bile starije ili novije. Pa se evo pokusavam prisjetiti nekih. I evo sto mi doslo prvo. Talk Talk – It's my life Vec 15-ak godina ovu jednostavno obozavam. Ne znam tocno zasto. Osim sto je, onak opcenito, dobra. Emocije mislim. Ciste jebene emocije. Naslage emocija. Tako ju barem ja cujem. Radiohead – Fake plastic trees Ovo necu ni objasnjavati. Tko nije, savjetujem da poslusa. The Connels – 74/75 Nostalgija. U rjecniku bi pod objasnjenjem rijeci 'nostalgija' trebalo uputit upravo na ovu pjesmu. (Btw, ne znam jesam li dobro napisao Connels jer... mozda je Conells. Ne znam.) Ako netko od vas ima takvu pjesmu ili vise njih, slobodno bacite komentar. Bas me zanima. |
