Nemezis
Ljubav stoljeća
"...zaklela me da je čekam, da će me se celog veka sećati..."
Bila je to velika ljubav. Dva je tjedna trajala, a onda me ostavio, preko telefona. Plakala sam neutješno, kako se već u tim godinama plače, i mislila kako ga nikad neću zaboraviti, kako se već u tim godinama misli...
Danas mi fejsbuk reče da imamo tri zajednička prijatelja, on i ja. Ima deset godina sigurno da se nismo vidjeli, nosim u glavi sliku tog dječarca...koja nema ama nikakve veze sa time kako on izgleda danas.
Baš sam se iznenadila, gledam fotke i čudim se. Lijep je, baš onako pravo zgodan, ali nema nikakve šanse da bih ga prepoznala da se negdje sretnemo. I sad se pitam je li toliko drugačiji jer se doista fizički promijenio, ili je moj mozak upamtio neke krive podatke...
...samo ga osmijeh izdaje :)
Da mi je netko tada rekao...ok, ok, govorili su mi, ali meni se činilo kao da mi srce NIKAD neće zarast.
Baš su glupave mlade djevojke :D