Nemezis
.. i sve po zakonu...
...bit će da klikćem na krive postove i blogove danas.
Klikćem i tu i tamo, a svi o stanju, oprostite, sranju u državi. Onako općenito.
A ja baš krenula kliktat da si skrenem misli sa stanja u državi, pardon, sranja, i to sasvim konkretnog.
Mala Nemezis radi u jednoj od tih velikih trgovačkih firmi. Skoro pa lanac prodavaonica. Ok, lanac, al ne ko Todorićev, bogu hvala, mrvu manji.
I već je preko nekoliko puta htjela mijenjat to svoje radno mjesto, al kako živi na jednom od PPDS dijelova lijepe nam tuđe, nema baš neke perspektive kad je posao u pitanju. Ne znate što je to PPDS? Onda i ne znate koliko ste sretni.
Dakle, tu gdje mala Nemezis zadnjih par godina obitava može nać posao kao akviziter, pa navlačit od vrata do vrata police životnog osiguranja, raznu telefoniju, raznu kozmetiku ili usisavače koji usisaju 5 prosječnih plaća. Kako i sa tim vidom prodaje ima iskustva, a ne da joj se da nju na vratima navlače za vrat, onda ostaje u svojoj firmi i čudi se u ovo i ono.
Predmet današnjeg čuđenja?
Mudro iskorištavanje rupe u zakonu.
Pametna direktorica, spominjana na ovom blogu preko nekoliko puta ima novu ideju. I uspješno je provodi u djelo.
Ideja je sljedeća: nakon tri godine rada na ugovor od mjesec, a ako si iznimno dobar, na tri, umjesto ugovora na neodređeno dobiješ...otkaz. I novi ugovor, preko jedne od posredničkih firmi. Na minimalac. Bez prava na putni trošak (koji je uvijek 290 kn, putovao ti 2 kilometra ili 39 dnevno, u jednom pravcu), bez prava na Božićnicu ( u vidu bona, koji iskoristiš u jednoj od poslovnica, i iznos kojeg ti skinu sa plaće u siječnju i veljači) i najbolje od svega...izgubiš pravo na korištenje barem polovice godišnjeg odmora.
Mala Nemezis je poslovođa u jednoj od poslovnica te, u svakom pogledu uzorne tvrtke, pa njen dio posla podrazumijeva i slaganje plana za godišnji te kordinaciju sa ostalim poslovnicama.
Danas je taj posao bio brz i jednostavan.
Pet kolegica nema pravo na drugu polovicu godišnjeg za tekuću godinu, jerbo ne rade više u toj firmi. Naravno, narednih 6 mjeseci neće ostvariti pravo ni na godišnji za 2014., a kad ostvare biti će ljeto, a po ljetu se godišnji ne koriste. Obim posla i to. Isto vrijedi i za prosinac, a i oko Uskrsa.
Sad vi kažete, ali ti si neupućena, mala Nemezis, sve što treba napraviti firma je napisati na parče papira da djelatnice imaju još toliko i toliko dana neiskorištenog godišnjeg, i ako su potpisale novi ugovor u roku manjem od 15 dana, mogu koristiti to pravo.
E, pa neće. Neće, Pantiću, direktorica takvo što potpisati, a zašto i bi, kad ju nitko od nas ništa ne pita, a kamoli da je pita kakva inspekcija?
...uvek je lopova bilo,
jer ćuk je ćuk, i vuk je vuk...
Eto, može, pa koristi. I sve po zakonu...
Mala Nemezis će se kroz par mjeseci naći u istoj situaciji.
Ondak neće potpisati novi ugovor, nego će otić malo na burzu, popravit brojčano stanje. Usput će otić malo do tih nadležnih inspektorata, sebi za dušu, bez očekivanja ikakve akcije. Još će se javit i medijima, iako zna da te i takve priče ne prolaze, pogotovo ne ako osoba želi imenovati firmu, i za kraj će se zaposliti negdje drugdje.
Možda bi valjalo terenski prodavat špagetinu i grede.
Jerbo mi se čini da nema druge nego naskočit na štrik.
...oni koji traže ideju za poslovno ulaganje trebaju razmislit o pogrebnom preduzeću. To je valjda jedina legalna rabota od koje moš očekivat neki dohodak i stalan priljev novog posla.
Mislim, meni je skoro prekardašilo, a ja imam život pred sobom, i neću se na burzi nać u pedesetoj, već u tridesetima, pa su mi šanse ipak...ma, kakve su mi šanse? Mani se ćorava posla. Nazovi rađe pilanu i pitaj pošto kubik građe. Guglaj kakvu tvornicu užadi, ili, pametnije, vidi malo neki kineski sajt, ne mora špaga bit naročita, ionako ti treba samo jednom.
A da izumim pokretna vješala, pa ko Bibliobus obilazim zabite selendre? Išlo bi to, al već vidim da će penzioneri inzistirat na deset posto popusta, naprimjer srijedom.Ovo malo zaposlenih će zahtijevat da ih se prima iza 10 navečer, kad završe sa robijom, bolesni će inzistirat da im dođem u dvorište i možda bi bilo pametno da usput prodajem i posmrtnu pripomoć. Il to ne vrijedi ako se samoubiješ? Svakako moram i dalje razmišljat o samozapošljavanju.
A, sad bi neko mogo reć, to ti je znak, sad ostani trudna, riješi se ne vata se pritiska i nemaš straha za posao. Nda, u moje preduzeće se otkaz dobije odma, al odma čim otvoriš bolovanje koje i najmanje smrdi na budući porodiljni dopust. Drugo i ne moš očekivat od Direktorice, majke dvoje djece. Da bog da joj i djeca i djeca njihove djece baš u takvoj firmi radili.
Uostalom, šta ja tu trkeljam, kad je Đole sve već lijepo rekao.
P.s. nije nam prekardašilo, reć bi. Bar mojim kolegicama nije, one su sve odreda potpisale novi robovlasnički ugovor sa objašnjenjem da je u ovo vrijeme imati posao bogatstvo. Tuke zatupljene, sve od reda. Božemioprosti.
Bit će da sam s velikim napravljena, kad imam tako nerealne ideje o vlastitoj vrijednosti :D