Nemezis
Pilich.
Nekad zna biti tako...glup.
Nekad mi dođe, priznajem, dođe mi da ga opalim posred lica, iz punog šuta. Da mu zalijepim šamarčinu onako, iz dna duše.
Oh, nitko mi toliko ne može dići živce. Nije se taj rodio koji bi mu parirao u tome.
I ide mi na živce nenormalno što u onim trenutcima kad ne zna što bi mi rekao - promijeni temu. Postavi najgluplje pitanje. Da to ne čini odavno bih izgubila razum.
Zaboravim često tko je on zapravo. Zamjerim si što sam tako...odvojena.
Ali, on mi ne zamjeri. Nikad.
Bit će da me pozna...