mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

subota, 14.09.2013.

Nedavno u Španjolskoj u autobusu - pratim scenu.

U autobus ulazi dječak otprilike 6 godina sa već svima poznatim iskidanim kartonom za koji ne trebaš znati španjolski da bi shvatio da natpis jako žalosno opisuje njegovu sudbinu.
Kao i obično, u autobusu se nalazi jedna suosjećajna madam, koju žalopojka dirne u dušu. Ali ta ista madam zna da novac u te djece obično biva oduzet od strane kriminalnih četverokutnih slomljenih nosova lica, te se onda odluči za alternativnu varijantu. Madam odluči ne dati „za hranu“, već hranu. U ovom konkretnom slučaju - vadi iz svoje torbe bananu.
Dječak šutke grabi bananu, a ja čekam – što će li se dogoditi. Zato što, za razliku od madam, osjećam ono što je tako otvoreno iskazivalo lice dječaka, koje kod mene nije izazivalo nikakvih cmizdravih emocija, već samo iščekivanje SHOW-a.
Show se dogodio momentalno. Dječarac je iste sekunde, stojeći pored vrata autobusa, otkopčao šlic i ugurao milodar u otvor na takav način, da je to nalikovalo na dignuti... e!
I sa izražajnim stenjanjem i ništa manje izražajnim pokretima tijela, demonstrirao je svim zainteresiranima svoj umjetnički pogled na banane.
Madam je pocrvenila, zatim problijedila i bila je spremna istodobno propasti u zemlju i ugušiti podlaca. Dvije cure u blizini se nisu mogli suzdržati nego da prasnu u smijeh. Ostali su se tvrdoglavo pravili da su im otkazali i vid i sluh, i da se uopće ništa ne događa.

Zaključno, prije zatvaranje zavjese na pozornici, super-macho je izvadio bananu iz svojih hlača, uzeo je sa obje ruke i rastereljao nas svih njišući se lijevo-desno, poslije čega je dostojanstveno napustio autobus.


I tako...

14.09.2013. u 13:38 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>