Moreeeeeee

ponedjeljak , 24.07.2017.

Pijem jutarnju kavicu, a onda krećemo na more. Veselim se. Tome se veselim već godinu dana.Volim more više od svega u ovoj materijalnoj dimenziji. Ima neki neopisivi mir i ispunjenje kojim me puni.

Dragi moji blogeri, sve vas puno pozdravljam i čitamo se kad se vratim.

Oznake: more

Nakon čišćenja

petak , 14.07.2017.

Slobodan dan. Nema vrućine i samo preslagujem ladice moranja po glavi. Moram u shopping, moram po madrace, moram nazvati frendicu koja je trenutno u Zagrebu. Ali sve su to ona slatka moranja jer shopping je vezan za skorašnji odlazak na more, a frendicu ne mogu i ne želim propustiti.

Nisam dugo pisala, razlog je taj što me moj krišnijevski kamp toliko razvalio da sam trebala pričekati da se sve sastavi sa mnom i sa sobom i da profunkcioniram. Otkrila sam tamo nevjerojatne stvari, tj. osvijestila sam tonu stvari koju sam rado prikrivala ispod nekog vela. Shvatila sam i koliki sam egoist i kako sam imala hrpu loših misli o nekim ljudima. A nepotrebno. Ha sve je to dio procesa, no napokon da sam stala pred taj kristalno jasan špigl i duboko se u njega zagledala. Trenutak kad sam se našla ispred gurua s takvim otrovom u mentali da mi je bilo neugodno još tjedan dana kasnije. Znam da je on to osjetio i vidio jer on zna način kako doći do mog srca. Zato mi je i poslan kao guru. Četiri puta u životu koliko sam ga dosad vidjela, pomeo je nered u mom sustavu i otvorio mi oči. I svaki put ide sve dublje u tome. No dobro da sam imala taj otrov u sebi jer je cjelokupni set događaja uspio izbiti svu tu crninu iz mene u samo dva dana. Ostala je samo svijest o tome da imam posla i da pokušam biti što bolja. I da nisam ništa posebno...

Ovoga puta na kampu sam bila samo dva dana, treći neću ni računati jer smo stigli baš na njegovu lekciju iza 5 popodne. Upoznala sam tamo i neke nove i jako drage ljude. Još uvijek osjećam tu vibraciju u sebi iako sam se vratila u svoje iluzorne nebuloze relativno brzo. No sve je okej. Znam da postoji netko tko me može podučiti i pomoći mi sa samom sobom. A to mi je bitno.



Radim još svega par dana pa idem na more: Na poslu su mi sjeli za vrat. Sve ono što nisam radila prošle godine, sada me naganjaju da radim ove. Ja ništa ne mogu eskivirati...i sad, svjesna tereta kako je to bilo prošle godine, nadam se da će iduće ipak biti bolje. Ne želim insomnije i psihijatre niti kupovinu skupih ayurvedskih pripravaka protiv tjeskobe. Imam knjigu o tjeskobi. Sjećate se Duhovnog ratnika, o kojemu sam pisala recenziju? Četvrti dio piše baš o tjeskobi. Uputa je jednostavna (naoko): utemeljite se u svjesnosti Boga. Samo to...samo to.... možda i je samo to, ali ja i dalje s tim imam problema. Vele: praksa, praksa, praksa....istetovirat ću si "praksa" na čelo da se podsjetim..


Oznake: Duhovni ratnik, more

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.