Mladen Jose Barbina ( Šepić)
02.11.2011., srijeda
Vatikanske piramide
|
Nakon zgodnog vica s bosanskim piramidama nisam očekivao kako će se u skorije vrijeme na europskom tlu pojaviti neki novi arheolozi-amateri, no kako se dade izčitati iz vatikanskih priopćenja, piramide su i tamo vrlo aktualne. Jasno, poslovično oprezni i iskusni Vatikan nikad neće „istrčati pred rudu“ s takvim jednim spekulativnim otkričem. Dapače, čini se kako Vatikan već godinama prikriva svoje piramide i tek tu i tamo dadne naslutiti kako one, što je zapravo zaprepaščujuće – rastu. Iako već dulje vrijeme neki poznavatelji piramidologije upozoravaju na fenomen rastučih piramida u Vatikanu veći dio javnosti, naročito katoličke držao je to jednom od brojnih špekulacija dokonih osoba koje u svemu i posvud nalaze neke „teorije zavjere“. Ipak, u nekim je teorijama bilo „onog nečeg“ što je „držalo vodu“. Naime, neki od teoretičara ujedno su i dobri poznavatelji šahovske igre pa tvrde kako mnoge varijante te prastare igre uključuju taktiku postavljanja (š)pijuna što bliže protivničkom kralju(u ovoj ga prigodi možemo nazvati Papom), barem jednog a ukoliko je Papa tj. kralj neoprezan onda i više. Poznavatelji te drevne igre znaju kako je (š)pijun vrlo podmukla figura koja djeluje relativno bezazleno i nemoćno ali se u prikladnoj poziciji iznenada pretvara u najmoćnije figure, po izboru onog tko ih je postavio, i tad je obično – igri kraj. Pouka je to za život kako je i kralj ma koliko uznosit,stasit, i snažan bio, zapravo vrlo slab ukoliko je neoprezan i svakakve smutljivce pripušta u svoju blizinu. Moglo bi se reči kako je u ovom, razmatranom slučaju, kralj dodatno oslabljen jer zbog celibata igra bez kraljice a povijest nas poučava kako su upravo žene imale dara otkriti kukavičja jaja te snažno braniti svog kralja. Istine radi bilo je i obrnutih situacija ali samo kao i u opisanom slučaju, kad se protivnikov pijun pretvorio u kobnu kraljicu. Dakle, nije ni kraljici bezgranično vjerovati. Zapravo, šahisti bi rekli kako s kraljicom „treba znati“ i kako je to samo prividno najsnažnija figura jer kako to kaže reklamni slogan jednog proizvođaća automobilskih guma ; snaga bez upravljivosti ne vrijedi - ništa. Da nešto smrdi, odnosno da je nešto trulo u „državi Danskoj“ vidjeli smo u slučaju samostana Dajla kad je koliko-toliko „ hrvatski“ biskup Milovan na časak zamijenjen odgovarajućim a koji se nije libio nešto hrvatsko pretvoriti u talijansko. Sad,......... na razini pravnih smicalica to je savršeno izvedeno i zaslužuje pljesak ali, ali.....takvi su štosevi primjereni trgovcima ukradenim konjima a ne instituciji koja reflektira na status „moralne vertikale“. Da je, kojim slučajem sjedište te „moralne vertikale“ u Pizzi to bi i bilo nekako razumljivo. Ali eto, čini se da ni stupovi Vatikana nisu imuni na zub vremena. I još se nije slegla morska pjena oko Dajle a teoretičari vatikanskih piramida dobili su, ne adut, već dokaz postojanja istih a preko vatikanskog „Justitia et Pax“ priopćenja a koje bi mirne duše mogla podpisati bilo koja loža čuvara piramide. Ni manje ni više nego je tim priopčenjem država kao institucija bačena na smetlište povijesti a novus ordo seculorum iliti novi svjetski poredak odnosno svjetska država dobila je (istina, iz druge ruke) Božji blagoslov. Uvažena nas vatikanska institucija uvjerava kako su „država“ a pogotovu „nacija“ nešto nazadno i opasno prijeteće čovjekovu usponu ka „raju na zemlji“ a koji se upravo preko svjetske države i novog Babilona(čitaj – globalizacije) upravo imade trasirati. U toj se nakani posredstvom te uvažene komisije zagovara svemsvitunadređena novčarska institucija a koja bi se imala postarati da svijet više ne potresaju novčane nevolje. Nešto iz notacije a nešto iz konotacije tog priopčenja također se dade razabrati kako je za sve nevolje i ratove ovog svita krivo postojanje nacionalnih država i granica uopće. Obzirom kako sam ja dijete poniklo u komunizmu tako me je i to priopčenje prisjetilo na neumrlu parolu; proleteri svih zemalja, ujedinite se .....Tamo gdje se to i ostvarilo znamo svi kako su proleteri gorko požalili a eto u Kini i dan danas suze liju. Neobično je u svemu tome što prosječno pismen čovjek Katoličku Crkvu i masoneriju doživljava kao posve suprotstavljene strane. Tko je u toj priči mason a tko ne ako obje strane teže istom cilju? Pa onda tu nema žuči! Vratimo se šahu. Kroz povijest igranja bilo je svakakvih strategija i taktika. Različite figure obnašahu različite uloge i mnoge su figure „mijenjale stranu“ ali još se nikad nije dogodilo da bi kralj igrao za svog protivnika. U šahu je to ne moguće. Takva bi partija bila bezsmislica. Naravno, život nije šah !!!!! ........................................................................................ Barba |
