Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,19.10.2006.





Konačno slobodna


Dostojanstveno sam te ispratila iz mog života,
Sad hvatam neke nove niti svoga postojanja.
Pletem ih, skupljam, prvi put samostalno
I veselim se koracima uspješnog opstajanja..

Ne dozvoljavam sjenkama prošlosti da priđu,
Ne želim više nikada drhtati u strahu i samoći.
Tvoji dolasci i odlasci su me potpuno srušili
I uništile su me duge i neprospavane noći.

Shvati, nismo mogli ostati više zajedno,
Isuviše se toga ispriječilo među nama.
Nisam željala biti ranjavana iz dana u dan,
Radije sam odlučila ostati zauvijek sama.

Nisam te krala od nikoga, od kog nisam smjela,
Dijelila sam te sa obvezama i ženama svakakvog soja.
Svaka je letjela u tvoje krilo, imala te više od mene,
A samo sam se ja javno nazivala ljubljena i tvoja.

Mene si imao pored sebe, pokazivao me svima,
Govorio kako sam tvoja jedina prava prilika.
Ja sam bila pokriće za sve tvoje ludosti i igre,
I uvijek te izvlačila iz svih mogućih neprilika.

Trebao ti je netko na koga možeš uvijek računati,
Netko tko bi te uvijek idealnim opisivao.
Bila sam pogodna za to, stalno u tvojoj sjeni,
Dok bi se ti bahato oko sebe razmahivao.

Ne želim više glumiti tvoga anđela čuvara,
Uvijek sam te štitila, iako si mi odavno slomio krila.
Sad traži neku drugu, mene si izgubio,
Dovoljno dugo sam tvoja marioneta bila.





Draga prijatelji, ispričavam se što vas možda neću stići sve
posjetiti i dati vam komentare na vaše postove. Jutros sam
bila malo "izbačena iz takta", nevezano za vas,eto, i meni se to
može dogoditi, ali vratila sam sebe sebi i svakako ću vam se
javiti kad stignem.

Hvala na razumijevanju.


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.