Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,18.09.2006.







SUSRET DVIJE DUŠE


Kišilo je, onako kao što ne pamtim da je ikad kišilo u našoj Dolini. Nije me
spriječila ni kiša i potoci vode koji su se slijevali kamenim stepenicama.
Ništa me nije moglo spriječiti da ti krenem u susret, da ti stisnem ruku,
da te zagrlim i da pričamo, da se opustimo, da se vratimo u prošlost...
da pričamo o sadašnjosti i da zajednički gledamo u budućnost,
pronašavši toliko sličnosti u nama.

Miris Dunje i Ljubičasti Jorgovan....promatrali su nas,
nevjerovatno, kao da smo se izdvajale iz tog kruga ljudi, kao da smo
lebdjele u nekom svom svijetu, razmjenjujući riječi, smijeh, doživljaje...
Jesmo li zbilja izgledala drugačije, pa smo izazivale znatiželjne
poglede prolaznika? A dvije sasvim obicne žene, Dunja mirisna i Auroraisa,
koje je ova naša Dolina očvrsnula, nahranila toplinom i ljubavlju, željom
da tu ljubav i nesebičnost davanja sreće šire i dalje, puno dalje.

Obje djeca Neretve, obje sa tim neraskidivim nitima koje nas vežu.
Sati razgovora, kao da su prošli u trenu. Ni zatvaranje i kraj radnog vremena
"Glorije" nije nas moglo razdvojiti. Još smo dugo pričale na uglu, kod semafora,
još je u nama bila želja da nježne, tihe i treperave duše pričaju dugo, dugo.

Tako sam sretna što postojiš,što te znam, što te imam za prijateljicu,
što si upravo onakva, kakvom sam te zamišljala, što si oličenje dobrote,
žentvenosti, nježnosti i dragosti. Što si topla i emotivna duša,
spremna da razumije sve duše svijeta. I što smo se u trenu našle
i pronašle na istim "valnim dužinama".

Morale smo svaka na svoju stranu, svojim putem života, već je bilo kasno,
sitni sati, ali ostalo je želja za novim susretom, ostalo je novo i divno prijateljstvo
koje će svaki dan sve više rasti i ostalo je obećanje da će se
susreti ponavljati i obnavljati i da će druženje trajati dugo, dugo.

Hvala ti , draga Auroraisa, na divinim trenucima koje si mi podarila,
na gostoprimstvu u našem rodnom gradu, gdje si ti bila savršeni domaćin,
hvala ti na plemenitosti, hvala ti na razumjevanju, na toplini duše, na
dobroti koja izvire iz svake tvoje riječi, svake tvoje geste. Hvala
ti i na prekrasnom postu na tvom blogu, posvečenom našem
susretu i druženju u najdražoj nam Dolini.

I doviđenja, do novog, što skorijeg susreta, u našoj dragoj Dolini...



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.