Facebook za žive i mrtve

Mislila sam danas napisat sasvim drugi tekst, sasvim drugačiju temu izvući iz nutrine, nešto o božićnim pričama i dječjim karakterima i onda sam ujutro logirana na face pročitala: danas je rođendan toj i toj i još jedna osoba. Ne znam zašto se tako navodi ako su dva i više rođendana istog dana i po kojem ključu ide prvenstvo, a drugi su osobe u nizu. Nije niti važno sad, iako ja volim kad je neka ideja pravednosti uvijek zadovoljena. No, za ovu priču nebitno. Kliknem na još jednu osobu i lecnem se duboko, tamo gdje sama uopće ne zalazim, tamo u onim dubinama gdje svjetlost ne dopire, a život je u čudnovatim tragovima, tamo gdje sam odložila ono jako teško, ono nepromjenjivo. Ono što me isto čini, ali se na površini ne vidi.

Još jedna osoba danas ima rođendan, ugledam nasmijano lice svog pokojnog prijatelja. Samo stisnem oči, jer nisam ni na sprovodu plakala, sa njegovom bolešću i polaganim umiranjem, postajala sam sve okrutnija, prolazeći faze nevjerice prve dijagnoze, višegodišnje borbe bjesomučne i neimovnog odlaska.

Prošli rođendan nije slavio, bilo je već prenaporno, no zid bijaše mu ispunjen čestitkama od svakog i od svukud, a par dana nakon njegove smrti, puno žaljenja sa svih strana, a većina je pisala kao da se njemu osobno obraća, kao da će on sve pročitat i neki nebeski smajlić odnekud poslat. A onda je sve zamrlo, i ponekad sam se upitala, što treba učinit s profilom osoba koje više nisu ovdje, da li je groteskno da se već odavno pokojni s društvenih mreža smiješe ili je sasvim svejedno. Nikad nisam s nikim o tome razgovarala, a niti sama nisam sigurna, rado bih baš njega upitala, često je imao odgovor na sve i to duhovit. Koliko bi mu bilo duhovito čitat danas čestitke tzv frendova koji mu sretan rođendan i puno zdravlja žele, brzo ozdravljenje, koji valjda automatskim pilotom na facebooku čestitaju mrtvom čovjeku rođendan, koji nisu u stanju pročitat niti tri retka objave niže, koji su u tako dobrim odnosima sa drugima da niti ne znaju da li su ti drugi uopće još na ovom svijetu.

Od jutra zid pokojnog prijatelja se puni riječima neprikladnim, no i prikladnima kojima nedostaje, kojima je u mislima s rođendanom i bez njega, i opet većina se njemu obraća, govorim ti, pišem ti, živ si za mene, evo još jedna pjesma, još jedna fotografija, znam da si to volio pa ćemo makar tu, na facebooku podijeliti, kad za dijeljenje uživo nismo na istom mjestu prijavljeni.