Igram šah otkad znam za sebe. Genijalna igra. Naučite se kombinatorici, strategija-taktika, logika, strpljenje, koncentracija. Toliko prednosti. Negdje sam čuo kako se šah igrao u sovjetskim vojnim akademijama. Valjda kao neka vrsta simulacije prave bitke.
A što je šah nego bitka. Bijeli i Crni, na bojnom polju, odmjeravaju snage. Početni taktički raspored snaga: u sredini kralj i kraljica, uz njih najbolji i najvrsniji kraljevi strijelci - lovci, do njih gorda konjica čeka prvu naredbu da napravi dar mar u protivničkim redovima, na krilu dva topa velikog kalibra za razbijanje protivničke mašinerije. I naravno, u prvom redu pješadija, vrli i kršni momci spremni da potroše svoje bjedne živote samo za vas.
Pružate ruku protivniku na početku, kao da mu zahvaljujete što je došao na megdan. Naravno, uz onaj prostrijelni pogled u oku, tek da ga malo okrznete. Prvo pokazivanje snaga. Adrenalin vrije sa svakom sekundom. Napetost se može nožem rezat. U sebi poput Očenaša prije bitke molite da vam odigra baš ono otvaranje koje ste ranije pripremili.
I onda prvi potez. Uf, shebana varijanta. Ova vam nije baš poznata, ali ste inače vrlo dobro potkovani kad igrate s crnima(bolje vam leže) pa ćete pokušat izbalansirat situaciju. Ipak, računate da ne zna baš toliko o varijanti 7...Sf3, pa vam ne bi trebao dodatno komplicirat.
Prošlo je oko pola sata, bitka je u punom jeku. Sva vojska je u potpunoj kontaktnoj situaciji. Malo pregledate stanje na ploči. Ne stojite tako dobro. Još niste kralja sklonili u rokadu. Kraljica vam još uvijek očijuka s domaćim pješacima. Doduše, artiljerija je zauzela dobru stratešku poziciju, topovi su na otvorenim linijama, tako da držite otvoren pristup neprijateljskom kampu. Sve što naleti postat će topovsko meso. Uz to, lovci već obavljaju svoj zadatak prijeteći liniji bijelih pješaka na desnom krilu. Svaki šahist zna da su lovci kao suho zlato kad na protivničke pješake gledaju kao na lovinu. S konjima ste oduvijek oprezni, jer se kvalitetno koriste u oba smijera. Zato ste jednog ostavili da brani pristup prema kralju, a drugog ste postavili u blizinu neprijateljskim linijama. Neka stoji atento, da u svakom trenu može uskočit u neprijateljske linije.
Shvaćate da morate nekako steći prednost. Naravno, možete pokrenut frontalni napad, ali to je uvijek riskantno. Može se dogodit da u jeku borbe zapostavite koju figuru, gužva na tabli stvori konfuziju u glavi. Često dođe do "missing in action" situacije.
Odlučujete se za hrabar potez. Nakon kraćeg kombiniranja odigravate potez kojeg nitko nije mogao očekivat. Potez poznat pod imenom "žrtva konja". Konjica vam stradava kako bi razbili obrambenu pješačku formaciju oko protivničkog kralja. Na licu protivnika vidite prvo iznenađenje, a zatim lagani izraz tjeskobe. To je to. Psihološki rat ste dobili, sad treba to sve dovršit.
Sad kraljica dolazi na scenu. Najjača figura u šahovskoj igri (pa recite da smo mi šahisti šovinisti!) ulijeće u prazan( ili bolje "od strane konjice očišćen") prostor ispred kralja i uz pomoć topa i jednog od lovaca, koji je dugo čekao iz zasjede...egzekucija je neminovna. Bijeli kralj je pokleknuo pred nadolazećom opasnosti.
Protivnik zaustavlja sat i pruža ruku pobjedniku. Uspijeli ste. Još ste jednu bitku dobili. Još ste se jednom dokazali kao velik strateg. Već vas počinju zvat Cezar, Aca Veliki, Napoleon...javno likujete, iako vam to nije karakterna crta. I to šah čini. Trenutačno mjenja vaš karakter.
Šah je puno više od ovoga što sam vam napisao. Trebate provat, možda vam se svidi. Znam da izgleda dosadno, ali ako se ufurate u ovakav đir, postaje vrhunska zabava. Igra za sve. Igra milijuna.
Keep on bloggin'!!!
|