Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Danas je bura tako jako puhala da profa iz jedinog ispita koji mi je ostao nije mogla sletit. Tako je odgođen rok, a o slijedećoj šansi za polaganje ispita bit ću pravodobno obavješten. Avione slomit ću ti krila...
Tulum mog kolege-jarana Ćire, bossa od Viteza, bio je više nego uspiješan. Piće džabe, dobra ekipa, "gruvi" muzika...nakraju je nas nekolicina ostala do fajronta. Zanimljivo kako je tu večer dokazana jedna žalosna i brutalna, ali istinita teorija o muškoženskom snubljenju. Očajno. Jedan od slijedećih postova više će govorit o tom fenomenu.
Subotu večer sam bio u U.M.O.Bolnici na koncertu brazilsko-talijanskog trija Movie Star Junkies. Gitarist je sličio na Phila Lynotta iz Thin Lizzyja (zanimljivo da je i Lynott dijete Irca i -Brazilke!), klavijaturist je izgledao kao Beck, a bubnjar kao Dave Grohl iz Nirvane i Foo Fightersa. A kako je to tek zvučalo... Šteta što je trajalo jedva nekih 45 minuta, tako da sam se brzo skupio.

Ponekad se stvarno čudim svojim reakcijama. Nekad stvarno znam reagirat čudno, i to me iznenadi. Pozitivno, uglavnom. Čini mi se da slijed pozitivnih događaja u životu utiječe na mentalno stanje. Ne znam baš je li i karakter uključen u taj utjecaj, jer karakter se rijetko i teško može promijeniti, ali možda sam u stavovima postao malo čvršći. I to je ok. Da i ja jednom dođem na svoje. I mislim da ću nastavit tako. Ovo su moji dani(konačno!), i neću dat nikome da mi ih usere.
Jer kad te ide, onda te ide do jaja. Svaka vrata kao da se sama od sebe otvaraju, svi te počnu oslovljavat sa "Vi", počnu te drukčije gledat. I tako i treba.
Znam, ovo sve zvuči umišljeno ili napuhano. Ma baš me briga. Zvučat će tako samo onom ko me ne zna. Ma nek ljudi misle što hoće. Ja sam svoje rekao.
The genius has spoken!

Keep on bloggin'!!!