Možete mislit, svi spojili vikend. Ma koji su to drznici. Tuže se kako imaju male plaće, da kasne plaće, da ih ne primaju, da su bez posla...a onda spoje vikend...
Uh što bi ja to izbatinao...
Ovo naravno spominjem jer su studenti kolegija MiKuD morali u ponedjeljak bit na nastavi. Imali smo ne beton, nego armiranobetonsku ploču zvanu "Kultura govora". Nije to čak ni tako dosadno. Ali dajte ljudi, od 8 do 13.30. Kao zašto smo tako ne mirni. Ohani ženo, iskipit će mi mozak. Anyway, izgurao sam nekako ta "predavanja" (prije bih rekao betoniranja).
Dan prije dogovorio sam sa Spavalicom i Hot Lips da ćemo ić do UMOBolnice. Za Noć Vještica. Ali ja umoran. Ne mogu se maknut. Opet, promislih, ma ne mogu ih iznevjerit, moje sisters, najveće legende na svijetu. Slomim nekako volju za spavanjem, spremim se i uputim.
Moram priznat da me ugodno iznenadila atmosfera koja je vladala Orlandom te večeri. Ljudi su se potrudili da klub izgleda baš darkerski, kako i priliči. Mnogi su se maškarali u vragove, kosture, razne sablasti... Uživali u jeftinoj cugi i odličnom izboru muzike (Sinke, svaka ti dala...vode iz bokala!).
Hot Lips, koja se stvarno potrudila izgledati u duhu večeri dala je i Maroonsu svjetleće vražje rogove. Nisam planirao se maškaravat. Ali lite-show rogovi i darkerska narukvica(hebote što je ono oštro, ko zna što još Hot Lips od tog sado-mazo repertoara ima doma) odavali su i na Maroonsu duh Halloweena. Thanx, Hot Lips, You're the best!
Sad se ne mogu baš sjetit dokad sam ostao, ali to ni nije bilo važno, bilo je fenomenalno. Sigurno još jedna od večeri za povijest.
E, umalo zaboravih. Na plesnom podiju Orlanda sreo sam moje kolegice sa MiKuDa. Da budem iskren ne znam točno koliko ih je bilo. Al znam da su bile, hehe. Dakle, studentska elita MiKuDa izlazi u UMOBolnicu! Ostali, osjetite se pozvanima da slijedite naš presvijetli primjer. Budući da će (bar) jedna od njih ovo čitat ne smijem izlazit sa stavovima. Već sam rekao da na kolegiju ima kvalitetnih ljudi. Nadam se da su to oni, ili one koje izlaze u UMOBOlnicu. Nadam se...
Našao sam i fotke na netu. Mogu zahvaliti blogerici Chez papillon rouge. Možda negdje nađete i jednog s rogovima. Ako se malo potrudite.
|