Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Kad sam jučer spominjao srijedu kao jedini nepošteno neopjevani dan u tjednu, na neki čudan način pala mi je jedna stvar napamet.

Kad je itko od vas izašao navečer vani, u kafiće, diskače, klubove, đuskao na raznu vrstu muzike, pa naletio da se pusti "sentiš"?

Sad će neki reć, uf evo ga opet, ali jedna je stvar sigurna: sentiši su izgubili svoje mjesto koje su čvrsto držali sve do kraja 80-ih godina...
Činjenica je da smo svi, ili bar dobra većina nas ustvari - djeca sentiša.
Možda će vam ovo sve zvučat čudno, ali...citirat ću druga s web-stranice Leksikon Yu-mitologije koji bi možda po godištu bio generacija naših starih,a koji opisuje što je sentiš značio njima u ta doba. Kaže drug:

"Laganice - zajedničko ime za spore pjesme, balade - 'stvari', ukratko, uz koje se na tulumima plesao 'sentiš', odnosno 'stiskavac', kako je generacija prije moje zvala isti fenomen. Laganice su bile spore, emocionalne, često molske rock-stvari, domaće i strane, koje pak tvore posebnu semiotiku pa kao takve zaslužuju poseban tekst. Iako je ono bilo vrijeme 80's pop-hitova, rock-sentiši iz sedamdesetih su svejedno bili tu 'to stay'. Nije čudo: šta je drugo moglo artikulirati (u svega par minuta!) hormonalni kaos, puberalnu konfuziju i našu visoku senzibiliziranost i u isto vrijeme kreirati posebnu, intimnu, rano-senzualnu atmosferu gdje ćemo ostvariti prvi kontakt sa suprotnim spolom. Nijedna druga stvar."

Drug nadalje ističe:"nakon par sati žestokog rock'n'rolla (ili elektro-popa kasnije), u jednom trenutku bi netko pustio prvu laganicu, svjetla u pubertetskoj sobi prigušila bi se još više, što je bio znak da netko od dečki prvi počne i krene prema onoj koja mu se sviđa i nehajno joj veli:'o'š čagat?' Naravno, samo su se rijetki fakeri usudili napraviti takav armstrongovski 'one-small-step-for-man-one-giant-leap-for-mankind' korak - pa su onda, uništavajući naš ionako nizak self-esteem, cure bile te što su preuzimale inicijativu i prilazile nama.
Ništa nije bilo uzbudljivo kao moment poziva na sentis, ma već i zamišljanje kako, priljubljeni, s rukama oko njenog struka i nosnica punih mirisa njene kose, čagamo s nekom koja nam se svidjala, kao što ništa nije bilo uzbudljivo kao to doba."

Drug na kraju tužno zaključuje:"Laganice su isparile iz naših života, orwellovskom kulturnom revizijom - inkopatibilne kompliciranom, distantnom i ironičnom kasnoadolescentskom ponašanju, kao što su tulumi zamijenjeni klupskim i koncertnim životom, znači odvajanjem od kvarta i odlaženjem u centar, a sve to je zapravo predstavljalo prelaz u jedan drugačiji, 'ozbiljniji', generalno nesentimentalniji period, kad smo se već trenirali u primanju udaraca, jačih i bolnijih nego što je odbijanje poziva na ples, kao i, nek mi se oprosti na dvoznacnosti, gubljenju vlastite nevinosti uopće."

Mislim da ovom ne treba puno dodavat...može li se uopće procijeniti što propuštamo ne gajeći "kulturu sentiša" i sve blagodati koje ona donosi.

Koji je vaš omiljeni "stiskavac"?