29.09.2007., subota

..već kad sam se ražestila evo malo .. ..glazbene žestice.. (da se sjetim mladenačkih subotnjih izlazaka) i još jedne.. i ove.. dosta je bilo mahanja kosom, nastupa sentišblok (stiskavac)..

- 19:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

najlakše je naći krivca u drugomu Tako mi se čini da aktualna vlast krivi suce u Haagu. Koliko krivnje otpada na hrvatsko pravosuđe koje se u europskim reformama po pitanju integracije nije niti pomaklo, ono tone i nalik je na pravosuđe Ruske federacije. Pravosuđe je nositelj sudske vlast u državnoj trodiobi vlasti. Ono kao nositelj sabotira državu, a financira se iz grbavih leđa radnika koje uništava u biološkom, zatim svakom drugom smislu. PROIZVODNJA PUNI DRŽAVNU BLAGAJNU. Biološka baza društva, SELO, je uništeno, INDUSTRIJA je uništena, PERSPEKTIVE UNIŠTENE. Rezultati su jedini pokazatelji, a oni govore o demografskoj smrti, o zaduživanju koje se ne zaustavlja, o stranom kapitalu koji ne donosi već iznosi, a pritom debelo nagrađuje domaće pomagače u iznošenju i isisavanju novca iz Hrvatske. Taj profil se zove MANAGER. Ono što manager dobije je novac koji se u samoupravnom socijalizmu zvao VIŠAK i moji roditelji su ga dobivali kao dodatak plaći, odnosno kao novac koji su svi zaposleni zaradili. MANAGER JE ZAPRAVO VAZAL. Piše Ante Tomić u svojoj kolumni pretprošle nedjelje kako se nada da mu djeca neće istrunuti na blagajni marketa za dvijehiljadesedamsto kuna, kao neka žena koja se usput buni što se gradi nova knjižnica.Tomiću dragi. Ta žena ima privatno pravo na glupost, ali njen rad košta toliko i toliko, i boli te briga ko i njenog poslodavca što je glupača. Plati je pošteno za njen pošten rad pa ćeš vidjeti za pet godina jeli glupa ili nije. Imat će pošišanu travu oko kuće, umivenu i veselu djecu, a ona će biti dotjeranija s frizurom, a muž će roštiljati u dvorištu. Njezin status i glupost ide na račun obrazovanih. Nekada su djeca seljaka i radnika i takvih blagajnica čekala na željezničkoj stanici u nedjelju popodne vlak za Zagreb iz mog slavonskog mjesta. Išli su studirati. Doktor Ante Starčević, Otac Domovine imao je izraz POKVARENA GOSPODA, a takvi čine našu (kvazi) elitu. Samo kad se sjetim one kuje sutkinje u prekršajnom sudu, da mi je negdje sresti da joj nabijem nogu u guzicu iz sve snage.Čula sam da je osnovana neka pravosudna inspekcija pa ću tamo usmjeriti taj spis. Haški proces značio je i međunarodno predstavljanje Hrvatske, mudrost nastupanja i zastupanja.Pričalo se o velikim honorarima odvjetnika koji su "branili" naše u Haagu. Kod nas odvjetnička služba funkcionira na način da isisava novac iz klijenta, a ne zastupa za plaću. Profesionalizam ne postoji, po zakonu odvjetnikov interes oprečan je interesu stranke koju zastupa... Itakodalje... Novohrvatski zločini premašili su partizanske.

- 18:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.09.2007., petak

malo glazbe o mladenačkom entuzijazmu kad sam i ja bila supertramp

- 01:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

skaska u Metrou Danas je ljuta blogerica koja i mene katkada posjeti, naša skaska osvanula u tramvajskim nam novinama kojima vidim, gotovo svi putnici krate vrijeme sneni putujući na posao, školu, ovisi u koje vrijeme uletite u tram. Zgodno je to anonimno putovanje po virtualnom svijetu i mogućnost "olakšanja" gnjeva na dnevna događanja. Držalo me olakšavanje dosta dugo vremena, čudila sam se svom entuzijazmu, dok me muž prijekorno optuživao za internetsku ovisnost. Lijepo sam se ja sprijateljila i čak razvila stanovite simpatije s nekim forumašima, s nekima sam bila na neprijateljskom virtualnom nišanu u položaju "gotovs". Mislim da se tako nekako kaže. Bombardirala sam sveudilj, mene su gazili postovima i komentarima. Jednom sam nježno zapitana i persirana čak, "da gdje sam, nedostajete nam!" Prostačilo se čak i slalo na nemoguća mjesta. Branila sam stavove i dostojanstvo svoga "nicka" koji sam odabrala iz lepeze zdravih domaćih imena. Mislim da su me zamišljali forumaši da izgledam kao skaskaina izabranica s fotke u lijevom boxu. I tako, trajalo je to moje sijevanje i grmljavina dok se nije skroz ispucalo kao malo dulji ljetni pljusak iz šireg oblaka koji se usput ispraznio bljeskajući i tutnjeći u raznim pravcima. Nalajala sam se kao pas na karavane, a karavane su prošle, i prolaze nedirnute i sada. Karavane su nedodirljive ne samo meni nego su vrlo nedodirljive, do općedruštvenog bola. Preboliš i postaneš autističan u svrhu preživljvanja. Najgora društvena bolest koja se može dogoditi. Emocionalna smrt u građanskoj bespomoćnosti. I tako, pomalo sam zaboravila na taj forum, zaboravila sam korisničko ime i lozinku, negdje imam zapisane, ali sam zaboravila u kojoj tekici. Nadam se da ću slučajno naići na nju, ili preostaje novo logiranje.. Ali nije sve tako crno kako se činilo... Prije kakvih mjesec dana sjedila sam doma kod bivše profe iz književnosti na kavici. Klafr, klafr, hm, klafrklafrklafe i odjednom profa M. izreče slučajno kako se to u klafranju dešava, moj forumaški nick u kontekstu zeta dr.mr.fr. koji je čitao moje komentare i lik se oduševio. Ja sam ju naravno zaustavila kao što se zaustavlja magnetofon "klik", pa "repeat". Da, to sam ja!! Nije bilo uzalud.

- 00:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.09.2007., srijeda

sjećate li se ove disco legende.. ..odmah mi zatitra diskomišić u lijevom listu i desnom natkoljeničnom.. yess!!

- 18:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

UDAVAČA -Mene nemoj ucjenjivati svojim kuhanjem i pospremanjem. Ja ću od sutra stalno jesti u firmi i neću slušati tvoje ultimatume! Još danas pamtim izraz lica i odlučnost kojom sam ošamarena riječima kao ledenim dlanom po oba obraza. Toliko koliko je bio hladan šamar toliko je bilo moje lice crveno od srama pred samom sobom. U toj dobi nitko više nije bio odavna odgovoran za mene i moje raspoređivanje svojih snaga i obzira prema sebi, bližnjima i drugima. Nakon tog nemilog suočavanja s još jednim zidom na kojemu je postojao prolaz u tom trenutku meni nesaglediv, naveo me na veliko pospremanje i prašinarenje unutar sebe same. Zatečena sam bila nekom "ja" iznutra koja mi nije pripadala, a živjela je samnom i mnogo puta mi nametala svoje kriterije odabira ljudi i događaja. Pri tom mislim na ljude muškog roda i događanja koja se nazivlju romantičnima, a imaju sasvim ozbiljan stvaran učinak, što bi pravnci ozbiljno nazvali, učinkom zajednice muškarca i žene. Riječi koje su zvučale poput šamara razbile su sapunjavi obrazac nasljeđa po kom su se obitelji na efikasan način rješavale ženske čeljadi iz domova, strepeći iza svake dobivene mjesečnice. Koliko god su se otvarale teme i razbijale dileme i predrasude, uvijek su se vukle neke trakavice zatucane bojazni analiziranja sebe i bližnjih, i za svaki slučaj primjenjivala se oprobana receptura utuvljivanja u glavu obrasca klasične udavače. U udavačinom paketu tehnički poslovi održavanja kućanstva stavljeni su na postament svetosti, valjda iz vremena žena domaćica i muškaraca koji su se gnušali previjajnja pelena vlastite djece. Nijansiranje potreba muške polovice moje tadašnje zajednice nije bilo upakirano u mom duhovnom mirazu. Onaj šamar riječi doletio je poput melema na moju zabludu. Okrenuo me za 180 značajnih stupnjeva širine pogleda. Tehnički nam poslovi zajednice još su neko vrijeme trpjeli svježu spoznajnu euforiju, zatim su, barem s moje strane počeli zauzimati neko primjereno mjesto. Nije prošlo dugo, nasred one iste kuhinje, s malo razlike u izrazu, isto lice ošamarilo me opet, ovaj puta dvostruko jače; -A što ako se vjenčamo, a ti, kad ja potpišem kod matičara prestaneš raditi po kući i kuhati kao što je učinila moja mati kad se udala za oca, zatim isto to je učinila moja sestra čim je šogor potpisao. Do potpisa sve je štimalo, a od potpisa šogor sve radi; djecu vozi u vrtić i školu, pa na aktivnosti, kuha, pegla, pere, nosi s placa i zarađuje. Sestra je čak dala otkaz u Sudu. Bila je najbolja studentica u generaciji i najmlađa koja je položila pravosudni ispit. Ona ništa više u kućanstvu ne radi, a čini mi se da je pronašla način da se opravda; postala je umišljeni bolesnik. Kako ja tebi mogu vjerovati? Moj dragi donio je sa sobom svoj jako ozbiljan duhovni ženidbeni paket. Bio je daleko teži nego moj. Trajalo je to naše ronjenje u mutnoj vodi donešenih zabluda, zatim su se naše spoznaje počele bistriti, a tehnički poslovi održavanja zajednice jednako smo prihvaćali i obavljali bez predrasuda. Ja sam vozila auto na servis zamijeniti ulje i gume, a on je slagao odjeću u ormare meni neizvedivom preciznošću, i prao sam ručno bijele košulje. Ja sam ih boljeod njega peglala. Nisam osjećala da sam rob, niti sam dobivala takvu povratnu reakciju svoje muške polovice zajednice. Nisam bila sigurna u njegovo vjerovanje u mene tada unatoč vanjskim manifestacijama koje su ukazivale na sklad. I onda se razbolio. Ne vjerovavši sebi, zatim u izlječenje, zatim bližnjima, zanemario je liječničke upute i - umro. Danas mu je rođendan. Da, osmog, desetog. Ostavio me, nedefiniranu s dvojbama, neispunjenih sanja, nedovršene ljubavi što su pak unutarnje manifestacije vanjskih puno crnjih u realitetu. A čežnja i praznina, a tek bizarni snovi! Nije sebi vjerovao, pa nije mogao niti meni iz svoga gledišta.

- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.09.2007., nedjelja

Svi imamo svoga anđela.. ..da li ga pažljivo slušamo?

- 16:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.09.2007., srijeda

sliku svoju ljubim častim samu sebe ovom lijepom pjesmom, nadam se da se neću pretvoriti u smokvu ili puža

- 20:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Uz prethodni post najbolje ide .. ..... jesam, jesam..

- 20:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.09.2007., nedjelja

Evo moje htz opreme.. ...dugo najavljivane. Inspirativno djeluje??

- 16:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Haljina Od koprena čežnji sašivenu Obukla sam najljepšu haljinu i išetala iz svog sna

- 10:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Otmica Otela iz svemira zarobila uvukla u sebe hraneći svoje korake još jedan dah na mlječnom putu za tamo ili amo?

- 10:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.09.2007., subota

glazbeni intezmezzo ..spremam se pisati čak imam i prigodnu radnu odjeću..

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2007., petak

Još malo dobre glazbe

- 20:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2007., četvrtak

peglam pa sam si odabrala malo dobre mjuze na blogu dok radim

- 19:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ovo sam mislila.. ..ponavljam..

- 17:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

i još jedan... ...

- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POZDRAV GLAZBOM opet osobit vokal

- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2007., utorak

Jeste li gledali nedjeljno izdanje od 9.9. REPORTERA na 1.programu hatevea o pravosudnoj indulgenciji u Ruskoj federaciji. Ja imam tri spisa na sudu, i redovno dobivam smiješne i jeftine rješidbe čak neutemeljene na zakonu, a ne samo napisane na temelju vulgarnog tumačenja zakona i njihove pogrešne primjene. U jednosmjernoj ulici udario je lik u mene straga bočno na parkingu iz zabranjenog smjera. Policija je postavila slučaj na način da sam ja kriva, zatim su mi napisali da sam Srpkinja, nepismeni ne znaju da mi je ime starohrvatsko.Kad sam napisala prigovor šefu prometne policije, i prigovorila i ja im logično ukazala na promašaje i "rupe" pa su oni korigirali, zapravo falsificirali podatke da sebe zaštite na moju štetu. Na prekršajnom sudu u sedam ročišta kuja sutkinja nije niti jednom inzistirala putem sankcije da se policajci pojave na sudu. Dakle, policija niti jednom nije prisustvovala a sama je pokretač prekršajnog postupka protiv mene. Ja sam odlučila ići na sud bez odvjetnika jer onaj razvikani nije kužio a nije se niti trudio da skuži detalje ulice. Na sudu sam oprala prometnog vještaka koji je počinio kazneno djelo prema mom slučaju. Sutkinja mi je rekla da šta se ja miješam u pravo. Kao stranka nemam pravo biti pametnija od stručnjaka a pogotovo ne od nje. Zavukla je na koncu proces u zastaru. Na ročište nije nikada došao niti jedan policajac, niti sudionik sudara. Sutkinja mi nije na moj zahtjev htjela dati zapisnik s ročišta, kjoi sam naknadno dobila igrom slučaja od službenice. Tužila sam sutkinju predsjednici suda koja je napisala da ona ne vidi da je kolegica imala kakav propust..i to vam je to.. Kod nas su pojeddinačni slučajevi po broju počeli bivati na granici masovnosti. Uvelike rješidbe nalikuju na one spomenute u emisiji...

- 07:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.09.2007., subota

Današnji datum ukrašavam za vas.. ..još jednom lijepom pjesmom;

- 14:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

spremila sam već tri nedovršena posta o zavrzlami od društva ..mamaa, daj ovo, mamaaa daj ono. Mamaaa! Nema veze. Oni su mi važniji. Da krivo ne shvatite, počinjem od sebe. Na neki način ja sam važnija od njih u smislu da moram biti dobro radi njih. Ako bolest u prosjeku traje dva tjedna, u mom slučaju u prosjeku ozdravljujem za tri do pet dana bez otvaranja bolovanja. Bolovanje otvaram radi njih. Stvar odluke, stvar izbora, kamo sreće da sam mogla birati i da mi ništa nije nametnuto barem ne zemaljskom voljom. Višeznačno je izgovoreno jedno, odnosno, dva "da", pa još jedno "da", pa slijedeće koje sada ima sedamnaest mjeseci i među prvim izgovorenim slogovima je upravo da-da. U ovoj zavrzlami od države složeno je živjeti i već više puta, i sve češće u spontanom razgovoru s roditeljima v s kojima komuniciram, postavljeno je pitanje kako odgajati svoje dijete u ovoj zavrzlami od društva. Nema standardizirane vrijednosti koju se poštuje i nimalo ne sumnja u nekom kontinuitetu, koja se u nekim društvenim promjenama manje ili više kvalitetno nadograđuje, ali ne i suštinski ruši ne postavljajući ništa, nešto gore ili uopće ne biti svjestan činjenice urušavanja. Možda je to upravo izazov da učinim ove moje "mamaa" jakima da se ne oslanjaju ninakoga nikada ili minimalno potrebno. Jedna mama iz "jezične" žalila se na osudu koju je otrpjelo njezino dijete koje je bilo u manjini koja nije markirala sa sata radi jednog kontrolnog. Govorila je o negdašnjoj svetosti markiranja koja se poduzimala kada je postojao veliki razlog za markiranje koje je bilo institucija za koju se nije niti pomislilo da bi se zloupotrebljvalao. Jedan tata liječnik žalio se na pritisak svoga sina da mu za maturalnu večer kupi skupo Bossovo odijelo koje je koštalo kao liječnikova plaća bez dežurstava. Jedna mama žalila se na osudu roditelja na roditeljskom sastanku jer je predložila da djeca nose uniforme, odnosno kute plave ili već ako se dogovore, neke druge boje. Najglasnije su bile neke mame čije kćeri nebi mogle pokazati najnovije Barbie krpice i kako "oni mogu sebi priuštiti" Ja često gledam Rai Edu1 zajedno s djecom. Kako sam naziv kazuje, program je za učenje Engleskog jezika za malu djecu. Često budu emitirani prilozi snimljeni po raznim talijanskim školama u prvim razredima osnovne škole. U svim prilozima djeca su uniformirana, najčešće u plave kute sa kakvom mašnom ili puf rukavima, sasvim svejedno. Nisam stručnjak da objasnim što znači socijalno izjednačavanje u nekoj dobi, ali svakako zdravim razumom mogu ocijeniti istup "Barbie majke", i na koncu usvajanje njenog mišljenja na roditeljskom sastanku kao posljedicu društvene zavrzlame nad kojom kao jedinka imam slabašan utjecaj. Bolje i slab nego nikakav, jak u spoznajnom smislu, zapravo osviještenosti o vrijednosti prostora i vremena u kom živim. Nadam se da sam objektivna i realna. U svakom slučaju "društvena zavrzlama" kao suvišna, kao produkt gluposti, ograničenosti i da ne nabrajam, uzima nepotrebno zdravu energiju i uludo je troši.

- 10:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

I JOŠ LIJEPIH TONOVA.. ..po mom izboru..

- 07:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.09.2007., četvrtak

Dok čekate na moj novi post.. ..pozdravljam Vas pjesmom.

- 20:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.