21.09.2009., ponedjeljak
Kyoto četvrti put. Dio drugi: Honen-in
Drugi hram u nizu bješe Honen-in (in = ustanova, budistički hram), opet smješten u lijepom hladovitom (što u kolovozu nije za odbaciti) šumarku. U šumarku, komad moderne skulpture koji je mene podsjetio na vranu.  Studija u zelenom.   Sivo vrijeme ostavilo je svoj štih na ovim fotografijama.    Posjetitelji se mole da kucaju samo ako imaju posla u hramskom uredu. Očito je već dosta klijenata bilo i kucalo...  Lotus! Dotad mu još nikad nisam vidjela plod (osim pohan u tempuri). Ovaj je još zelen...  Nastavljam šetnju uzduž Higashiyame, koja mi je nakon šetnje uz rijeku Kamo druga najugodnija gradska šetnja u cijelom Japanu. Kyoto je jedan od rijetkih japanskih gradova u kojem se ima gdje prošetati. Inače se stazica koja vodi uz potok zove Putem filozofa, vjerojatno zato što se tako lijepo može razmišljati u šetnji. I opet, viđeno usput... telefonska govornica.  Cvijet.  Miran suživot.  (ovdje sam kupila Coca Colu, jer nije bilo Pepsi od pola litre) Umjetnost parkiranja kao u Dubrovniku - na milimetar od zida.  Robot gate. :)  Kafić u europskom stilu. Ne znate vi koliko je to egzotično dok ne provedete koji mjesec u Japanu. ;)  Pasji život.  Put filozofa, i potočić (premošten, između ostaloga, i kanalizacijom).  Reklama za slastičarnicu u kojoj se može kupiti tradicionalna japanska ljetna slastica: naribani led zaliven nekim slatkim okusom. Nije me se dojmilo...  |