| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Zaklada Matsumae svim svojim stipendistima tradicionalno organizira studijsko putovanje da upoznaju Japan, pa su tako i nama koji smo svoj boravak započeli s travnjem organizirali izlet već krajem travnja, preko produljenog vikenda vezanog uz blagdan Showa, rođendan pokojnog cara. Nas 13 (brojka koja mi se upekla u pamet zahvaljujući redovitom pobrojavanju jesmo li svi na broju) smo tako vođeni od tradicionalnih turističkih i kulturnih meka Kyota i Nare, preko potresom i bombom razrušenih Kobea i Hiroshime do svetog otoka Miyajime i njeogovog slikovitog plovećeg torii. No, hajd'mo redom. Već u propozicijama boravka bilo je navedeno da su stipendisti dužni sudjelovati u svim događajima koja organizira Zaklada. Zvučalo je vrlo ozbiljno i mrko, a kad sam dobila raspored izleta i vidjela muzej potresa u Kobeu i Hiroshimu na popisu, uzdahnula sam očekujući propovjedni i pomalo naporni program. No od samog početka i okupljanja u predvorju kyotskog hotela (koji je bio na 5 minuta od kyotskog kolodvora) izlet me nije prestajao ugodno iznenađivati. Otkada sam stupila u predvorje i potpala pod pasku užurbane gđice Kimure koja nas je skupljala i prebrojavala, postala sam dio tipičnog japanskog organiziranog putovanja tokom kojega ne treba misliti, ne treba brinuti, ne treba čak ni vaditi novčanik... jedino treba slijediti vodiča, povremeno pozirati za grupne fotografije i neumorno slikavati vlastite. G. Nakajima i gđica. Kimura brinuli su se o nama, stipendistima, kao o grofovima. Hranili su nas i pojili finim ručkovima i večerama, plaćali su nam ulaznice u sve muzeje i atrakcije kroz koje su nas provodili, smještali u finim a ponekad i neobičnim hotelima. Osjećah se kao sponzoruša. :) Jedino što sam platila na cijelom izletu su bili suveniri i karta za podzemnu od stana do kolodvora i natrag. Društvo se uz dvoje neumornih predstavnika Zaklade sastojalo od predstavnika četiri kontinenta. Europu su još predstavljali Rumunj Constantin (raspjevani i rasplesani šarmer zlatnih zubi) i "ruska mafija": Kirgiz Chyngyz, Ruskinja Elena (što je bio izvor beskrajnog veselja za neke stipendiste - zamislite, dvije Jelene!), Armenka Svetlana i Latvijac (ali zapravo Rus) Ilya. Njih četvero su uglavnom međusobno tračali na ruskom, a pogotovu su Elena i Svetlana bile nerazdvojne i njih se najčešće čekalo pokraj autobusa kad bi na prebrojavanju netko falio. Predstavnik Afrike bio je malo čudni Nigerijac Oscar kojemu je Japan predstavljao temeljiti kulturni šok. Aziju su predstavljali preozbiljni Bangladešac Islam (vrlo sumnjičav što se tiče japanske hrane i vrlo usamljen bez braće Muslimana u blizini) te odreda ljubazna i prijateljski nastrojena dalekoistočna trojka: Laošanka Sonephet, Burmanac Thantzaw i Kinez iz Malaje Ng. Prošireno tuce kompletira par Južnoamerikanaca: draga Brazilka Solange i mamin sinko Ekvadorac Mario. Ilya i Ng bili su "pravi" fotgrafi, svaki sa svojim topom, ali i svi ostali bili su opremljeni idiotićima a g. Nakajima kamerom koja je uglavnom služila za snimanje grupnih slika, tako da sam pokoju fotografiju posudila od njega... A što sam vidjela tokom izleta? Hrpu hramova i buda u Kyotu i Nari, more i tragedije u Kobeu i Hiroshimi, ploveći torii na Miyajimi, srednjovjekovni dvorac iz 1961 i srednjovjekovni most iz 1955 u Iwakuni, hrpu japanskih đaka koji organizirano obilaze iste znamenitosti kao i mi... Nakon skoro godinu dana, napokon su došli na red detalji i fotografije sa studijskog putovanja. Napomena - stari fotić. :) |