02.01.2009., petak
Hida, dio treći: Hida Furukawa.
U blizini Takayame šarmantni je gradić Furukawa, poznatiji pod nazivom Hida Furukawa da se razlikuje od drugih Furukawa. Do Furukawe se može autobusom, ali povremeno vozi mali dvovagonski električni vlakić, s vrlo staromodnom ventilacijom. Furukawa je gradić sa sačuvanim starinskim kućama u centru i ulicama prošaranim kanalima punim koija, i sa spektakularnim festivalom (nažalost, sredinom travnja a ne kolovoza) po kojemu je poznat. Na obali rijeke smješten je hram Benten, božice muzike, obilja i voda.  Spomenuti kanal kroz središte grada, s mostićima do ulaznih vrata...  ...i koi u kanalu.   Preko hladne Hida zime, koi se sele u zimovalište da se ne bi smrzli. Furukawa i cijela Hida poznata je po drvorescima, koji su radili na hramovima u Kyotu. Tako su i budistički hramovi u gradu ukrašeni su zbilja lijepim i ugodno neobojenim rezbarijama. A najljepši od njih je Honko-ji (ji = hram):     Ne znam zašto, ali prizor budističkog svećenika u punoj svećeničkoj opremi i kacigi na vespi je neodoljiv.  Dva monocikla i tricikl napušteni na ulici... zanimljivo.  Već spomenuta rijeka, Arakigawa (rijeka srušenog dvorca, jer je Furukawa izvorno izrastao oko dvorca).  Veliki festival po kojemu je grad poznat vjerojatno je povezan s Inarijem rižobogom, kako se može vidjeti na spomeniku festivala po lisicama koje čuvaju torii koji vode do brda na kojem su maskirani plesači.  U kućama uz kanale smješteni su mali muzeji, neke od kojih se obilazi praktički na koljenima (i bosonog, što ni ne treba spominjati), jer su police s izlošcima složene sve do poda. Izlošci su ponekad prave drangulije, kao što su lutkice u boci...  ...i fluorescentno "uransko" staklo.  Rekordna tikva s posebnom potporom.  U Hidi se Tanabata festival ne slavi početkom srpnja kao u većini Japana, već početkom kolovoza (problemi s preračunavanjem iz lunarnog u solarni kalendar, navodno je kolovoška Tanabata tradicionalno točnija). Tako ukrašena bambusova grana još stoji u centru grada.  U glavnoj ulici Furukawe nalazi se i par sakeđinica. (Kako da nazovem proizvođače sakea? Sakarije po vinarijama? Saknice po pivnicama? Sakare po pekarama? Odabrah burekđinice...)  Spomenik sakeđarima ispred jedne od sakeđinica.  Izlog sakeđinice.  Tanuki (japanski "rakuni", čije se figurice postavljaju pred dućane kao talisman za privlačenje posla i mušterija.  A tek nakrcana garaža do ove sakeđinice! Mogla bih sat vremena provesti samo slikavajući detalje po njoj...    Obješene kugle napravljene su od gužve lišća japanskog cedra, i nova se radi kad se ispeče/provrije nova doza sakea. A Darume su lutkice osnivača Zen-budizma, također talismani dobre sreće i upornosti/optimizma (jer se ne prevrću, imaju nisko težište). Japanci sakeđinice zovu sakaya, kako lijepo piše.  A sav taj sake treba u nešto uliti.   I cijela garaža, da se divite njezinoj veličanstvenosti.  Misteriozni kipići uz susjednu sakeđinicu.  |