21.10.2008., utorak
Asuka, dio drugi: Posjet Velikom Budi
Dio skitnje Asukom od Ishibutai tumula do Asuka-dera hrama u kojemu je Veliki Buda možda je najmonotoniji dio obilaska, jer prolazi se kroz praktički gradske ulice. No i po ulicama se uvijek nađe nešto za snimiti...   (Taksist pere auto.)  (natpis na boku aparata za prodaju pića) Ima i par kuća u starinskom građanskom stilu iz Edo razdoblja. Vidjeh ljepše primjerke drugdje, ali vam ih još nisam pokazala, pa evo.  Sastavni dio šarma su premošteni kanali pred kućama.  (a mačke u ulazu ne mogu štetiti)  Asuka-dera moderan je hram kojoj su jedini tragovi starine Veliki Buda, još par mlađih budističkih kipova, i vrt. Što ne znači da moderna umjetnost nije zanimljiva.  (prikazi zodijačkih znakova obješeni pod strehom jedne od zgrada. Mislim da umjetnik radi po jednu, odgovarajuću, svake godine, i još nije kompletirao svih 12) Stela u vrtu.  Zabranjeno pušenje u blizini zaštićenih spomenika kulture. Slikano zbog Budinih očiju.  A evo i njega - najstariji Veliki Buda u Japanu, meni ljepši od svog mlađeg i većeg brata u Nari (kojeg sam vam dužna), ako ne od još mlađeg brata u Kamakuri (isto).  U usporedbi s ostalom dvojicom i nije toliko velik, možda koja 3 m.  Volim stare reklame, a ova reklamira onaj napitak s vitaminom C gadnog okusa koji sam zaradila na natjecanju u crtanju. Bome je dugovječan.  Ovako izgledaju japanske kuće dok se grade...  Na putu do muzeja (nego što) naiđoh na šintoistički hramić Asukanjimasu. Neko vrijeme sam se dvoumila da li da se uspinjem, ali turistički porivi su nadjačali urođenu mi lijenost.  I dobro da jesam (iako su me izjeli komarci a ja zaboravila uzeti protukomarasti sprej... barem su to oni bijedni japanski komarci čiji ubodi brzo prestanu svrbjeti). Mogla sam se okušati u grabljenju sreće:  Muški koji podignu ovaj kamen ljevicom, a žene koje ga podignu desnicom imat će sreće u životu. Ne samo da sam sretno žensko, kvalificirala bih se i za sretnog muškarca. Iz drugog pokušaja. Muzej u posljednjem nastavku. |