< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao svaki pošteni hram sagrađen na obronku, Ishiyama-dera počiva na terasi koju drže potpornji: (prostor ispod terase služi kao skladište za crjepove i inu građu) Terasa glavne zgrade hrama. Binzuru, liječnik i jedan od Budinih učenika, sad budistički svetac kojemu se utječu bolesnici. Lijepi bavarinić ima. Murasakina soba. S Murasaki lutkom u prirodnoj veličini (i sluškinjicom u pozadini), jer smo u Japanu. Torii balansiran između stijena. Torii bi trebali predstavljati ulaz u šintoističko svetište, ali ne znam prolazi li itko ispod ovoga... Pogled s visoravni prema pagodi koja je "kat" više. Stjenčuge u prvom planu su vjerojatno dale ime kraju: Ishiyama znači Kamena planina (ishi = kamen, yama = planina). Dodatno me razveselio njihov mineralni sastav - radila sam na sintezi volastonita, pa mi ga je uvijek drago vidjeti u prirodnom stanju. Još stjenčuga, vjerojatno ne volastonitnih. Vidikovac s kojeg bi se vidjelo jezero da nije ljeto i izmaglica. Pagoda. Malo dalje od ovog glavnog, starog hramskog kompleksa je nova zgrada, parkić i spomenik Murasaki. Evo kako budistički hramovi izgledaju dok su novi. Pogled na pagodu s visine... ...i s nizine Momiji koji raste iz pukotine u volastonitu. Jedna od pobočnih zgrada. Volastonitne stijene su posute novčićima od 1 jena. Bila je i hrpica jena pred spomenikom Murasaki, Japanci ih zbilja vole ostavljati posvuda. Razumijem ih, kad vam vraćaju kusur do u jen zbilja ne znate kuda biste sa svom tom sićom. ;) Još malo momiji-volastonitne kombinacije. Kompleks hrama je baš zgodan - brojni skalini sa pobočnim malim zaravnima na kojima je koja zgrada ili oltarić. Isprva mi se budistički hramovi nisu previše sviđali, šintoistički su mi bili simpatičniji. U međuvremenu sam naišla na antipatične šintoističke i na vrlo ugodne budističke hramove. Čini mi se da je zelenilo pritom glavno... Na putu natrag do stanice, stambena zgrada na obali rijeke. Tek toliko da se trgnem iz idile, pogled na Otsu na obali jezera Biwa. Još jedan Fudo Myo-o, s priručnim mačem i lančićem umjesto budističke brojanice. :D I oltarić bezobličnom Jizou. Ostale slike na Photobucketu. |