20.08.2008., srijeda
Amanohashidate, dio drugi: šetnja uz more
Cimer. Mačke  Krpena zvjerčica, možda tanuki (japanski rakunski pas).  Prsten.  To su Chie prstenovi, u kojima su nekoć paljene vatre da moreplovcima pokažu siguran plovni put. Sprudovi su ipak nezgodni za navigaciju.  Japanci ne bi bili Japanci da ne zabadaju upozorenja posvuda. Galebovi ne bi bili galebovi...  Kraj spruda gubi se u izmaglici...  Crno-bijelo.  Hlad puzi na plažu.  Bilo kuda, Jizo svuda.   Pusti dio plaže.       Inače ne volim plaže. Ni ova nije bila savršena za plivanje, ali prilično je dobra inače. Fini pijesak, trava, čisto more... Popodnevno sunce.  Mali sprud u zavjetrini velikoga.  Put posred spruda.  I natrag na plažu.    Niski oblaci puzali su po vrhovima brda s druge strane zaljeva, uobičajeno vlažno japansko ljeto.   Nad plažom je kružio par sokolova (ili kojih već grabljivica).   Pogled niz cijelu duljinu plaže...  Ribič.  (ona siva hrpica desno od štapa) Unutrašnjost spruda.  Ljiljani.  Unutrašnji zaljev  Suncobran u sjeni.  Prvi most, koji spaja glavni sprud s pješčanim otočićem.  Dotični otočić.  Inače, jedina mana ove plaže je glavna mana većine japanskih plaža - neprestano puštanje muzike preko razglasa. Dok su popodne puštali međunarodne pop-hitove, navečer su prešli na japanski Country. Ili štogod. Poslušajte sami. Ograda.  Plovni kanal koji odvaja otočić od kopna.  Pogled natrag na most i brda u pozadini.  Pogled na cijeli sprud.  Evo vam i panorama.  Plaža otočića i industrija na obali zaljeva.  Pogled prema pučini.  Panj  I sokolovi.   Most preko kanala je pokretni (da veći brodovi mogu proći), i to okretni. :)     Sat na kolodvoru u obliku Chie prstena.  I pravi prsten, s objašnjenjem.  I opet, par snimki iz vlaka.    |