19.08.2008., utorak
Amanohashidate, dio prvi: most do neba
|
Japanci (ili barem japanski turistički promotori) vole setove. A jedan od najpoznatijih turističkih setova su Tri Najpoznatija Pogleda u Japanu. Jedan je plutajući torii Miyajime, blizu Hiroshime. Drugi su borovima posuti otočići Matsushime. A treći je pješčani sprud Amanohashidate, također borovima posut, čije ime u prijevodu znači Most do neba. Miyajimu sam posjetila u sklopu ekskurzije u organizaciji Matsumae fondacije još u travnju (dugujem slike, kriva sam, kriva, ali ni ovako ne uspijevam držati korak, pa nemam vremena rješavati zaostatke). Matsushima mi je u planu za vrijeme tjedna godišnjeg, na kojemu ću vjerojatno biti u vrijeme kad ovo budete čitali (čuda blogerskog softvera, mogu blogove napisati unaprijed i zadati im kada da se objave). A do Amanohashidate sam krenula jedne kolovoške subote, da vidim pogled i po mogućnosti se rashladim u moru. Amanohashidate je na sjevernoj obali Japana, razmjerno blizu Kyota i Osake ali sa slabijim prometnim vezama, pa treba mijenjati vlakove i paziti na vozne redove. Japanci su me baš razmazili, navikla sam se da se samo pojavim na kolodvoru i uhvatim prvi vlak, maksimalno čekanje 20 min. ;) Ali baš zato što je manje prometan, to je vrlo lijep dio Japana... Slika iz vlaka:  Amanohashidate je turističko mjestance podređeno svojoj atrakciji i ugodne "malomjestne" atmosfere. Na kraju promenade s koje se skreće na sam sprud stoji budistički hram.  Zavjetne lepezice se vezuju za grane borova oko hrama.  A u samom hramu vise - zavjetne mete? :)  Bavarinići na vratima sporednog oltarića.  A slavni sprud je preko kanala - evo vam panoramske slike.  Sve ovo zeleno što vidite preko horizonta je sprud. Naravno, da bi se uživalo u slavnom pogledu treba se popeti na jedno od okolnih brda. Odlučila sam se za ono na vrhu kojega nije zabavni park, i uputila se preko spruda. Kako je sprud istovremeno i plaža, na prilazu se mogu kupiti potrepštine.  Šetnja niz skoro 4 km dugi sprud vrlo je ugodna - u hladovini borova, dok povjetarac puše s mora...  Uređene plaže, s besplatnim tuševima, WC-ima i svlačionicama su na oba kraja, a između je 3 km prazne plaže jer se Japanci ne kupaju na za to nepredviđenim mjestima. Eventualno se može naići na avanturiste kao što su ovi skuteraši.  Panorama plaže.  Da, zbilja je lijepo mjesto. Da nije tako nepraktična za doći... Sprud nije pust - posut je sjenicama, hramčićima i spomenicima.    Ali najljepše je bilo gledati plavo (a ne zeleno) more i suprotnu obalu.  Pogled niz plažu.  Druga strana spruda je manje slikovita - gleda prema zatvorenom dijelu zaljeva, i nema plažu nego betonski zidić koji vjerojatno pomaže održanju spruda na mjestu.  Zato sam većinom šetala niz plažu...  Malo biljnog svijeta.  (van fokusa! tsk)     Natrag prema drugoj strani.  Kad sam krenula plivati, more je bilo skoro pretoplo, barem 27 stupnjeva! Nisam to očekivala od skoro pa otvorenog mora. Jest da je plitko blizu plaže, da je zaljev dosta zatvoren i da sunce nemilice prži tjednima... Tako da sam se rashladila tek kad sam se otuširala i pustila povjetarac da me suši. Panorama pregrađenog dijela zaljeva.  Uz obalu.  Detalj spruda.  Do vidikovca s kojeg puca jedan od Tri Najljepša Pogleda može se doći uspinjačom, ili "sedežnicom". Cijena je ista, na uspinjaču se čeka a na sedežnicu se treba ukrcavati u pokretu. Ali barem puheta.  A! Evo i pogleda. Sprud bi odavde trebao izgledati kao da spaja nebo i zemlju...  Evo i slike bez uspinjače.  Panorama, da dobijete bolji dojam. Plaža je s druge strane...  Ako vam ne izgleda kao most, ne gledate ga na pravi način - naime, treba ga se pogledati naglavačke, kroz noge (postoje i posebne platforme za to). Ili samo okrenete fotografiju za 180 stupnjeva...  Pogled u pregrađenu dubinu zaljeva.  Pogled prema otvorenom moru.  Ovakvih prstenova ima posvuda, ali tek sam na povratku naišla na objašnjenje. Ovaj ionako služi kao meta - za 100 jena dobite tri glinene pločice i cilj je baciti ih kroz prsten. Nije lako, dok sam gledala nijednome nije uspjelo...  Na ogradi kafića iz nekog razloga vješaju se lokotići sa željama ili samo imenima...   Platforme za gledanje kroz noge...  To je Najbolje Mjesto Za Gledanje, na vrhu prilično napornog dodatnog uspona (vruće!), ali nisam baš vidjela razliku...  Zastavice koje reklamiraju ovu poziciju.  Što jest da jest, pogledi su dobri.    Bijeli se usamljeno jedro... ;) Zapravo ima još tri jedra, malo van kadra. Natpis s imenom parka u kojem je vidikovac (Kasamatsu), s novčićima ostavljenim u slovima.  Još pogleda na Nebeski most možete naći na Photobucketu. |