13.08.2008., srijeda
Inuyama, dio drugi: ostatak grada
Opet je u sklopu ulaznice za dvorac bila ulaznica za dva lokalna muzejčića, prvi je kombinacija povijesnog i folklornog. Glavni izlošci bili su vezani uz paradu prijenosnih hramova za vrijeme lokalnog festivala, i koji su prilično veliki... Šljemovi   Prilaz drugom od muzejčića, koji je posvećen tradicionalnim mehaničkim karakuri lutkama (koje su isto dio festivala)  Punjeni kormoran. :P  Pokretne lutkice majmuna koji mijesi tijesto i jede rezance  Sablasne lutkice svirača.  Veliki mehanički lutci.   Urashima Taro (iz bajke)  Kineski velmoža. Inače, za izradu opruga i inog za pokretanje ovih lutkica koriste se usi jedne vrste kita! Nadstrešnica s kotačima kola, kao da sam u Zagorju.  Vrana. Zahvaljujući zumu, mogu hvatati paranoične zvjerčice.  Ušće Gose-gawe u Kiso-gawu.  Ribanje na vrućini, s mokrim šugamanom na glavi.  Inuyama-jo kroz šumu, na ovoj strani ima klasični mali japanski zabatni prozor.  Oznake za muški i ženski na japanskim WC-ima su uvijek u boji - muški crni ili plavi, ženski crveni. Slikice pak variraju.    Šetnja obalom Kisogawe.     Barke za ribolov kormoranima za turiste, čekaju večer...  ...u hladu mostova.  Željeznički most.  Baš se digne fini povjetarac dok vlak zvekeće po njemu, iznad glave.  Barba hrani golubove.    Reklamirale su se neke vožnje rijekom, ali bilo je jednostavno prevruće. Crknuta, uputih se drito na vlak. A pokraj stanice nabasah na neočekivani trag suma - nobori (zastave) Dewanoumi-beye (beya = heya = sumo "štala", škola ili klub, makar nijedna od tih riječi ne opisuje dobro o čemu je riječ) i Futena, hrvača koji spada u nju.  U Inuyami im je ljetni kamp za vrijeme Nagoya turnira. Sve su heye bazirane u ili oko Tokya, pa za vrijeme "provincijskih turnira" van Tokya organiziraju privremena sjedišta u ili oko tog grada. Presjedanje s vlaka na vlak uz malu šetnju okolicom. Nagoyin ekvivalent Sloboštine.    |