Napokon, napokon sam odlučila kupiti novi fotić (za rođendan, recimo). Nakon prethodnog izviđanja po dućanu i opsežnog kopanja po internetu, vratila sam se oboružana parama i odlučnošću u šoping centar pokraj Nanba kolodvora, Nanba Parks. Koji sam po sebi uopće nije loš komad moderne arhitekture i dizajna:
(malo sam prekratku ekspoziciju stavila)
(zbog ovog zelenila se i zove Parks)
(kanjoni!)
A što sam kupila? Canon, malo napredniju verziju male kamerice: PowerShot SX100 IS. S 10x zumom. Mmmmm...
Samo je malo veći od mog dobrog starog Sonyja, uopće nije skup za svoju optiku (10x zum, spomenuh, zar ne?) a na mreži lijepo govore o njemu. A ono što je prevagnulo da kupim baš njega a ne nekog drugog ljepotana s tolikim zumom (10x...) - može mu se namjestiti engleski u menijima ;) i skinuti upute na engleskom s mreže. Sporazumijevanje s prodavačem nije bilo toliki problem, čak mi je uspio uvaliti i PointCard da mogu memoriju za fotić kupiti nagradnim bodovima koje sam zaradila kupnjom fotića.
Kad sam već bila u dućanu, malo sam obilazila da vidim što još zanimljivo ima - recimo kolekcija Kurosawinih filmova na DVD-u (kompatibilna DVD zona ali bez engleskih titlova, naravno). A tek odio s tehničkim igračkicama...
Mehanotehnika! Nisam ni pomislila na mehanotehniku godinama, kad odjednom, puf, sve mi se vratilo! Šarafići i metalne ploče, sanjke i avioni i što sve ne... U napadu nostalgije jedva sam se suzdržala da ne kupim:
Steampunk je moderan u igračkama već neko vrijeme, prvo legići a sad:
A ovo me impresioniralo - sobni planetarij!
Idući dan sam opet išla u grad kupiti karte za trodnevni izlet u Nagoyu (sumo!) i okolinu. Usput sam isprobavala mogućnosti novog fotića...
Makro mod za snimanje izbliza - vide se piksli na ekranu mog laptopa!
Isprobavanje zuma: vidite li drvenu ogradu balkona zgrade preko puta?
Zum!
Snimanje suma na TV, kao vježba za snimanje uživo u Nagoyi. ;)
Kotooshuu ne ide baš briljantno. Tsk.
Večernje nebo. Usred dana bili su krasni bijeli kumulusi na plavom nebu...
i zumirano...
Stabalce. Nije inače neka fotka.
Zid. Prolazila sam kraj njega toliko puta a da nisam primijetila kako je krasan.
Ovo je pak nešto novo - ekran u Mozu-gawi.
Zum, i čak se vidi odraz neba u ekranu. Aaaaa... :)
Još malo oblaka
Skupljač konzervi, uobičajena scena po japanskim gradovima baš kao što su skupljači PET boca kod nas. Isto "pljačkaju" kante za smeće postavljene pokraj aparata za prodaju pića i ispred dućana.
Isprobavanje makra na grmičku pokraj stanice podzemne.
Zum na donji dio sjedala u podzemnoj... umjetnički, zar ne? :P
Vagon podzemne (isprobavanje "bjeline" pod umjetnim osvjetljenjem)
(spavanje u vlaku je omiljen način ubijanja vremena, zatim slijedi slanje mailova i surfanje na mobitelu, slušanje muzike, igranje igrica (i ovo dvoje često na mobitelu), učenje i čitanje)
Isprobavanje panoramskog snimanja na nedužnim stopalima.
Makro moje torbice u krilu.
Rukohvat s reklamom za neko Osačko sveučilište (ali ne moje).
(test stabilizacije slike u uvjetima slabog osvjetljenja)
Stanica podzemne snimljena kroz prozor vagona
(kao gore)
Noćne snimke "iz ruke", kod osačkog kolodvora...
...i natrag u Nakamozu.
Zumiran! Jest da je mutan, ali zumiran do maksimuma i bez tripoda a nije se razmazao na sve strane! Opa.
|