Osaka, četvrti put. Dio prvi: Kaiyukan, površina

02.07.2008., srijeda

Prognoza je obećavala prolome oblaka, pa sam se odlučila za natkriveno odredište, veliki akvarij Kaiyukan u lučkom dijelu Osake. Do njega se može podzemnom, a ovog čikicu sam uslikala na svojoj stanici podzemne:

Primijetite strateški utaknutu lepezu i zakvačeni kišobran - bilo je oblačno i zbilja sparno... Čikica inače pripada odredu penzionera zaduženih za red među parkiranim biciklima oko stanice, preslaguju ih da budu što kompaktnije složeni i da ostane mjesta pješacima za prolaz.

Podzemna postaje nadzemna par stanica prije akvarija, i vozi po podignutoj pruzi s koje puca dobar pogled na taj dio grada - tipično japanski betonski labirint natkriven žicama i ispresijecan izdignutim prometnicama. Akvarij je sagrađen na umjetnom pravokutnom poluotoku, kojega dijeli sa šoping-centrom i navodno najvećim riesenradom na svijetu.

Nekako mi se čini da je Londonsko oko veće, ali nije da mi je stalo.

Kako je sunce progrijalo iz oblaka na tren sam se dvoumila da li da krenem na riesenrad i divim se pogledu nadajući se da će se još malo razvedriti... Na kraju sam odlučila slijediti svoje turističko iskustvo i prvo otići pogledati ono do čega mi je više stalo, akvarij. Kad sam vidjela repinu ispred akvarija, skoro sam se okrenula natrag prema riesenradu, ali onda sam vidjela da se dosta brzo kreće pa sam uredno stala u red. Red vijuga lijevo desno ispred ulaza, ograđen prilično mlitavim konopima koji su bezobraznicima omogućavali preskakanje reda. Kao pošteni stranac nisam preskakala, ali nisu svi Japanci bili tako pristojni. Šokantno, kakvo antisocijalno ponašanje! ;)

Dobra strana čekanja u redu bila je mogućnost proučavanja osačke luke. Luka k'o luka, puno kranova i kontejnerskih skladišta.

Primijetite Mitsubishi kvart, i svjetlucave te neobično dizajnirane dimnjake "postrojenja za obradu otpada" - najvjerojatnije spalionice. Sviđa mi se kako japanski arhitekti nađu načina da spalionicama (koje su osnovni način zbrinjavanja otpada u Japanu barem od 60-ih) daju malo šarma.

Akvarij je zanimljivo koncipiran - oko središnjeg "pacifičkog" akvarija u krug su smješteni manji akvariji sa živim svijetom iz odgovarajućih okopacifičkih staništa: Aleuta, monterejskog i panamskog zaljeva, Antarktike, Čileanske obale, Tasmanskog mora... i to striktnim zemljopisnim redoslijedom. Uvodni pano objašnjava da tako povezuju Vatreni prsten vulkana i seizmičkih rasjeda oko Pacifika s "Prstenom života", pozivajući se pritom na Lovelockovu Gaiu, mda. Razgledavanje počinje od najgornjeg kata tj. površine, i polako se spiralno spušta sve dublje i dublje prolazom između akvarija. Objašnjenja uz akvarije su dvojezična, i to na jako dobrom engleskom - što i nije tako često po muzejima i inim sličnim ustanovama.

Gužva je na samom početku bila poprilična, ali s vremenom se razrijedila pa se sasvim dobro moglo diviti ribama i inim (bez)kralježnjacima u akvarijima. Pa krenimo u obilazak!

Prva cjelina je, malo neobično, japanska šuma. Ali onda vidiš vidre kako ćore na drvetu i potočne ribe u pokrajnjim akvarijima pa ti se upali lampica.

Nisu trzale ma što klinci iz publike pokušavali... heroji rada. :)
U jednom od akvarija je trebao biti i divovski salamander, ali ga uz najbolju volju nisam uspjela primijetiti.

Aleutski akvarij dom je morskim vidrama, krasnim životinjama u stalnom pokretu. Većinom se vrte i prekobicavaju na mjestu.

Krzno im je prekrasno, i kladim se da su (ako nisu još uvijek) bile na rubu istrebljenja zbog njega.

Panamski zaljev osim raznih riba ima i... ljenivca.

Čak je bio budan.

Amazonski akvarij je spektakularan, zahvaljujući golemim, ali golemim ribetinama:

Ova dugačka je pirarucu (ili arapaima), a ona koja izgleda kao povećana piranja je colossoma:

Pirarucu, u dijelovima jer cijela ne stane u polje aparata:

A kao da ove dvije nisu dosta, tu je i albino arowana:

Tu je negdje i mini aligatorić:

Antarktički akvarij je fascinatan, s tri vrste pingvina, uključujući carske. Da bi se osjećali kao doma, sniježak prši po njima kroz jedan otvor klimatizacije... Ovi su se dovoljno udomaćili da se gnijezde - gornji par grije pilića, donji jaje.

Krasni su i ovako, a tek kad plivaju! Ali za to se treba spustiti koju razinu.

Zidni akvarijić sa spužvama i jednim... Nemom, jerbo zaboravih kako se ta vrsta zove.

A evo i (požutjele) Dorice ;)

Tasmanski akvarij dom je pacifičkim bjelobokim dupinima. Sretna ja, došla sam taman na vrijeme za hranjenje.

Čuvari pričaju s dupinima zviždaljkama, a dupini za mito rade svašta: đipaju metre u zrak, vuku čuvaricu po akvariju, puštaju ih da ih drže za rep i škakljaju po trbuhu...
Krasni su.