Mrzim južine, dane teške, sparne sa masu oblaka ih kojih nikako da padne kiša. Sa svakim novim oblakom moja glavobolja raste skuplja se do usijanja i čim počnu prve kapi ja odahnem. Danas je tako težak dan a moj niski tlak šeta me iz kantuna u kantun. Djeca zafrkaju pa kažu: Opet si u balunu! Blago njima samo ih gledam i mislim se kako mogu tako normalno funkcionirati dok se ja vučem po kući kao prebijena mačka. Upalila sam i klimu da mi olakša moje jade ali nije mi vele pomogla. Inače bolujem od rijetke bolesti zvane neuro-vaskularna neuravnoteženost. Što hoće reći ako naglo iziđem iz klimatizirane prostorije postoji velika vjerojatnost da se izvrnem ko bakula. Zato mrzim klimatizirana auta a dani poput današnjeg su mi koma. Imam osjećaj da mi tona sjedi na prsima a glava u nekom polu mutnom oblaku kroz kojega ne mogu razaznati ni boje ni zvukove. Užas ! Idem se opet komirati na kauč jer ni pisati ne mogu …

p.s. naravno slika nema veze sa glavoboljom......

Ljudi moji od silnih obaveza ne stignem ništa pisati. Zato evo samo dvije slikice.


Molitva:


Kolačići:

kad na mirtu mogu otići na grušku placu kupiti ljepog zelja i finih stvarčica iz mora. Objed je lego samo tako još i čaša crnog poslje. Sad mogu i ubit oko barem po ure. Inače cijelu setemanu provodim u kominu, pečem, kuham, pripravljam jer je sutra je mojoj maleckoj pričest. A familja brojna k tome dobrog apetita. Sutra će valjda biti i te slikice ako sve ne poklopamo prije.

Prije par godina u nas u Grad došao je nosač aviona isto onako veliki kao ovaj što je sad u Splitu. To jutro ja sam sa svojom dječicom bila u šetnji i islikavala ih bezbroj puta sa namjerom kako ću to popodne razviti slike da ih po smjeni mogu poslati mužu na brod. Odnijela sam slike kod fotografa i zamolila ga da to učini što prije jer navečer po autobusu te slike moram poslati u Split čovjeku koji ide na brod. Gospar kod kojega razvijam slike bio je jako ljubazan jer sam često kod njega što podrazumijeva da tamo i ostavim lijepu svoticu solada. Rekao mi je kako će ih on razviti i da ja samo učinim đir sa autom oko grada a da će ih mali (radnik) dobaciti na Pile. Morala sam i ja njemu izići u susret jer to je bio moment za zaraditi svi ameri su razvijali slike a on od posla nije znao gdje bi prije. Negdje oko 21 h me zazvao da dođem na Pile da su slike gotove. Ja kažem super taman da ih uzmem i produžim na kolodvor jer je autobus za Split u 10 h. Dođem na Pile kad tamo ludilo od vojske hrpa auta u pratnji oficira koji su imali organiziranu večeru u restoranu Nautika. Policija odmah maše da produžim, a ja lijepo parkirala (ispred bivšeg vrtlara) i kažem policajcu o čemu se radi i da se neću dugo zadržavati. Još mu pri tom kažem evo auto i ključ i idem ja preko puta jer sam malome rekla da ću ga čekati na kantunu zgrade od Atlasa. Policajac govori: Ma ne idite nigdje, stojte tu kad dođe vidjet će te ga pa odite uzeti slike. Ali tvrda glava ne, nego odem ja njega tamo čekat. Naslonim se na kantun i čekam mulca da mi donese slike. Kad evo ti jedne crne grdosije a sa njim još dvojica, prilaze mi i sa osmjehom hladnokrvno pitaju: HAU MAČ ? Zinula sam ko u crtanom, na peti se okrenula i u roku odmah se stvorila do onog policajca koji se već previjao od smijeha kad je vidio kako mu trčim u susret. Kroz smijeh i suze samo je promrmljao: Je sam li vam lijepo rekao!

Ne moram vam ni pričati kako su me prijatelji poslije zezali- u stilu kako muški znaju: - pa daj nije od sapuna, što si pobjegla, a koliko si mogla zaraditi i slične zezancije.

Drage moje Splićanke ove dane budite na oprezu a mojoj dragoj Kašeti (bralinablog) poručujem da skine kapelin možda je i sunce obasja .

TRE TRE TRESE SE, KO U JUGA DIRNE KO U JUGA DIRNE, TRE TRE TRESE SE, KO U JUGA DIRNE SE.....



ljudi moji to se zove veselje. Jugaši su obranili titulu prvaka Hrvatske. Nakon još jedne odlične i uzbudljive vaterpolske predstave, Jug je u petoj utakmici pobijedio Mladost u Zagrebu sa 10:9...
Jug to je Grad, Grad to je Jug. Cijeli Dubrovnik živi za njegove utakmice. Danima prije utakmica planira se do u detalje montura, rekviziti za navijanje karte se uvijek na vrijeme kupe. Moja familja je jedna od onih koji ne mogu bez Juga. Jer pravi Dubrovčani i Dubrovkinje štuju svoj klub. Ma kako sam sretna pa sve nešto trljam zbrda zdola. Odmah sam poslala e-mail svom mužu na brod. On je tek totalni fanatik po tom pitanju, ne propušta niti jednu njihovu utakmicu. Ako kojim slučajem ostane doma onda mi bježimo u susjedstvo kako isti ne bi mislili da se tučemo u kući. To vam otprilike izgleda ovako: Ajde, ajdeeeeeeeee pucaj što čekaš je**** milu majku. Toooooooooooooo Volareviću, toooooooooooooooooooooooooooooo ! Idemo, idemo brže, brže gollllllllllllllllllllllllll. Ne moram vam govoriti kako skače, udara po trpezi ili čučne pred tv da mu što ne promakne. Gospe moja da vam ga je samo čut. Poslije toga ja se pojavim jer sam uredno kod susjeda pogledala utakmicu ali u manjoj buci. Dva do tri dana poslije on ne može progovoriti od silnog deranja. Zato kad ide na utakmice po povratku ja nikada ništa ne pitam, jer znam da nema tona. Jedne godine kad smo isto igrali za prvaka išla sam sa kćerkom na utakmicu. Mobitel sam stalno morala držati u ruci kako bi osjetila vibriranje, od silne buke zvono se ni ne čuje. Kad bi osjetila vibriranje ja bi samo izgovorila rezultat. U to vrijeme on je navego po Karibima a ja sam bila jedini izvor informacija. Tijekom utakmice zvao je otprilike pri kraju svake četvrtine. Nakon utakmice zazvala sam ga da mu prenesem djelić atmosfere, ali on je već bio skupio svoje sa broda i otišli su vanka proslaviti. Kako u Dominikanskoj republici za male solde možete dobiti zabavu kakvu želite tako je on naručio pečenog kozlina za svih njih. Nakon večere poslije obilja vina za njima je ulicama Santo Dominga plaćena ekipa pokušavala na hrvatskom pjevati: Tre, tre, trese se, ko u Juga dirne se…. Na moj upit: Tko to pjeva? on je odgovorio: Bogareti navijači Juga !


O povjesti Juga možete više saznati na njihovim stranicam http://www.jug.hr/jug.php

Dok sjediš u mom skutu, dok ti mazim i ljubim nježno lice, pričam ti priče ti si moja mala. Dok sama ponosno ideš u školu, sviraš na koncertu, plešeš na baletu ti si moja velika. Ulicom kad kročiš razigrano skakućeš, nemir djetinjstva vri u tvojim žilama. U školskoj klupi pišeš i učiš i skrivene poglede upućuješ njemu i tad si velika. Kad se udreš suza brzo poteče, trčiš mi u zagrljaj i pružaš prst dok kroz suze jecaš: Poljubi! ja poljubim pa sve kao čarobnim štapićem nestaje. Ti si moj kolibrić, moje malo razigrano dijete puno force i energije a nadasve želje da sve probaš, vidiš i naučiš. Gledam te kako lagano posustaješ pod umorom, bolovima rasta, suza ti je često u oku jer bi željela puno više nego što malo tijelo može podnijeti. Tu sam ne boj se uvijek iza tebe i biti ću sve dok bude u meni snage. Moja ruka će uvijek biti na tvojim leđima pogurat ću kad zastaneš i ne boj se u svijetu ima puno smijeha i veselja kroči sigurno naprijed kao i do sad.

Poljupci su tvoji
poput rose na cvijetu
galeba u letu
daha proljeća
mirisa ljeta
i ponovo
sjeta!

U sklopu posjeta Republici Hrvatskoj visoko izaslanstvo Sjedinjenih Američkih Država koje predvodi potpredsjednik SAD-a Dick Cheney, boravit će u našem Gradu od 5. do 8. svibnja. A ljudi u šali kažu : Nadamo se da ne nosi lovačku pušku.
Uz Iva Sanadera i predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, u Dubrovniku će boraviti i predsjednici vlada Republike Makedonije i Republike Albanije sa svojim brojnim izaslanstvima. U navedenim danima, dakle od 5. do 8. svibnja na snazi će biti poseban režim prometa u Gradu. U Dubrovniku se predviđa totalni kolaps prometa. Inače za svake manje kiše u nas je totalni krkljanac da vam ne govorim kako je ljeti kad dođu stranci pogotovo u 8 mjesecu kad navale Talijani. Onda konja (čitaj auto ) treba vezati za prvu palu i cufus ili ti ga nanoge vesele. Ja sam lijepo isplanirala sutra poći do gruške place kupiti spenzu popodne ako bude lijepo provest ću čitajući knjigu na balkonu ako bude kiša za ovom škatulom i ne mrdam nigdje. Ne da mi se gubiti živce u koloni razmišljajući kad ću stići tamo gdje sam se uputila. Ma što kaže umene mati -vrag nikada ne spava stoj ti ćerce doma. Američki obavještajci su već danima po gradu, na svakom koraku. Priča se kako je jedan u restoranu zaboravio rokovnik sa bilješkama i telefon sa kojim se dogovaraju a dok su bili u restoranu toliko su se glasno dogovarali pojedinosti da su ih svi ostali čuli. Ha, ha što su tajnoviti....to mi i liči na njih.

Večeras slušam Olivera i pišem...zastanem pa mislim na mog životnog suputnika koji veći dio svog života putuje sam na razno raznim kućama od lamarina. I dok večaras plovi put Sirije ja pjevušim i mislim na njega. Često puta zajedno slušamo Olivera dok se vrtimo po kominu i parićamo objed. Uvijek me iznenadi kako sve riječi zna napamet. U tim našim trenucima pjevanja zna se dogoditi da zabalmo ja onako sa traversom oko struka a on šporkih ruka od čiščenja ribe. Obično te trenutke prekine netko od malešnih sa pitanjem - Kad će više taj objed? Večeras u tišini slušam muziku, pijem čaj i razmišljam životnim sitnicama koje mi neopisivo puno znače.

Trag u beskraju
(B. Antonacci)

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja diše
ovu mrižu što me vuče
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
I da oću i da smim
Ne bi moga skupit
svu lipotu života
niti suze ovog svita

Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu

Ka i nekad gledan nebo
tražim gradove u noći
di smo podno zvizda
zori krali rumen sjaj,
jutro moje di si sad

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...