Dok sjediš u mom skutu, dok ti mazim i ljubim nježno lice, pričam ti priče ti si moja mala. Dok sama ponosno ideš u školu, sviraš na koncertu, plešeš na baletu ti si moja velika. Ulicom kad kročiš razigrano skakućeš, nemir djetinjstva vri u tvojim žilama. U školskoj klupi pišeš i učiš i skrivene poglede upućuješ njemu i tad si velika. Kad se udreš suza brzo poteče, trčiš mi u zagrljaj i pružaš prst dok kroz suze jecaš: Poljubi! ja poljubim pa sve kao čarobnim štapićem nestaje. Ti si moj kolibrić, moje malo razigrano dijete puno force i energije a nadasve želje da sve probaš, vidiš i naučiš. Gledam te kako lagano posustaješ pod umorom, bolovima rasta, suza ti je često u oku jer bi željela puno više nego što malo tijelo može podnijeti. Tu sam ne boj se uvijek iza tebe i biti ću sve dok bude u meni snage. Moja ruka će uvijek biti na tvojim leđima pogurat ću kad zastaneš i ne boj se u svijetu ima puno smijeha i veselja kroči sigurno naprijed kao i do sad.