Mrzim južine, dane teške, sparne sa masu oblaka ih kojih nikako da padne kiša. Sa svakim novim oblakom moja glavobolja raste skuplja se do usijanja i čim počnu prve kapi ja odahnem. Danas je tako težak dan a moj niski tlak šeta me iz kantuna u kantun. Djeca zafrkaju pa kažu: Opet si u balunu! Blago njima samo ih gledam i mislim se kako mogu tako normalno funkcionirati dok se ja vučem po kući kao prebijena mačka. Upalila sam i klimu da mi olakša moje jade ali nije mi vele pomogla. Inače bolujem od rijetke bolesti zvane neuro-vaskularna neuravnoteženost. Što hoće reći ako naglo iziđem iz klimatizirane prostorije postoji velika vjerojatnost da se izvrnem ko bakula. Zato mrzim klimatizirana auta a dani poput današnjeg su mi koma. Imam osjećaj da mi tona sjedi na prsima a glava u nekom polu mutnom oblaku kroz kojega ne mogu razaznati ni boje ni zvukove. Užas ! Idem se opet komirati na kauč jer ni pisati ne mogu …

p.s. naravno slika nema veze sa glavoboljom......