Marketing
Onome što bati more
Večeras slušam Olivera i pišem...zastanem pa mislim na mog životnog suputnika koji veći dio svog života putuje sam na razno raznim kućama od lamarina. I dok večaras plovi put Sirije ja pjevušim i mislim na njega. Često puta zajedno slušamo Olivera dok se vrtimo po kominu i parićamo objed. Uvijek me iznenadi kako sve riječi zna napamet. U tim našim trenucima pjevanja zna se dogoditi da zabalmo ja onako sa traversom oko struka a on šporkih ruka od čiščenja ribe. Obično te trenutke prekine netko od malešnih sa pitanjem - Kad će više taj objed? Večeras u tišini slušam muziku, pijem čaj i razmišljam životnim sitnicama koje mi neopisivo puno znače.
Trag u beskraju
(B. Antonacci)
Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja diše
ovu mrižu što me vuče
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
I da oću i da smim
Ne bi moga skupit
svu lipotu života
niti suze ovog svita
Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu
Ka i nekad gledan nebo
tražim gradove u noći
di smo podno zvizda
zori krali rumen sjaj,
jutro moje di si sad
Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...
Post je objavljen 01.05.2006. u 23:31 sati.