MADemoiselle

01.04.2007., nedjelja


malo o njima...
Sve se češće iznenadim kako ima čudnih ljudi,naročito žena. Kako je moguće jedno pričati,a drugo delati. I sve kako taj život odmiče manje me briga. Ja sam sretna sa svojom Kacigom,Češkom kurvom i Kobasom tako ih zovem od milja. Nas četri smo ko muška ekipa...isamijavamo jedna drugu ,spuštamo se,većinom se o sexu priča, alkoholizira se,trača se afkors..ali kad je frka onda smo svi zajedno. Kada je meni umro bratić i sve moje razdoblje prije toga kada mi je bilo stvarno teško bile su tu. Nisu htjele ić bez mene u Paris iako smo sve platile i sl. Kada jedna ima od nas ima problema u vezi,kada jedna misli da ima sidu,kad druga hoda sa seljakom koji je mutav
Ovo je prvi put da sam u nekoj ženskoj ekipi u kojoj nisam došla u situaciju da se međusobno otrača netko neku...možda smo se našle samo,možda jer smo ostale udaljile od sebe.ko zna. Znam da si ne šaljemo poruke u stilu" Hvala što postojiš" i slično,većinom je to u stilu"debela kad se vidimo" i slično.Umrem od smijeha kad pijana Kobasa počne me ljubiti...Imamo iza sebe ljetovanja,Paris, još neka sitna 3 putovanja i nikada nije došlo do ekscesa nego su mi to bili najljepši trenutci u životu. Smijeh i zabava....Jedva čekam ove godine Makarsku,crikvu i sve kaj nas drugo čeka ,jer ako će nam biti upola ko zadnje ljeto i zima onda se s pravom nadam. Kad se samo sjetim tih gafova ala Minhen je glavn grad Austrije, i kad je Kobasa rekla profesoru na ispitu"pravno sranje",kad joj se na drugom ispitu otkopčala naramenica usred usmenog, Kako sam ja išla na usmeni sa bocom štoka i kako me delegacija čekala ispred faxa na gornjem gradu,pa se ta delegacija kotrljala dole..ma ima tu svega..

Mislim da me ponukao na ovaj post zapravo kad vidim koliko cura nema uopče pravu prijateljicu. Kad si zabrijavaju da su sa svima oke..ali to je samo maska kad dođeš doma ,zatvoriš se u svoja 4 zida shvatiš koliko si sam i kako su ti mama i tata jedini prijatelji....
- 21:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota


ČOKOLADA
Latinski naziv: Theobroma cacao L.
Engleski naziv: chocolate

Što vam u životu predstavlja čokolada? Glete nemam pametnijeg posla pa ću proanalizirat koje čokolade volim a koje ne s obzirom da čokolada zauzima važno mjesto u mom životu.

1.Belgijske praline- fino & kvalitetno=jebeno skupo= 100 grama=40 kuna.Prefine su,imaju oblik plodova mora...
2.Kinder country-žitarice okupane u bijeloj,mliječnoj kinder čokoladi prelivena crnom čokoladom.
preporuka-odmah ujutro još u krevetu
3.Plava dorina od 200 grama- to je čokolada kad se očeš ubit u njoj.Liječi depru i PMS.Često je kosristim u kombinaciji sa Lindt 90%kakaoa za umak od čokolade koji koristim u palačinkama sa tučenim vrhnjem i sl.
4.Snikers- obožavam tu finu kombinaciju slatkog & slanog
5.Milka milkinis-bijelo i crno,pa crno i bijelo..kad uđe u usta više ništa nije važno..nema tu diskriminacije
6.Ferrero Rocher-ma to je đubre od čokolade,tako dobro a tako brzo zasiti a ja bi još i još...
7.Ritter Sport Marzipan- marcipan je Ritteru dušu dao.Nažalost ili nasreću malotko voli marcipan osim mene. SLično je nešto sa kuhanim vinom i kesten pireom.(samo ih ja volim) ;)
8.After Eight- ma da bi reč rekla, jedna kulturna čokolada.Za posebne ljude u posebnim okejšnima.Za večeru na dekici negdje na plaži.
9.King od čokolade-ma bomba, faca među sladoledima
10. LINDT (oranange)- Frajerica među čoksama,fina, daje joj naranča onu finu notu koja ubija monotoniju čokolade.
11.KINDER BUENO- uz moj omiljeni bioaktiv, ovo je dnevna doza imuniteta ;)


12.Bajadere-dobre stare bajadere,dobre su kad ničeg nema.Doma uvijek imam 10-ak kutija njih,tako da posluže svrsi kao i Merci.Uvijek su tu kad ih trebam

OUT

Bananko-ma ne volem, ne volem..vidi se da to nije banana nego glupa kancerogena guma sa ekstraktom banane umočena u najgoru kraševu čokoladu,i još ima neki miris ko mutant
Rumko- ma fuj,ta gadna zgusnuta masa
Atlantis-jeftina makedonska kopija belgijskih pralina,osjetiš maslac do srpske granice.


- 16:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

01.03.2007., četvrtak


laži
Neki počnu lagati naprosto iz zabave jer su uvjereni kako tek tako drugi bez kruha gutaju njihove laži pa svesrdno uživaju u svojoj dovitljivosti. Stvaraju začarani krug laganja:da bi prikrili prijašnju laž, stvaraju novu iatako u beskonačnost. No međutim ( moja poštapalica) ljudi nisu IPAK tako glupi. neda im se stalno suprostavljati neda ime se stalno dokazivati nekome da mu je riba prevelika.
U podlozi laži je uglavnom strah ; strah da bez laganja nećemo dobiti nešto što ne želimo bilo ljubav,poštovanje, položaj ili suprotno da ćemo dobiti nešto što neželimo kao kazna ili pak strah da nekoga ne povrijedimo.

Prije nego li sebe svedušno svrstate u one koji nikada ne lažu sjetite se koliko ste puta rekli da negdje morate ići samo da bi izbjegli susret, uvjeravali druge u njihove sposobnosti u koje sami ne vjerujete, lagali nekome da ste dobro...
Neki lažu stalno iz navike a neki lažu a da toga nisu niti svjesni, šteta može iti obosrana. Gubitak povjerenja s jedne strane i samopouzdanja sa druge.
Ne podnosim teške laži i kao dijagnosticirani sangvinik trpim sve do jedne granice preko koje neide.Kada pukne tada pucaju i gromovi.
SANGVINIK
Ovo su vedre, nasmijane i izuzetno energične osobe. Često su spremni na šalu, a šaliti se vole na tuđi i na svoj račun. Sangvinik je spreman na inicijativu, ali često će preuzeti tuđu inicijativu s žarom i oduševljenjem kao da je njegova vlastita i još je doraditi. S ovakvim ljudima se ne trebate bojati da će vas krivo shvatiti ili vam nešto uzeti za zlo jer su spremni svaku negativnost okrenuti u pozitivu i na šalu. Sangvinik ne voli mirovati i biti sam. Također, sangvinik ne želi uvijek i stalno biti ozbiljan. Ako treba popustiti drugome i još unijeti dobro raspoloženje, sangvinik je to spreman u svakom trenutku.

Granica je pređena...
- 00:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.02.2007., nedjelja


Mirne luke
Neke stvari čovjek naprosto preraste, neki ti stvari makar imao samo kako neki vele 20 godina postanu glupe i bezvezne,a neke ti nikada neće posati bezvezne. Ja imam jednog prijatelja, i družimo se nekih pola godine i sada on mene uporno stao zvati na kave..I kaj bi ja sada? Uopće mi se neda o tome razgovarati sa frendicama jer znam da će biti " daj ga zbari pa zgođušan je"..I kaj onda? Možemo se zbariti, i kaj ja dobijem sa tim ako mi dečko nije napet. Znam da nema tu budućnosti i kaj se bezveze ljubakati i samo ga zavlačiti. Možda da je probao nešto nakon tjedan , dva druženja ajde,ali ovako mi je ipak postao prijatelj, a u prijetelje se ne dira i naprosto ih doživljavam kao braću. Meni bi bila i smiješna scena da se zbarimo, i kaj sada...ne znam dali sam ja nešto preozbiljna ali meni je to u rangu zbariti se vani bezveze što mi isto više nije baš špica. Isto kako ne volim ići van kao što sam voljela nekada. Radije bi da pijemo kod nekoga doma,zezamo se ,a ne u gužvaru van.. Ne znam dal je to samo znak nekog odrastanja ili ...Spušta se sidro.
- 02:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.02.2007., petak


U trenutku nervoze napisah...
Znate što ja ne podnosim? Ne podnosim da ljudi o sebi pričaju u pretjeranim hvalospjevima. Ne podnosim kad seru da su divni i krasni a svi znamo da nisu. Tako jedna moja frendica(vi koji me duže znate da ja razlikujem prijatelje od frendova ) konstantno tvrdi kako je ona dobra i da ne zna lagati. A ja ko prava poseluša znam pola Zagreba i uvijek nešto o nekom saznam što me najmanje zanima i shvatim da mi netko laže o sebi. JA ZNAM da je ta frendica prevarila dečka sa kojom osobom ,znam i u kojoj mjeri i onda mi na moje priznanje da sam ja prije 10 godina valjda poljubila jednog dečka u usta(čak bez jezika,igrali smo bocu onu neku) i naravno da je to svojevrsna prevara i nađe mi se popovati kako ona to nikada ne bi. A ja je gledam i ne vjeujem.Kako se neko može kurčiti sa nečime a ZNA da to nije istina. Ili ona je poštena nikada nebi mogla prepisati na ispitu,Bože sačuvaj, ne da toliko nebi mogla koliko ne zna jer je nesposobna za varanje .Kad ono OPA, sve uspije prepisati.
Također nemogu shvatiti cure koje imaju potrebu u tančine prepričavati događaje sa svojim dečkom. Kako je moja najbolja prijeteljica jednoć rekla» Odnos između cure i dečka je toliko intiman da se nikoga ne bi trebao ticati» Smiješno mi je kad se cure ljute kad saznaju da je njihov dečko pričao o njihovom seksualnom životu. No bojim se da dragi dečki ne znaju da njihove cure itekako prepričavaju njihove sposobnosti,njihov «alat» u centimetar, kad im se spustio,koliko može koliko ne može. Nisam baš ljubitelj tih priča jer mislim da se nikoga ne tiče koliki je K... od mog dečka. Niti mislim nekome to naročito pričati jer ipak neka intima mora postojati.
Isto tako ja se trudim ne povrijediti nikoga tko se nalazi u mojoj blizini na bilo koji način.Na kavi cure koje imaju visok prosjek mogu nama reč koji imamo 3.0 kako je prosjek 4.0 ništa i da je to sramota i da s tim nemremo nšta. Da je takva osoba bezuspješna , a kada ja kupim skup mobitel il sl. serem da sam na kladionici dobila i sl jer ne želim da se netko tko si ne može tako nešto priuštiti osjeća manje vrijednim. Znam da je teško starcima kojima djeca dođu i vele «Mama i ja bi Replay hlače jer ih svi imaju» i mama glupa da svih jadnih 1500 kuna kojih ima, umjesto da pokuša djetetu objasniti da imati te neke hlače nju ne određuje nego nešto drugo. I da zgodna cura ili zgodan dečko će biti zgodan i u hlačama od 100 kuna a onaj ko nije...

No sve to nije tako ni bitno,sada sam malo nabrijanović ali hvala Bogu oni koji su mi prijatelji s njima nemam ovakvih problema jer čovjek ipak ima mogućnost izbora.
Jednom je moj bivši prijatelj rekao « Ono što je po meni ispravno, ne mora i drugim očima biti isto» Ja sam očito ....čudna.

Čita se : Orhan Pamuk , Zovite me crvena
- 18:44 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.02.2007., nedjelja


jedno sjećanje
Za sve one koji kažete da sam previše politički orjentirana, za sve one koji kažete da sam odvratna i proračunata jer nebi nikada hodala sa srbinom i jer sam ostavila dečka zato što je musliman. Vi neki ne možete shvatiti kulturološku i vjersku razliku, vi samo možete pričati o proračunatosti, vi samo možete pričati da sam zatucana jer sa gađenjem gledam na pedere za sve vas koji se volite pačati u tuđe poslove.

Ulazim u tužbu sa Republikom Hrvatskom ,tražit ću povrat imovine koja nam je uzeta jer se nismo vratili i silni bijes me ponukao da se sjetim svih njih, i dobrih i zlih i da poručim svojoj okolini u Zagrebu da mi se gade jer ih nije briga i da ću zato prvom prilikom otići odavde na more,u hrvatsku Dalmaciju.

A komu je upućena poruka iz Šoljanova Vukovarskog arzuhala? Slijedi pjesma, pa zaključite.


Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem gospodo,
platit ćete Vukovar.

Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar -
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar -
zapamtite gospodo,
platit ćete Vukovar.

Dugo će još Dunav teći
platit će se svaka stvar -
ja vam jamčim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

ovo je pjesma koju bi posvetila

mom jedinom ujaku koji je poginuo na Ovčari, ocu jednog djeteta, sinu jedne majke,neprežaljenom bratu jedne sestre, ujaku dvoje nećaka i najvažnije čovjeku koji je volio život više od svega, koji je volio domovinu više od sina ...koji je sam sebi jamu iskopao i upao u nju kao životinja. Ni životinja nije zaslužila da je ubiju na očigled njegove djece. Sretan ti rođendan.
Za mog prijatelja Darka sa ulaza...
Za Darkova oca...
Za kuma Vukoju...
Za moju grupu "cvjetići" iz vrtića...
Za Sinišu Glavaševića, prijatelja i velikog čovjeka (hvala ti za kinder ladu)
Za susjeda Mladena, jedinog sina svoje mame, koja ga je već prvi dan pokopala u starom ormaru ispod lipe u parku i došla po njega nakon 7 godina.
Za sve naše prijatelje i poznanike, za mamine kolege i kolegice, za sve one koje smo voljeli i koji su nas voljeli,ali i za sve one koje smo voljeli a izdali su nas.
Jednima neka je laka zemlja, a drugima neka vam Bog pomogne da neđete mir. Neka nama pomogne da vas ne ubijemo kad vas sretnemo. Neka nam neko nadoknadi sve što smo prošli, neka neko shvati da prošlo je 16 godina, a kao da jučer je bilo i neka neko shvati da mi nismo kao vi. Nas je život uzeo u bocu, promućkao i pljunuo,a mii smo još tu, jači, bolji i uspješniji od većine jer znate kako se kaže
Što te ne ubije to te ojača.



- 21:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.02.2007., subota


ŠTO ME OBILJEŽILO
A, moje prezime.
Slovo M, s tim slovom počinju imena mojih članova obitelji,dakle sve osim mene. S tim slovom su mi se zvala dva bivša dečka sa kojima sam provela ukupno 3 godine.

Pred našim cijenjenim gradonačelnikom sam izjavila da sam demokrata jer dopuštam da komunjare iznose svoje krive stavove.

Uz moji squash partnericu jedina sam od 100 ljudi prečula da za ulazak u sud treba identifikacija.I na taj način digla pola suda na noge, ispipali nas cijele i ostalo.

Shvatila sam da...muškarci imaju problema sa bojama. Ne razlikuju one brojeve među točkicama . Pa do različitih nijansi. Prvi moj cijenjeni otac.

Da su muškarci puno iskreniji i općenito puno bolji prijatelji nego žene iako sam sa svojim prijateljicama oduševljena moju Pastu, Laru,Ferovku, Slonicu,Češku kurvu,Kobasu u ovitku,Francuskinju,Neozbiljno dijete, Kmeta, Andreu ne bih mijenjala za ništa na ovom svijetu. Uz Nikolu kojeg sam na blogu upoznala, Matiju, moje pravnike Roguea, Narbonensisa,Don Juana i moju novu družicu Fidy. Uvijek su se željeli pojaviti na ovom blogu pa sad imaju čast.

kad ostarim..odselit ću se k mami u Zadar ili u Dubrovnik

piće...bambus
fino piće...carolines i martini
mjesto...Tolkiens u gradu,Macao na Jarunu, kafić Lokinn i Daily news.

za vezu je potrebno...povjerenje, strpljenje i strast
ubojica veze....nepovjerenje, nedostatak emocionalne i seksualne povezanosti
jesam...flegmatična
nisam...ljubomorna
Ukupno sam 6 godina života provela u vezi sa nekim. Nikada nisam bila ostavljena jer dajem puno i jako se trudim oko partnera. On se uvijek mogao na mene osloniti i osjećati kao muškarac.

Nasred Pariza sam izjavila da je Beyoncee ljevičarka jer pjeva to the left...na što su moje prijateljice Kobasa i Češka kurva umrle od smijeha.Mah mah njima

Veliki sam gurman, i volim jesti ali ne kao nekada.Jedem malo.

Upravo se krećem pripremati za jedan dobrotvorni polumaraton koji se trči u 6 mj.

Najviše me obilježio...rat,morala sam odseliti od kuće u Zagreb, mama mi je bila u ratu, mnogi meni dragi ljudi su već u startu mog života su poginuli no unatoč tome sam postala još jača osoba i nisam imala posljedica zbog toga te sam danas jako vesela osoba puna entuzijazma.Tako me barem karakteriziraju.

Nadam se...da ću se udati do 30 i roditi 2-3 djece. Zbog obitelji bi bila u stanju žrtvovati karijeru.
Jedan bloger je rekao da bi mi pristajalo ime Marina, ne znam zašto. Ni on me ne zna...kaj vi mislite?

- 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.02.2007., četvrtak


Kako se deklarirate?
Neki dan sam dobila upitnik jedan i između ostalog trebala sam napisati kako se deklariram...i prazno pola lista, bez obješnjenja. I sad kako da se ja deklariram.
Deklariram se kao žena, što se može zaključiti i po imenu , anadam se i po izgledu ;) . Kao Hrvatica. Ali to je širok pojam. Pola sam Hercegovka (po tati) Kvarat Slavonka i kvarat Ličanka. Tako da mi se po regionalnoj osnovi također teško deklarirat.
Politički desnica,iako ne znam koga bi to trebalo zanimati jel' pametno to uopće naglašavati, sumnjam.
Seksualna orjentacija heteroseksualna. Neudana bez djece. Studentica koja živi o trošku roditelja (dobro i bake i stipendije ;))
Vječiti optimist.

Dali se tako deklarira? meni to pitanje ponekad nije jasno. Kako se vi deklarirate?
- 09:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.02.2007., četvrtak


ULUDO TROŠENJE
Tija me izazvala tj potaknula da napišem gdje uludo trošim pare.

500 kuna mjesečno računa za mobitel plus što imam unlimited plus što nemam dečka tj imala sam do negdje prije nakakvog kvazi dečka od kojeg sam više bježala nego mu se jvaljala. 1000 poslanih poruka mjesečno plus minus.KOME?????? Ne znam ne znam

Dok sam pušila minimun 500 kuna mjesečno šugavi smrdljivi Marlboro Lights zbog kojeg sam smrdila ko pepeljarA, pržila pluća i postaravala svoju kožu.

Kupovanje lososa i sličnih pičkarija samo da bi neke gluposti kuhala i nakuhavala povrh što baka kuha SVAKI dan ( cca 200 kn)

Barem 2 puta mjesečno meksički restoran ili steak house. ( kuna 300 cca)

NSB dnevno minimum 50KN jer sam pušila pila najmanje tri puta kavu dnevno jela jelo, jela čokoladice.

Benzin, povrh svega što mi starci daju za benzin ja sam morala barem 5 puta mjesečno Otići u City Centar iz Sesveta na Jankomir i otić iz jebenih Sesveta u Zaprešić pa sam po novom uvela odlaske u Veliku Goricu što mi je najbliže i najjeftinije jer mi treba autoputem 10- 15 min ,a mogu konstantno vozit iznad 100. ( cca 300 kn)

Ray Ban naočale, smeđe koje su mi pukle jer sam se šutala sa njima( 1100 bačenih kuna)koje sam morala zamijeniti novima jer me jebu oči ovaj puta ljubičastima.

Kupovanje slatkiša kad nisam doma iako doma uvijek imamm Ferrera Rochea,Mercia, Toffifea, Čokolada raznih, Lindora i sl ( 100 kn)

Kupovanje jeftinih loših vina pred izlaske iako doma imam na hektolitre kvalitetnih butelja jer mi je stric vinar.hvala Bogu samo 100 kn (rekla sam jeftina)

Nije mi žao što sam od kladionice sto puta nekoga počastila niti mi je žao večerica al mi je žao uludo bacanje novaca na cigarete i na mobitel kojeg sam btw kao prava glupača previše platila.

Hvala Bogu da imam stipendiju i da imam baku sa velikom penzijom jer bi mi bilo stvarno žao da moja mama radi ponekad po 24 sata da ja ovako se razbacujem na GLUPOSTI. Mama žao mi je, i tebe tata al ti manje radiš.

Sada ste i vi izazvani da nam pokažete svoje gafove!!
- 11:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak


ZABRANJENO PUŠENJE
Čovjek se od životinje razlikuje po tome što puši

a cigareta je štetna, besmislena,
cigareta je negativno uživanje, predavanje cigareti je predavanje želji koja se nikad ne moze zadovoljiti (i pobija Freuda sa njegovim - daj detetu sisu/cuclu pa da vidiš psihološkog veselja...-) - cigareta je mala smrt, cigareta je ubijanje vremena do neizbježnog kraja, cigareta je kao ništa drugo dvosmislena.

pušenje ubija. Kao i život

živimo u vremenu kad se pušač krije po mračnim kutevima , kao zločinac, kao najgori bijednik truli slabić i potpuno zaostao lik.

lobiji antipušača, koji se svako malo pojavljuju kao pobjednici bogami ovog puta prijete da ce satrati pušenje, cigarete i pušače sterati u povijest. Izgleda da kad se priča o cigaretama, svi gube glavu... i nitko ih više ne promatra objektivno.

Sartre, strasni pušač cigareta (i lule), piše o tome kako mu je lako odreći se ukusa duhana ali da ne može odvojiti od značenja koji za njega ima cigareta.

Ona je moćno oružje kristalizacije jer nam omogućuje, u jednom simboličkom činu, uzmemo U SEBE svijet koji nas okružuje, čitav predio koji prati pušenje jedne cigarete.
Kada je zapalimo mi izvodimo jedan čin projekcije/identifikacije/interiorizacije, čije kretanje odgovara fizičkom procesu paljenja, dubokog uvlačenja dima, sporog ispuhivanja u prostor oko nas. to je, po Sartru (pred kraj života, izjavio je u jednom intervjuu da ga zanima življenje, pušenje...) čin prisvajanja koji svijet čini mojim...mi prisvajamo svijet time što ga svodimo na plamen i dim i pepeo, i na puki zrak koji unosimo u pluća, prisvajamo svijet oko sebe uništavajući ga, simbolički.
Duhan je simbol prisvojnog objekta, jer se, kako se on puši, odredjena čvrsta stvar pretvara postepeno u dim koji ulazi u moje tijelo. Pušenje oponaša željeni preobražaj jednog objekta u mene kroz čin prisvajačkog posjedovanja taj objekt postaje "moj" Procesom "neprekidnog uništavanja", "preobražavanjem konzumiranog čvrstog predmeta u dim" koji time prelazi u mene i postaje (dijelom) ja sama.

JA SAM PRESTALA PUŠITI, VRLO LAKO I JEDNOSTAVNO TO MOŽETE I VI SVI.CIGARETA JE LOŠA OVISNOST NEMOJTE SI DOPUSTITI DA ONA BUDE JAČA OD VAS. OD NJE SMRDITE I ONA VAM UZIMA NOVAC IZ DŽEPA.PRESTANITE PUŠITI JOŠ DANAS DOK NIJE KASNO, DOK STE JOŠ MLADI. AKO MENI NAKON 4 GODINE NIJE BIO PROBLEM NEBI NEMOJTE DA BUDE VAMA.JOŠ MALO ĆETE BITI IZOLIRANI U NEKOM KUTU OKRUŽENI DIMOM, A ODVOJENI OD SVIH.
OSOBNO SE NE VIDIM SA CIGARETOM VIŠE I MISLIM DA NIKADA VIŠE NEĆU PUŠITI U ŽIVOTU I SRETNA I PONOSNA SAM ZBOG TOGA.wave ULAŽITE U SEBE NE U PRAH!















- 17:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.01.2007., subota


Hmmm.....
partyPred nekih tjedan dana našla sam se u nekom društvu ludih žena, baba kreštalica i shvatila sam koliko ima snobova oko mene. Ja sam uvijek govorila da mi je kod budućeg muža jedino važno da bude akademski obrazovan ako ja završim fakultet koji sam upisala naprosto iz razloga da se krećemo u istim krugovima i da se razumijemo. Smatrala sam da je to izraz velike snobovštine, i mislim da jednim dijelom i je jer ljubav nebi trebala poznati zapreka te vrste.

Ove cure samo gledaju da je dečko što bogatiji, kakav je zaista to nije valjda njima bitno.
Možda je kod mene presudan odgoj drugačiji, možda ja imam i previše pa mi tuđe ne treba ali meni je to bolesno. Izaći van, srediti se i čekati da ti netko plati piće. Mislim meni je prijatelj rekao da kaj ja glumim emancipaciju kada nedam da mi se plaća piće. Nije da ne dam, nego mi je blesavo da ja hodam sa nekim i da taj jadnik kojega isto starci kao i mene financiraju da sve financira. Niti glumim emancipaciju nego smatram da je to fer prema dečku i njegovima koji za to rade. Čak mi je taj isti frend neki dan rekao da pošto ja volim stalno ljude mazit i masirat da ću ja bit' zadovoljna sa frajerom koji će trpiti da ga stalno masiram i da ga tjeram da jede moje brljoke ;))

Stvarno se ponekad iznenadim kako se razlikuje moja okolina od mene i bližih prijatelja i uvijek sam sretna što ih imam takve.

- 21:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.01.2007., srijeda


Tužan kraj
U utorak mi je umro bratić. Imao je samo 23 godine. Znate ono kada netko umre svi počnu o njemu samo lijepo pričati u superlativima. Ko bio je dobar kako ovo ono...ali ovaj moj je stvarno bio duša od čovjeka. Škola mu nije bila jača strana, ali je bio jako dobre naravi i jako radišan. Kako oni žive na selu u Hercegovini ,pokraj Međugorja svakodnevno je radio na polju uz svoj posao.

Vežu me za njega uspomene iz djetinjstva kada bi došla kod babe na ljeto pa bi se mi vozili u njegovom Tamiću kako ga je on zvao, kupali se na slapovima Trebižeta, jeli 12 kugla sladoleda dnevno,babinu pogaču iz saća sa pršutom i kravljim sirom. Lovili magarca po selu kada je otišao u kurvarluke, pili vino i rakiju do pet ujutro i tako cijele dane.Tu i tamo bi se zaletili do Mostara kod rodbine, kod druge rodbine,kod treće,malo u Sarajevo na ćevape i burek sa sirom( burek je sa mesom a burek sa sirom je burek na koji se stavi gore kajmak ili sir) na Bašćaršiji,pili pravu kaHvu sa rajom...
Jednom smo se toliko napili da je on mrtav pijan babi legao u krevet misleći da mu je to cura.
Bio je on pravi narodni čovjek, kojemu nije ništa bilo teško za raju.
Prošle godine se nenadanp razbolio, u 11 mj. Dobio je akutnu mijeloičnu leukemiju sa šansama za preživljenje 10 %....
U tih više od godinu dana živio je u mojoj sobi,ja sam se odselila u stan iznad i pokušavali smo mu nadomjestiti roditelje i sestre koji su povremeno znali doći iz Hercegovine kod njega.
Bio je pun života u tu godinu dana, planova za život sa curom,kupnja novog auta,gradnja kuće.. Nikada se nije žalio i bio ljut i bezobrazan. Kada bi ga čovjek pitao kako si ,rekao bi ;"Bogati,dobro sam ,šta ću". Sve se činilo da će to biti dobro, no kako imamo liječnika u kući znali smo da je to vjerovatno privremeno stanje. I bio je dobro do jednom kada ga je zaboljela glava. Otišao je u bolnicu.,na dan kada sam imala kolokviji(jedino nešto što sam pala na fakultetu)pao je u komu. Borio se 5,5 tjedana i nije uspio. Baš kao ni svoi sa njegova odjela. Ana Rukavina,novinarka, 28 godina, Dečko iz Sinja 18, Dečko iz Zadra 20, Mali Dino 6 godina....ovo je opaka bolest koja ne bira. Kaže se da kada ti umre netko blizak, s njim umre i dio tebe. Ja sam svod rođu voljela i zauvijek ću se morati u četvrtak na sprovodu oprostiti od njega.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila mu. Počivao u miru Božijem! Amen

- 12:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.01.2007., subota


Mater familias u službi obitelji!!
Neki dan me najbolji prijatelj nazvao histeričnom desničarkom. Naime ja zapravo uopće nisam konzervativna za jednu pripadnicu te političke struje. Pobačaj smatram osobnim izborom niti mislim da bi ga trebalo zabraniti. Zna se što bi se dobilo zabranom,samo bi procvjetalo ilegalno tržište te bi kvaliteta posla znatno pala. Također nemam ništa protiv homoseksualaca i homoseksualnih brakova jer smatram da i oni moraju zaštiti svoju imovinu premda im nikada nebih dopustila posvajanje djece i sl.

Sa druge strane sam ipak tradicionalist. kod mene doma mama, baka i ja radimo tipične ženske poslove.Baka kuha i posprema preko tjedna,pegla dok mama pere rublje i kao prava Slavonka stalno nešto čisti nakon što dođe sa posla.Povrh svega mama je iznimna znanstvenica koja se bavi svojim poslom i nakon posla te je vrlo cijenjena u svojoj struci ali svejedno sve uspjeva stići. Moja jedina zadaća je da vikendom pospremim generalno nekoliko soba(mama i ja se podijelimo). Kod nas doma otac nikada nije sprema,kuhao ,glačao isl. Tata se bavi muškim poslovima oko kuće, ide ujutro u dućan, odvozio je i dovozio ostatak obitelji cijelo naše školovanje na izvanškolske aktivnosti, autobusne kolodvore, dolazio van po nas i sl povrh svega što se dakako bavi svojim poslom. Također kada nebi bilo bake i mama je skuhao nama nešto i to jako dobro. Znači da je uskočio na mjesto žena kada je zatrebalo i da se uvijek možemo osloniti na njega,ali to sigurno neće raditi kada to nije potrebno.

Takvu obitelj bi voljela i ja imati jednoga dan. Kod nas se tata žrtvovao za maminu karijeru, nije napredovao u svom poslu koliko je mogao iako je daleko dogurao. Meni ne bi bio problem žrtvovati se za karijeru svoga muža jer uz pravilnu raspodjelu sve se stigne i može. Mislim da će mi tj sigurno će mi obitelj biti najvažnija, a karijeru ću izgraditi ako ništa kada djeca narastu ili po noći kada spavaju.
Što vi mislite?

- 12:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.01.2007., četvrtak


PERIFERIJA vs. GRAD
Hrvatska je jedna obična jebivjetrina da oprostite na izrazu. Evo za primjer u cijeloj zapadnoj Europi pošteni svijet hrli izvan gradova žudeći za mirom nakon cjelodnevne zbrke i strke dok kod nas svi žure u strku i zbrku odnosno u centar. Možda se ipak kod nas malo radi,možda....

Znam poprilično puno ljudi iz centra i bliže okolice koji su tolika sirotinja i koji žive u bijednih 40 kvadrata njih 4-7, a nitko se ne želi odseliti negdje izvan gdje bi možda tj sigurno imali komociju i još takvi se nama koji imamo u svojim kućama na periferiji praktički svoj kat i auto udostoje nešto zlobno prokomentirati. Naravno da blizina središta ima velike prednosti posebice zaobrazovanje i usavršavanja( jezici,sportovi i sl.) ali za one koji si to mogu priuštiti i omogućiti vlastitoj djeci makar 5 kvadrata njihove,ali samo njihove intime.

Nadam se da nisam nikoga uvrijedila,nego sam samo iznjela svoje stajalište. Naravno da grad više ulaže u prometnu infraskturu,metroi, međugradska željeznica i sl da bi se situacija popravila. Dobar je primjer Velike Gorice koja je mali lepi gradić u kojem sam nažalost bila svega 3 toliko dobro povezan sa gradom plus što se najavljuje gradnja alternativnih ulaza u grad.

Mah mah

P.S : otkrila sam svoj talent za kuhanje. Naravno za druge jer provodim svoj spartanski život koji se sastoji od sporta i učenja, a kolegica me uputila da kad učim da manje jedem da me ne ulovi kasnije fjaka i pali.
Na repertoaru su bile njoke u umaku oh vrhnja i puretina na naglo. Desert :crne palačinke sa tajnim sastojcima.

- 13:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.01.2007., utorak


Naklapanja
Jeste li primjetili kako su žene i muškarci pomalo zamijenilu uloge? Nekada su macho muškarci pušili još iz vremena Jamesa Deana kada je on nabacio sexy stav sa cigaretom u ustima. Danas gotovo u velikoj većini puše žene. Barem društvo i drštva koja mene okružuju. Žene su te koje puše,a muškarci lamataju rukama i jamraju zbog toga.

Također primjećujem čstu pojavi kod svojih prijateljica glede varanja partnera. Većina cura je nekada prevarila svog ljubljenog i uopće im nije žao, dok muški prijatelji za koje znam da ne muljaju nikada ne bih prevarili curu ( inače bi se pohvalili). Mi žene kao da smo se dosta izgoropadnile i sada kao da žene pobijaju onaj stari stereotip da su muškarci tikoji varaju. I češće se čula nekada riječ ljubavnica nego ljubavnik,barem u američkim filmovima.
Mene ovo osobno pogađa jer kako su upustiti u vezu više kada znaš da osobe koje su divne i nisu tako divne prema jednoj osobi. Kako više ikome vjerovati....
- 19:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota


MADemoiselle od Parisa
Vratila sam se sa putovanja i prvo što želim reči da je bilo upravo toliko odlično da mi je sada muka kad se sjetim da sam doma a ne u bijelom svijetu.
Krenuli smo u 6 sati ujutro ja i moje dvije prijateljice sa autobusnog kolodvora. Inače nas tri se sve jednako zovemo tako da je i to zanimljivo. Sve oko nas su bili parovi i neka 4 tipa koje smo prozvali pederima. Jer eto tri cure mogu ići na romantični put u Pariz al 4 dečka,a to ne. Bus iako je najavljeno da će biti konforan ispao je malo preeeeskučen, tako da smo prijateljica i ja spavale u svim kombinacijama. Dok ova treća se borila sa vozačem i vodičem jer naima bila je nepar i taman na prvom sjedalu tako da joj je bilo veselo.
Nakon cijelonoćnog putovanja došli smo u Munchen koji me stvarno ugodno iznenadio.
Zapravo svrha Munchena je bilo da se malo odmorimo za nastavak puta u Paris. Malo smo zujali po dućanima, naravno H & M i Zara. Moja spretna prijateljica je kupila majicu za 170 kuna , a ostavila šal u dućanu za 200 kuna. Negativna ekonomska računica. Ja sam okolo hodala sa kamerom tako da sam podsjećala na Japanca i snimala sam ove dvije kako se blamiraju. Tako su nastojeći pričati njemački (ja se nisam ni trudila) izjavile da je Munchen glavni grad Austrije i da Nijemci misle da žive u Njemačkoj. Navečer smo otišli na večeru u pivnicu i to je stvarno ispalo super. Sva sreća da je tamo zaposlena konobariza iz Srbije tako da nam je prevela nazive jela. Ineča zovu je Heidi,moš si mislit. Konobarice su sve vrlo rasne i zaista su obučene u kariranu Heidi obleku. Nakon pivnice smo se zaputili u Paris, na noćno putovanje. I to je ispalo jako naporno.
Ujutro smo stigli u hotel koji je jako pristojan. Nalazi su u četvrti Malakoff. Super nam je ispalo što nam je metro samo 200 metara od hotela. Nakon kartkog odmora i tuširanja smo otišli metroom u grad. Inače metro je izgrađen 1900 što znači da smo tako zaostali, i super je stvar taj metro jer se 14 kilometara pređe za 10 min. Navečer smo išli na Eiffelov toranj i naravno odmah smo primjetili stravičnu gužvu. Free Image Hosting at www.ImageShack.usSavjet, skrpajte se nekoj grupi jer grupa ima prednost tako da smo mi dosta brzo došli na red no caka je u tom da lift vozi do 2 kata, a na treći se treba ići sa posebnim liftom. Taj prelazak sa drugog na treći lift je bilo najgore iskustvo jer nas je sve toliko vjetar propuhao no pogled sa trećega kata je veličanstven tako da se isplatilo. Poslije smo se odvojile od grupe i tražile McDonalds. Prešli smo Seinu i tražili Rue de Passy gdje se nalazio McDonalds. To je malo potrajalo no naše oduševljenje Parizom je raslo. Ulica je prepuna pekarnica, voćarni, malih dućana...Na povratku smo kupili nekoliko litara francuskog vina za navečer. Naravno da smo ga popile i malo nam je bilo prekiselon no valjda koliko para toliko muzike.
Idući dan smo išle u Notre Dame i na izlasku iz crkve su nam uletila dva Francuza. Jedan je zbilja Francuz i natuca engleski, a drugi je kambođansko- tajlandski Francuz koji ne zna ni zucnuti ingliš. Super su ispali jer su nas furali do Latinske četvrti ( to je studentski dio gdje je sveučilište Sorbonne. To silno hodanje nas je izmorilo tako da smo ogladnili i otišli u ulicu St. Michele gdje ima na stotine malih restorana. Dečki su odlučili odvest nas u grčki. Čim smo ušli, odma se čuje istočnjački melos, i uređenje. Jeli smo jelo «Pita» Nešto kako kebap. Nakon toga smo se odlučili riješiti momaka no olučili su nas otpratiti do Luvrea, tek smo ih se tamo riješili. Malo nas je uhvatilia grižnja savjeti dok smo gledale Mona Lisu što smo dečke tak otpirile no kaj ćeš. Nakon Luvrea smo pješačile do Place de Concorde na Metro i u hotel. Malo si popile vina i bailey's pa u krpe. Iduči dan smo išle u Versailles koji je stvarno velik i čekali smo na ulaz 3 sata no isplatilo se iako je sve previše kičasto za moj ukus. Kada smo se vratile u hotel čekala nas je na krevetu poruka. Naime naša dva heroja iz odlomka ispred, dakle Francuz i kambođanski- tajlanđanin su našli naš hotel, došli do njega i ostavili poruku da smo divne i krasne i svoj broj. Mi smo bile ljubazne pa se javile no pozvli su nas na novu godinu da s njima slavimo kako mi nismo odgovarali na poziv DOŠLI su do hotela, no otkantali smo ih i krenuli sa grupom na Champs Elysees gdje je doček podbacio.
I zadnji dan su nas dečki zvali al ovaj put na telefon u sobu, stvarno su uporni. No nismo im imali vremena naći se sa njima, iako kada se vratimo u Pariz ćemo im se javiti.Išli u Moulin Rouge Free Image Hosting at www.ImageShack.us na brdašce Montmartre odkud puca najlijepši pogled na Paris. Tamo je Red light zona gdje je sve u znaku sexa.Sexodrome, sex museum, sex shopovi, sex robna kuća na par katova i sex Mc Donalds, pogađate opet smo jeli u Mc-u po milijunti put. U sex muzeju se nalazi sprava za žensko samozadovoljavanje. Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Inače u ovom kvartu je snimana večina scena filma Amelie ...Nakon toga navečer smo se uputili prema Salzburgu gdje smo došli ujutro naravno dorukovali pogađate Mc i malo kupovaili.
REZIME : Bilo je odlično, želim se vratiti, i zlo mi je od Mc Donaldsa.
U Novoj godini želim vam zdravlje i sreću, sebi želim zdravlje i želim si neku ljubav ;)

- 14:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.12.2006., utorak


Ho Ho Ho!!!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kako je lijepo bilo biti mlad i bezbrižan. Božić je imao čaroliju zbog Djeda Mraza(nabijem ti Božičnjaka) a sad smo svi veeliki i nema puno poklona i puno učimo ili radimo i nekako se izgubila ta sva čarolija. Pokloni su uglavnom u novačanom ekvivalentu (što i nije nužno loše) ali je nestalo onog veselja, ushićenja koje je nakada bilo.

Kažu da djedica živi u Finskoj, a ja za koji dan idem u Pariz Free Image Hosting at www.ImageShack.usda pokušam tamo pronaći svoj Božić wink...poželite mi da se ne razbolim do Pariza, da sretno stignem i lijepo se zabavim, a ja svima vama želim blagoslovljen i sretan Božić i neka vam nova godina donese sreću i mir..
- 13:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.12.2006., ponedjeljak


sVi su oNi (mi) MUTANTI!!!!bang
......dugo nisam razmišljala o prijateljstvu...nekada sam puno više. Nije da sam prijetelje počela uzimati zdravo za gotovo nego sam smatrala da sam prerasla faze i razmišljanja o svakoj rečenici koju je netko rekao ali mi je nešto opet navrlo u misao...

Zašto su su neki tako divni na početku druženja,a kasnije se nekako izobliče do neprepoznatljivosti? Postanu toliko teške osobe da ponekad se sama sebi čudim kako sam ikada tu osobu voljela i željela blizu sebe...

najbolji način za dobiti prijatelja jest biti prijatelj.Pravih prijatelja nema mnogo,tek jedan, dva ili tri...pravih istinskih prijatelja, poznanika ima dosta.
Treba biti oprezan, došlo je vrijeme kada čovjek treba paziti na svaku riječ..ljudi su se otuđili, postali ljubomorni, jednom riječju postali su ljudi MUTNTI!
kakva su vaša iskustva...?


- 20:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.12.2006., petak


Moj zakon o radu (ipak pravo studiram)
cl. 1
Ako se djelatnik istice svojim radom, te pretjeruje zalaganjem na poslu, dobit ce otkaz u za to zakonom predvidjenom roku.
cl. 2
Pocetak radnog vremena djelatnik odredjuje sam. Zakonska odredba propisuje da to ne smije biti prije 10 sati ujutro.
cl. 3
Naknadu za svoj rad odredjuje djelatnik u dogovoru sa svojim ukucanima.
cl. 4
Prije pocetka posla djelatnicima se daje nesto za okrijepu: hladno pivo, sendvici, vino, konjak, sve na trosak poduzeca.
cl. 5
Na poslu je dopusteno zapjevati. Ako neki djelatnik zapjeva, ostali su duzni prekinuti s radom i pridruziti se pjevacu.
cl. 6
Ukoliko neki djelatnik zaspi na poslu, ostali su djelatnici duzni u tisini napustiti radno mjesto da mu ne bi smetali, a za to imaju pravo na novcanu naknadu kao da su radili.
cl. 7
U odsutnosti sefa djelatnici imaju pravo organizirati zabavu na trosak tvrtke.
cl. 8
Pauza za gablec traje od 10:30 do 13:30.
cl. 9
Ako je u radno vrijeme neka serija (npr. "Kućanice",, ili repriza neke emisije koju djelatnik nije gledao prosle veceri) tvrtka je duzna osigurati TV uredaj ekrana minimalne velicine 55 cm te omoguciti pracenje iste uz novcanu naknadu djelatniku kao da je radio.


dipl.iur. M. Mademoiselle
- 19:07 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.12.2006., subota


Psihički nestabilna ;)
Često dolazim u razgovoru sa ljudima do zaključka da nas roditelji najviše odrede kao osobu...smatram da je to zaista tako. Moji roditelji su se uvijek , a i danas strašno brinuli za mene i brata. Kada bi se malo posjekla mama bi mi zavijala cijelu nogu ili ruku, taka da sam ja kao mala već počela hodati okolo sa silnim letvicama za imobilizaciju u rukama i nogama i tako se polako u meni stvoril hipersenzibilnost prema bolestima..............
15 godina kasnije...
......... sada je ta hipersenzibilnost na vrhuncu svoje gradacije na ljestvici "hipersenzibiliziteta" i ja sam se polako pretvorila u vrhunskoh hipohondra koji svakodnevno truje misli svojim zabrinutostima o raznim bolestima.

Stalna zaokupljenost da je prisutan jedan ili vise ozbiljnih i progredirajucih tjelesnih poremecaja, odnosno bolestan strah ili uvjerenje da se boluje od ozbiljne bolesti premda ona nije prisutna bitno je obiljezje hipohondrijskog poremecaja. Bolesnici se trajno tuze na tjelesne bolesti; normalne i obicne osjecaje cesto tumace kao nenormalne i psihicki opterecujuce, a pozornost je usmjerena na jedan ili dva organa ili sustava u tijelu, najcesce srcanozilni i probavni sustav. Bolesnik vjeruje da je bolest ili poremecaj zaista prisutan.


nastojim kontrolirati svoje strahove koliko mogu i mislim da mi dobro ide, i iz toga je nastala vrhunska zezancija za moje prijatelje i obitelj no mislim da je ovo ozbiljan problem za one koji su stvarni hipohondri ne kao ja koja tu i tam lupi neš...
- 11:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.11.2006., četvrtak


SAMOĆA
Evo mene opet u sedlu, polako se vraćam na blog...doduše na mala vrata...vjerujem da su me oni koji su me nekada čitali danas zaboravili, no to nije niti svrha.Bitno je da ja njih nikada nisam prestala čitati i promatrala sam njihov život i njihov razvoj u pisanju..

Mislila sam da sam prerasla blog?? No shvatila sam da blog nikada nitko ne može prerasti, doduše može se čovjek bloga zasititi, ali ga baš nitko ne može prerasti. Nikada nitko nije prerastao svoj intimni kutak i želju da podijeli sa nekim svoje najdublje misli, sreću i frustracije....
Ovaj drugi dio nas je mali bijeg u samoću i intimu. Iako sam izrazito ekstrovertirana osoba koja voli društvo i koja živi za druženja shvatila sam kako mi je falila samoća u posljednjih godinu dana. Put u vlastitu nutrinu zasigurno nije jednostavan, ali je nužan za stvaranje kvalitetnije osobnosti. Potrebni su nam ti trenuci samoće i tišine koji nam omogućuju duhovno uranjanje i traženje. Mislim na samoću kad smo sami sebi blizu..
Ne mislim na onaj osjećaj usamljenosti koji možemo osjetiti u gomili oko nas, već na samoću koja nam odgovara.

Mislim na sate predaha, sate koje izdvajamo za sebe, sate u kojima smo usmjereni samo prema sebi.

Samoćom se prerađuje zbivanja i misli koje nam događanja donose, a nagomilavanje neprerađenog materijala čine naš život stresniji.

Je li samoća je nužna kao san?

Mislim da je...a vi?

- 17:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak


POVRATAK OTPISANIH
Nemogu vjerovati da nisam nista napisala 126 dana!! Tako je brzo proslo...nekako sve prebrzo prolazi. ipisala sam Pravo i sad muku mucim u NSB-u, postao mi je novi dom. Na faksu je super sto se ljudi tice. Upoznala sam hrpu zanimljivih ljudi sto me jako iznanadilo s obzirom da se uvije pricalo za pravo kao nekomunikativan fakultet. Trebala bi sutra na neki tulumcic ali cisto sumnjam jer moram uciti.

Primjetila sam da je blog izvrsio svojevrsnu ekspanziju. Kada sam ja otvorila svoj , ja sam bila 21 000 , sada nas je 81 000. Nevjerovatno!!
Falio mi je ovaj vid druzenja, u principu fali mi puno toga, ali se sve naprosto promjenilo. Vidim da mnogih vise nema s nama na blogu. Kao Nesa jedna od mojih drazih bloggerica, moj prijatelj Nikola je sada u Mostaru ni on vise nepise intenzivno. Zapravo blog ostane jedan paralelan zivot i kada ljudi prestanu pisati kao da su otisli iz nase sfere zivota.Nadam se da cu uspjet intnzivirati pisanje.
Pozelite mi srecu na ispitu...do citanja i stojte mi dobro
- 19:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.06.2005., nedjelja


Kroničan nedostatak vremena
Bok radni narode.Prošli su svi živi praznici u roku keks, a vjerovatno velika većina niti ne zna poradi čega smo ne radili taj dan.Rijetko pišem jer mi cijeli dan ode na učenje i pripreme. Držite mi fige da se upičem,onda dernek.Po novom bolonjskom programu faks bi nam trebao početi 1.11,sad samo ostaje taj upis. 12.07 je moj dan D. Nakon toga počinjem živjeti. Toliko knjig stoji na policama, već ih je debeli sloj prašine pokrio,i čekaju da budu proćitane. Nemogu dočekati,toliko toga u ovom trenu propuštam...držite mi fige.

P.s:čitam vas...ali nemam cajta za komentare
- 15:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.06.2005., četvrtak


Mislila sam...
Tako puno obrata se dogodilo u posljednjih mjesec - dva. Posvađala sam se sa prijateljicom sa kojom sam mislila da neću nikada. Zapravo možda se negdje u dubini duše znala da to neće trajati. Možda je samo bila zamjena...Zapravo sam znala da mi njen karakter nikada neće odgovarati. Znala sam da će mi njeni glupi komentari i tvrdoglava narav dići kada tada živce.Znala sam ,a pravila sam se.

Pomirila sam se sa drugom prijateljicom, sa kojom sam mislila da je zauvijek gotovo.A zapravo sam znala da će sve opet biti po starom,jer kad nekoga jednom iskreno ali iskreno zavoliš, teško ga prestaješ voljeti. Varala sam druge,da me se više ne tiče, a ticala me se cijelo vrijeme. Varala sam sve, ali sebe ne.

Mislila sam da će prijamni za mene biti peace of cake, a sada kada se taj trenutak približava, taj datum u mene se uvlači nemir i strah. Pitanje što ako..? što će ako ne uspijem ostvariti snove koje sanjam već dvanaest godina. Što bi bilo da želim na farmaciju ili medicinu gdje se stvarno teško upisati.

Mislila sam da ću to flegmatično sve preživjeti, a neide,teško mi je...i lijepo je što sam si to priznala nakon niza zavaravanja.

- 23:09 - Komentari (16) - Isprintaj - #

10.06.2005., petak


Ako je lijenost umjetnost, onda sam ja remek djelo
Meni se uopče neda učiti, a gotovo cijeli dan učim.
Nikada,ali baš nikada mi se neda spremati po stanu, ali je kod mene uvijek sve čisto i uredno. Sve relativno na svome mjestu, uredno složeno.

Neda mi se kupati i lickati, a opet sam uvijek oprana i mirišljava. Nit mi se da sređivati nokte, ali su oni uvijek relativno sređeni.

Obožavam spavati i mislim da smo tada najsretniji, al svejedno i nakon najveće tulumarke spavam do pola devet.

Ja sam jedna hodajuća prikrivena lijenost. Moj idealan život bi bio TV i ležanje sa knjigom ( najprije Marques) po cijele dane. Koliko got bila zapravo lijena mrzim lijenost i trome ljude. Shvatila sam do pored te svoje lijenosti uz koju sve poslove zaista kvalitetno obavljam mene zapravo izvlači moja pretjerana ambicioznost. Ona me tjera dalje i dalje. Nisam bolesno ambiciozna da bih srušila zbog svojih interesa sve pred sobom, ali sam dovoljno takva da bi prikrila svoju urođenu lijenost. Ona me tjera,ona je moj spas sa dna.
Ako možeš, uradi to sutra. Oni koji slijede ovu filozofiju, došli su na svoje. Sad imaju i znanstveni dokaz kao ispriku za svoju lijenost. Šalu na stranu, ljudi bi se zaista trebali odmoriti kad za tim osjete potrebu.
Doktori medicine kažu kako umor skraćuje život te kako odmor u pravo vrijeme liječi moždane stanice, čime produljuje tijek našeg života.
Puno ljudi koje znam vlastita lijenost je nadvladala prirodnu inteligenciju i uništila im puno toga što su mogli postići da su uspjeli nadvladati taj poriv lijenost koji smatram da je u svima nama. Moja filozofija je da se svi rađamo lijeni, ali da uspjevaju oni koji nadvladaju taj svoj iskonski poriv.

- 23:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.06.2005., srijeda


ANNALYSE
Ovo je moj blog pa sam odlučila malo analizirati samu sebe.

Kao prvo shvatila sam da sam preozbiljna za svoje godine. Ne znam da li je to zbog toga što moje društvo čine mahom osobe 2-3 godine starije od mene ili je to čisto neznatna razlika. Počela sam sve gledati iz neka «mama perspektive». Nisam sigurna da li je to faza ili sam jednostavno prerasla djetinjarije,

Ljudi misle da sam hladna osoba jer me ne podađaju nezgode ljudi iz crne kronike i sl. Mislim da to nema veze. Gdje bi mi svi došli kada bi se uzrujavali za sve loše što se događa oko nas. Pa poludjela bi kada bi mi upropastila smrt novorođenčadi u Austriji čitav dan. Tako bi mogla svaki dan jadikovati nad tuđom sudbom.

Među svoje velike nedostatke smatram da često znam reči nešto loše što uopče nemislim, pa se poslije moram ispričavati.

Mislim da sam previše politična i jako volim raspravljati o tuđim političkim stajalištima ali sam po tom pitanju ipak demokratična pa dopuštam komunistima da izraze svoje POGREŠNE stavove ;))

Vrlo je glupo pričati o svojim vrlinama,ali ipak mislim da je moja najveća vrlina tolerancija. Nje imam na pretek i spremna sam gotovo sve iztolerirati i ponovno i ponovno nešto započeti što možda i nema smisla.

I koje su vaše vrline i mane?

- 22:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.06.2005., subota


Obješnjenje mademoiselle.blog.hr
odkud moj blog na sms listi i to sa dva glasa? čisto sumnjam da je netko od mojih dragih čitača odlučio baciti novac u vjetar dakle 3,66 kuna da bi se našla na toj listi. Možda je netko od prijatelja iz mog «normalnog» života mislio da će mi to nešto značiti. Ali se prevario. Zaista ne znam tko je to napravio i molim da se to više ne događa.

egoizam mi nikada nije bio jača strana iako smatram da su svi ljudi ponajprije samoljubivi pa onda druželjubivi ali su me ova dva glasa ozbiljno naljutila.
Kao prvo nemam ništa protiv tih sms-a jer kako se kaže»tko voli neka izvoli» pa tako i ovo. Smatram da je to porez za budale jer se za taj novac moglo poslati cca 17 poruka na Ht i neznatno više na VIP-u.

za koga su te sms liste? vjerovatno za one koji žele uloviti komentar više?ili? Što meni znači almost cool ili cool lista? Ama baš ništa. Imam svoj krug čitača i meni je to dosta. Nikakve titule mom blogu neće pomoći da bi se ja osjećala bolje. Kao prvo ako neko loše i nezanimljivo piše tada ga ljudi neće ni čitati. Postoje ljudi na cool listi koji nemaju ni 1/13 komentara koje dobiva Jazzie (oprosti što te koristim kao primjer ) koja je na «zamalo kul» listi zato što dotična djevojka na pametan način obrađuje zanimljive teme za razliku od nekih «kulera» koji su apsolutni bezveznjaci po mom laičkom mišljenju.

blog pišem zato što mi je to zanimljiv način kako biti kreativan,virtualno upoznavati ljude i imati svoj vlastiti kutak. Isto tako ne mislim da ako meni netko ostavi (ili ja nekome) komentar da moram i ja njemu. Zašto bi? obično posjetim stranicu novog posjetitelja mog bloga ,ali ako mi se blog ne sviđa komentar neću ostaviti i amen.

Blog je prostor slobode, gdje ćete biti svoji ako ne tu? gdje ćete imati muda reći sve što poželite ako ne tu? vjerovatno nigdje ! Barem ne ja.


- 21:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

03.06.2005., petak


malo morbidnosti od kraljice morbiditeta
Da li ste ikada u svome životu razmišljali o samoubojstvu? Ja nisam nikada razmišljala "baš bi se sada ubila", ali ljudi koji nas okržuju lišavaju sami sebe života. Mislim da svatko ,ako ne svatko onda većina zna nekoga tko se ubio. Mislim da bi mi morala cijela obitelj stradati,i da mi propadne faks i tek onda bi razmotrila mogućnost samoubojstva.

Jedino sam razmišljala da baš kad bi se ubijala da bi sigurno skočila sa neke visoke građevine,mislim si malo da letim( moja neostvarena želja).
A kako bi se vi ubili da se ubijate??
- 11:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

31.05.2005., utorak


Bog, vjera, čovjek-svećenik i ja skupa sa njima

Odgojena sam u katoličkoj obitelji. Iako bi svoje roditelje lako mogla nazvati kvazi katolicima. Molimo se jedino prije blagdanskih objeda kad se jedino i u crkvu ide.
Niti sam anarhist,niti sam antikrist, vjerujem u Boga, raj, pakao...ali u crkvu NEIDEM. Nevolem svećenike ni malo. Ne poradi svih onih natpisa pedofilije ( vlč. Čuček) i svećenika « sex telefona». Nego tko je on da meni u ime Božije oprašta grijehe i promiče vjeru. U crkvu idem, samo kada je prazna.

Svećenik na misi stalno žica neki novac, dopušta si da kritizira ljude i propagira politiku. Smeta mu kad djeca plaču u ckvi? WTF umjesto da bude sretan jerbo su oni još jedina neiskvarena bića. Pardon, ali to NIJE u redu.

A ti šatro veliki vjernici koje ja znam, ne samo da se ne ponašaju u skladu sa sa njom nego su miljama daleko od toga. Svećenici osuđuju ljude koji neidu u crkvu i zovu ih antikristima. Koga je Isus osuđivao? Zar je to prava vjera,osuđivati ljude.
Zar je u skladu sa vjerom ona radio Marija koja babama ispire mozak (o da i mojoj super baki) i na sve načine izvlače novce od njih?
U crkvu neidem baš iz poštovanja prema Bogu. Kaj ću u njegovoj kući pa onda razmišljati kako bi povalila frajera u trećem redu desno ili kako ću poslije na kavu. Nabacim si spikicu sa frendicama o shoppingu u Graz ili dignem pare na bankomatu (crkva sv. Mati Slobode na Jarunu ima bankomat)

Odlučila sam da neću ići u crkvu, a Njemu ću se moliti kao i svaku večer tik prije nego utonem u san.

- 14:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #

26.05.2005., četvrtak


MADemoisellin traktat o urednosti
Nokti i kosa osim što sadrže neke iste kemijske elemente njih povezuje i to što ni nokte ni kosu nepodnosim vidjeti neuredne. Apsolutno prva stvar koju uočim na ljudima je kosa ,a kod žena i nokti.

Nokti koji su krvnički zubima izgriženi sa bolnim krvavim zanokticama su mi apsolutni out. Tona zemlje ispod noktiju kao da se uzgaja neka poljoprivredna kultura ispod su isto katastrofa.Pokazuju čisti nemar kod osobe. Ispucani lak na gotovo svakom noktu dokaz je da žena NE DRŽI do sebe.Ok je pukne lak na jednom noktu na putu od kuće do birca,ali imati «noktni izrast» je molim lepo čista ne briga.
Također ne volim vidjeti duge nenalakirane nokte. Samo jedan premaz bezbojnog laka čuda čini. Kao što ne volim vidjeti ne nalakirane nokte na prstima ( onim divnim prstima koje jeJazzie neki dan opisivala)
Isto živa koma su frajeri koji puštaju mali nokat. Za kaj im je to? Pokazuju da imaju prikriveni pederluk u sebi ili da čeprkaju nos sa njim.Kaj got strava!

A sada kosa. Nije bitno da li je kosa duga, kratka,ravna ili kovrčava bitno je da je čista. Neki su se ljudi rodili sa nezahvalnom kosom da ga jebeš ,al svatko ima za šampon. Uostalom i kad se kosa zaveže lijepo se vidi dali vlasnica otvara tvornicu ulja ili je oprana.
Frajeri bi se isto mogli potruditi oko kose( kaoNikola npr.) perut na crnoj majici je također out.

I sada tko got da ima simptome koje sam nabrojala,odma uzet 15 minuta slobodno i dovesti se u red. Voda čuda čini.

- 14:22 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se