Znate što ja ne podnosim? Ne podnosim da ljudi o sebi pričaju u pretjeranim hvalospjevima. Ne podnosim kad seru da su divni i krasni a svi znamo da nisu. Tako jedna moja frendica(vi koji me duže znate da ja razlikujem prijatelje od frendova ) konstantno tvrdi kako je ona dobra i da ne zna lagati. A ja ko prava poseluša znam pola Zagreba i uvijek nešto o nekom saznam što me najmanje zanima i shvatim da mi netko laže o sebi. JA ZNAM da je ta frendica prevarila dečka sa kojom osobom ,znam i u kojoj mjeri i onda mi na moje priznanje da sam ja prije 10 godina valjda poljubila jednog dečka u usta(čak bez jezika,igrali smo bocu onu neku) i naravno da je to svojevrsna prevara i nađe mi se popovati kako ona to nikada ne bi. A ja je gledam i ne vjeujem.Kako se neko može kurčiti sa nečime a ZNA da to nije istina. Ili ona je poštena nikada nebi mogla prepisati na ispitu,Bože sačuvaj, ne da toliko nebi mogla koliko ne zna jer je nesposobna za varanje .Kad ono OPA, sve uspije prepisati.
Također nemogu shvatiti cure koje imaju potrebu u tančine prepričavati događaje sa svojim dečkom. Kako je moja najbolja prijeteljica jednoć rekla» Odnos između cure i dečka je toliko intiman da se nikoga ne bi trebao ticati» Smiješno mi je kad se cure ljute kad saznaju da je njihov dečko pričao o njihovom seksualnom životu. No bojim se da dragi dečki ne znaju da njihove cure itekako prepričavaju njihove sposobnosti,njihov «alat» u centimetar, kad im se spustio,koliko može koliko ne može. Nisam baš ljubitelj tih priča jer mislim da se nikoga ne tiče koliki je K... od mog dečka. Niti mislim nekome to naročito pričati jer ipak neka intima mora postojati.
Isto tako ja se trudim ne povrijediti nikoga tko se nalazi u mojoj blizini na bilo koji način.Na kavi cure koje imaju visok prosjek mogu nama reč koji imamo 3.0 kako je prosjek 4.0 ništa i da je to sramota i da s tim nemremo nšta. Da je takva osoba bezuspješna , a kada ja kupim skup mobitel il sl. serem da sam na kladionici dobila i sl jer ne želim da se netko tko si ne može tako nešto priuštiti osjeća manje vrijednim. Znam da je teško starcima kojima djeca dođu i vele «Mama i ja bi Replay hlače jer ih svi imaju» i mama glupa da svih jadnih 1500 kuna kojih ima, umjesto da pokuša djetetu objasniti da imati te neke hlače nju ne određuje nego nešto drugo. I da zgodna cura ili zgodan dečko će biti zgodan i u hlačama od 100 kuna a onaj ko nije...
No sve to nije tako ni bitno,sada sam malo nabrijanović ali hvala Bogu oni koji su mi prijatelji s njima nemam ovakvih problema jer čovjek ipak ima mogućnost izbora.
Jednom je moj bivši prijatelj rekao « Ono što je po meni ispravno, ne mora i drugim očima biti isto» Ja sam očito ....čudna.
Čita se : Orhan Pamuk , Zovite me crvena
Post je objavljen 16.02.2007. u 18:44 sati.