Komentari

nepoznatizagreb.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • antun

    Prvom si me fotkom gotovo rasplakao: zar postoji još tako nešto?
    Divna je!

    avatar

    27.04.2018. (22:46)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    uspomene ... često prođem mojim Trnjem, zove nostalgija :)

    avatar

    28.04.2018. (10:56)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Ostalo u vremenu :-)).

    avatar

    28.04.2018. (11:57)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Antune, takvi su "starinski", zeleni, vrtovi zaista postali vrlo rijetki ... i tim više se i ja veselim kada ih pronađem kao ovaj ovdje (pogotovo što je i vezan uz dane mog djetinjstva)!

    Shadow, podijeli sa nama neku nostalgičnu crticu s Trnja!

    Tako je, Zlice, vrijeme je tamo stalo!

    avatar

    29.04.2018. (11:42)    -   -   -   -  

  • stara teta

    takvo je bilo dvorište mog djetinjstva. no, bez štendera, plahte su se i pelene vješale na štrik s drvenim kvačicama. mama je išla na pumpu po vodu, pralo se na rifljaču s plaviim radionom. nije bilo kuća na kat! kustošija je u ono doba bila daleka periferija po kojoj je rasla kuruza. u našem dvorištu je bila samo jedna mala hižica s popločenim puteljkom, baš kao i ovdje. na ogradi su cvali bujni grmovi sitnih ružičastobijelih rojžica, iznutra su rasle trešnje, šljive, marelica, breskva, drijenak, jedna velika višnja po kojoj sam se uzalud pokušavala popesti. s druge strane dvorišta su susjedi imali kokice, nedaleko od naše ulice uz nogometno igralište metalac, uz potok kustošak bio je drvored jablanova. još u to doba, sjećam se, prolazila je onuda srebrna strijela prema samoboru. sjećam se i peglice, to je bila mala parnjača s vagončićima kao iz bajke. nije bilo asfalta pa smo se mi klinci igrali u blatu, pikulali, skakali oduzimanja polja, crna-kraljica-jen-dva-tri i kumekumekolkoimasati, a tu i tamo bi prošla šarena kola s ciganima. svakog jutra je prolazila prodavačica peciva iz obližnje pekarne, nosila je veliku pletenu košaru iz koje je mirisalo i zvala: pereci, pereci, od pereca rastu djeca. pa bi iz dvorišta poistrčale horde dječurlije i davale one bijele stare dinarčiće. meni je najfinija bila pletenica s makom, mmmm. u to doba je bil jedan jedini špeceraj u tom kraju, bomboni su se držali u staklenim flašama i prodavali na deke. jedini sladoled - snjeguljica. sjećam se i prvih žvaka. ne, nisu bile ko cigarete, nego u svjetložutom ili zelenom pakiranju kao karamele. nezaboravni okus. i nisu se mogle napuhavat... eh, mirisi, zvukovi i boje mog djetinjstva...

    avatar

    30.04.2018. (15:51)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Eeeee, teta, teta, baš si sve to lijepo opisala, hvala ti na tvojoj priči!

    Nego, daj mi reci, gdje je bio taj jedan jedini špeceraj?

    Imaš li možda koju fotku Zagrebačke ceste iz toga doba, možda čak i sa starom rampom?

    avatar

    30.04.2018. (16:28)    -   -   -   -  

  • hawkeye1306

    pozdrav iz srca
    -

    avatar

    30.04.2018. (17:41)    -   -   -   -  

  • sekasmith

    Čudesno, kaj ne? Doduše samo sam jednom zastala u Selskoj gdi sam živila do školskog uzrasta, sve je ostalo isto samo kaj mi je sve zgledalo nekak skučeno, manje, znaš poput odjeće kaj se stisne u krivom pranju. GP je to i poslikal a slike su osim pohranjene u kompu i u mojoj glavi i ne volim kad sanjam taj dio odrastanja, boli me, a s jedne strane - nikad više ni toga ni osjećaja da neko doista za tebe brine.

    avatar

    01.05.2018. (00:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...