S ulica Kabula i malo sire

27.11.2008., četvrtak

Jedno od troje djece prezivi...

Prije nekloliko dana, Faridu se porodila zena. Trudovi su poceli kasno navecer, nakon sto su se oboje odmarali od mukotrpne organizacije zaruka mladjeg brata Amina. Farid je svoju trudnu zenu nekako doveo do automobila, polegao je na zadnje sjediste i pojurio u bolnicu.

U bolnici su ih docekali pustos i mrak. Ni jedan jedini lijecnik nije bio prisutan, a u bolnici nije bilo struje. Faridovu zenu su u bolnicu zaprimila dva domara. Polegli su je na tanki dusek u hodniku bolnice i poceli traziti lijecnike.

Kada je vidio da od dezurnog lijecnika nema ni traga ni glasa, te da ga se nemoze dobiti ni a telefon, Farid je pozvao svog kucnog lijecnika opce prakse. Covjek je reagriao onoliko brzo koliko to moze iz sna probudjeni covjek. U bolnici je bio za 45 minuta.

Faridova zena je jos uvijek lezala na duseku u hodniku, bez ikakve pomoci lijecnika ili babica. Celo joj je nekom prljavom krpom kvasila cistacica. Prisutni lijecnik opce prakse nije bas znao sta ciniti sa trudnom zenom koja upravo radja blizance. Iako je imao prilike prisustvovati porodjajima, nije znao sta treba ciniti u slucaju blizanaca te kako rijesiti mozebitne komplikacije, a komplikacija je bilo.

U bolnici jos uvijek nije bilo struje, te se sve odvijalo pod svjetlom jedne baterijske lampe i svijece koja je polako dogorijevala. Jedan od domara se dosjetio te je negdje pronasao i upalio plinsku svjetiljku, ubrzo, nestalo je i plina, te je bolnicki hodnik u kojem se upravo radjalo sesto is edmo Faridovo dijete, opet obavio mrak.

Sta se dalje dogadjalo, Farid ne zna. Muskaricma je zabranjeno prisustvovati porodu zene. Nakon poduzeg cekanja ispred vrata centralne bolnice u Kabulu, Farid je dobio novost. Znea je nakon cetiri sata rodila blizance. Djecak je umro pri porodu. Curica je ziva i zdrava. Faridova zena, takodjer je dobro. Otpustili su je kuci samo sat vremena nakon poroda.

Dugo mi je trebalo dok sam iz presretnog Farida izvukla sve ove podatke. Ovaj put ne zbog jezicne barijere. Nekoliko sati nakon poroda Farid me je s posla vozio kuci. Bila sam prehladjena i nisam se osjecala dobro. Nekoliko puta dosla sam u napast da se pozalim na svoje trenutno stanje. Sada mi je drago da sam odustala. i dok smo se tako probijali kroz kabulsku pormetnu guzvu, farid me je jednostavno obavijestio: “Moja zena, duple, jucer bolnica.” Shvatih da mu je zena rodila blizance.

Vec sam ga obasula sa veselim cestitkama kad mi je rekao: “Samo jedno dijete je zivo. Jedno zivo. Curica.”

Grlo mi se stislo. Trebalo mi e nekoliko sekundi da dodjem sebi, a onda sam nekako promucala saucesce. Bilo mi je zao. Ne zelim ni zamisliti koliko tesko je izgubiti tek rodjeno cedo. Dok sam se ja borila sa tugom, Farid me veselo obavijesti: “U redu je, miss Ivana, nismo tuzni. Nitko ga nije znao, Nitko ga nije vidio. Sretni smo zato sto je curica dobro i sto je moja zena jaka i zdrava.”

Poceo je s ponosom pricati o svojoj supruzi koja je jako dobro podnijela porod i koja je vec kuci i kuha rucak te o obitelji koja ce ih posjetiti kako bi se odlucilo ime za bebu.

Dijete koje je izgubio vise nije ni spomenuo. Rekao je samo kako je tako nesto u Afganistanu normalno te kako se cudi da sum u sva djeca jos uvijek ziva.

Istrazila sam statistike. Na tri novordojene beba u Afganistanu ih 2 umru. Od 10 trudnica, najmanje ce cetiri majke umrijeti prilikom porodjaja, tri ce biti u kriticnom stanju, a tri ce najvjerovatnije roditi bez problema.

Trenutno cekamo vijest o Ehsanovoj zeni. Prije nekoliko sati i ona je zavrsila u bolnici. Nesto nije bilo u redu. Curica je umrla. Sudbina majke je jos uvijek neizvjesna.

- 04:16 - Komentari (41) - Isprintaj - #

20.11.2008., četvrtak

Very fast po afganistanski

Prva kuca je very slow. Druga, nova kuca je very fast

Afganistanci brzo uce jezike. Mnnogi znaju urdu zahvaljujuci indijskim sapunicama, govore engleski zahvaljujuci holliwoodskim filovima, a naucili su Ruski za vrijeme vladavine rusa. Komuniciranje na nekom od stranih jezika, te na lokalnim dijalektima i mijesanje rjecnika, komunikaciju sa afganistancima cine vrlo zahtijevnom. Svaku rijec iz engleskog jezika, afganistanac ce prilagoditi perzijskom izgovoru, te ce fraze sa lokalnog jezika doslovno prevoditi na engleski stvarajuci dodatnu zabunu.

"Ova kuca je jako brza", rekao je Farid dok smo pregledavali moguce kuce gdje bismo se preselili prije zime. Zeljeli smo izbjeci padanje stopova, poplave i smrznute cijevi. Na zalost, kucu dovoljno "brzu" nismo uspjeli naci.

Neko vrijeme nam je trebalo da shvatimo sta nam Farid pokusava reci upornim ponavljanjem recenice: "Dis haus – veri fast, veri fast."
Zamisljala sam kucu kako na tanjusnim nogicama brzo trci niz ulicu. Znala sam da Farid nije blesav, te da sigurno nije mislio na to.

Tada je Farid pokazao i drvenariju na kuci, te je odusevljeno izjavio: "Vindov very fast." Tada sam pomislila da na afganistanskom engleskom fast znaci cvrsto. Cinjenica i da je okucnica bila very fast, te da su very fast bile i ruze, krov, instalacije i gazda, doveli su me do zakljucka da je very fast nesto najbolje sto se trenutno u Afganistanu ima za ponuditi.

Niz se nastavio: susjedstvo je very fast, automobil je very fast, lokalni supermarket je veri fast kao i lokalni elektricar koji bi nam za mito od 200 dolara mogao srediti struju 24 sata dnevno.

Very fast je fraza kojom ce vam prosjecan afganistanac opisati ono sto je najbolje u svakom pogledu. Iako nam je sada sasvim logicna, te i sami upotrebljavamo very fast frazu kad zelimo opisati kvalitet kupljene robe, trebalo nam je dugo vremena da se naviknemo na tu iskrivljenu percepciju brzine.

Nakon sto smo ustanovili sta very fast znaci, znacenja ostalih fraza bilo je relativno lako otkriti.

Medjutim kako to u Afganistanu uvijek biva ponovo smo ostali bez rijeci nakon ove recenice: "Mis Ivana in Bamyan very fast new Buda found. 190 meters, very fast. Sculpture in Afganistan very fast. Shop picker radio said."

Mis Ivana, to jest, ja sam na brzinu u glavi pokusala odgonetnu misterioznu recenicu. Very fast u ovom kontekstu moze znaciti vrlo star ili vrlo lijep. 190 metara je neprovjerena informacija koja moze znaciti 19 ili 90, ali nikako 190. Kakva skulptura??? Pa vec je spomenuo novog budu i kakav je to radio za kopace radnji???

Nakon poduzeg objasnjavanja ustanovilo se sljedece. Vrlo lijep kip bude je otkriven u Bamiyanu. Visok je 19 metera i u lezecem je polozaju. Kultura, a ne skulptura, u Afganistanu je vrlo stara. Informaciju je saznao dok je sa kolegom iz susjedne radnje (shop keeper, a ne shop picker) slusao radio.

Ovog Budu u lezecem polozaju otkrila je ekipa koja radi na restauraciji kipova koje su 2001. unistili talibani. Devetnaest metarski buda je u odlicnom stanju. Talibani ga nisu unistili jer je bio pokriven sa nekoliko metara zemlje, te nisu znali za njegovo postojanje. Very fast za Afganistan, very slow po talibane.

Legenda kaze, a neka putopisna djela potvrdjuju, da se u ovoj istoj dolini krije jos jedan Buda u lezecem polozaju dug preko 200 metara.

Nakon desifriranja prvih nekoliko Faridovih recenica, doci do ostalih podataka nije bilo ni upola tako tesko. Jednom kada imate kljuc sifre, razgovor postaje jednostavan. Takoreci very fast.

- 05:16 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.11.2008., četvrtak

Heroj ulice

Heroj Cetrnaeste ulice

Proteklih nekoliko tjedana, biti stranac u Kabulu, postalo je pomalo frustrirajuce. Najprije je ubijena humanitarka GayleWilliams. Nedugo zatim, dvojica uposlenika DHL-a su ubijena kada su pokusala sprijeciti sverc narkoticima kroz ovaj servis.

Pored ova dva ubojstva broj otmica posljednjih tjedana se drasticno povecao. Najprije je kidnapiran sin vlasnika Azizi banke, koji je i sam radio u banci kao sluzbenik. Samo dva dana kasnije, kidnapiran je i vazan politicar, a nedavno je otet i francuz humanitarac, Dany Egreteau.

Otmice i ubojstva izazvala su zgrazanje svjetske javnosti, te izazvala masovno poostrenje sigurnosnih procedura u mnogim internacionalnim organizacijama. Vecini stranih drzavljana zabranjeno je kretanje po gradu, a nas je upozorio vozac Farid: "Miss Ivana, nemoj molim te hodati okolo. Ako ti nesto treba, nazovi i ja cu ti sve sto je potrebno dovesti direktno kuci."

Zbog Faridovog upozorenja, privremeno su prestale moje setnje bazarima Kabula, a ukoliko bi se morali zaustaviti Farid bi me zakljucao u svoju Toyotu i sam otisao u kupovinu. Tek od jucer mi je ponovo dozvolio da iz automobila privirim u lokalnu zelenaru i sama izaberem svoju cvjetacu.

Zbog ovih otmica, slika prosjecnog afganistanca opet se izjednacila sa slikom o krvolocnom teroristi. Iz postovanja prema afganistancima koji nisu takvi pisem ovu pricu.

U nasem strom susjedstvu, zivjeli smo tek nekoliko kuca dalje od Malikove obitelji.

Malik je vozio taksi i pomagao je Faridu sa nabavkom taknina za radnjicu kod Baharistani kina u Karte Parwanu.

Kada su dvoje francuza, koji su se nedavno doselili u ovo naselje odlucili prosetati do pekare u cetrnaestoj ulici, put im je presjekla Toyota Corrola u kojoj su sjedila trojica zamaskiranih kriminalaca.

U cetrnaestoj ulici zivio je i Malik sa svoje dvije zene i omanjim coporom djece. Upravo u to vrijeme prao je svoje vozilo uz rub ulice. Kada je Malik vidio sta se dogadja, potrcao je prema zamaskiranom muskarcu koji je drzao Danya i zaskocio ga s ledja.

Ohrabren podrskom afganistanca, francuz Dany se poceo hrvati sa svojim napadacem. Kriminalci, koji su za to vrijeme pokusavali uhvatiti francuskinju koja je bjezala, odlucili su pomoci kolegi u nevolji te su zapucali u Malikova ledja. Malik je umro na licu mjesta.

Farid je isao na Malikovu sahranu, a prije toga je posjetio i njegovu obitelj, gdje je Malikovo tijelo cekalo obred.

Lijeva strana Malikovog lica bila je potupono raznesena. Rame je bilo odvaljeno i ruka se za njega jedva drzala. Farid pretpostavlja da su mu i ledja bila potpuno izresetana.

Zahvaljujuci Maliku, francuskinja je uspjela pobjeci na sigurno. Policija jos uvijek traga za tridesetdvogodisnjim Danyjem. Zbog toga u svakoj ulici naseg susjedstva patroliraju dva policajca. Prica o nestalom francuzu se nastvlja.

Afganistancu koji je za gosta riskirao i izgubio zivot vecina medija posvetila je tek jednu kratku recenicu.

- 09:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.11.2008., petak

Eselam alejkum– zvono s dusom

Kada smo se tek upustilu u avanturu zvanu zivot na afganistanski nacin, suprug i ja se ipak nismo mogli odreci nekih civilzacijskih napravica.

I prije dolaska u Afganistan imali smo priliku susrestati se sa cucavcem, pogotvo u birtijama zabitih sela gdje smo se zaustavljali na kratki predah u voznji. I dok smo te kratkotrajne susrete uspjesno prezivljavali, zivot uz cucavac nismo bili spremni prihvatiti te smo u nasu afganistansku kucu najprije instalirali pristojnu klozetsku solju.
I sada se, na putovanjima kroz afganistan susrecemo sa ogavnim klozetima, ali nas u vlastitoj kuci uvijek doceka utjesna udobnost solje.

Pored šolje jedna od prvih stvari koju smo instalirali na nas afganistanski dom bilo je zvono na ulaznim vratima. Iz nekog razloga afganistanske kuce uglavnom ne posjedju zvono. Ukoliko kuca ima zvono, sa sigurnoscu mozete zakljuciti kako tu zive neki pomodni stranci. U medjuvremenu smo promijenili tri do cetri razlicita zvona, da bismo na kraju potpuno odustali.

Sada, kao i svi susjedi, manicno lupamo na zeljezna vrata nadajuci se kako ce nas netko od ukucana i pored buke agregata, laveza pasa i indijske glazbe, ipak cuti.

Bez obzira na to sto bez zvona zivimo vec vise od godinu i pol dana sa nostalgijom se prisjecamo naseg prvog instaliranog uredjaja.

Nekoliko dana nam je trebalo prije nego sto smo uspjeli objasniti Aminu i Ehsanu sta nam to zapravo treba, i kako to obicno biva, vec smo posustali, lagano se mireci sa cinjenicom da su jezicka i kulturoloska razlike jednostavno prevelike. I bas kad smo se pomirili sa neuspjehom, Ehsan je iz radnje svoga brata donio neku plasticnu grdobinu na kojoj je velikim crvenim slovima, pored niza kineskih znakova pisalo i "DOOR BELL" .

Aminov brat Salim, za kojeg se u susjedstvu prica kako je dobar elektricar, pricvrstio je zvono na zid pri tom gadno ostecujuci nasa zuta, metalna vrata. Kada sam probala dohvatiti zvono, ustanovilo se da su precijenili moju visnu te sam trazila da zvono namjeste malo nize. S obzirom da nisu zeljeli riskirati ostecenje vrata na jos jednom mjestu, pored vrata, te neposredno ispod zvona donjeli su ciglicu i stap.

Kada sam se popela na ciglu, stapom sam uspjela dohvatiti zvono koje je ispustilno najljepsi zvuk na svijetu. Piskutavi glasic, iskrivljen jeftinim zvucnikom glasno je zaurlao dobrodoslicu: "Eselam alejkum!".

Neko vrijeme smo citali upute pokusavajuci promijeniti zvuk zvona u nesto drugo, manje piskutavo, ali nam upute na kineskom nisu davale nikakvo rjesenje. Sretni da uopce imamo zvono, zadacu otkrivanja tajne mjenjanja zvuka prepustili smo Ehsanu.

Ehsan je vrijedno radio na povjerenoj mu zadaci sve dok jednog dana, nakon sto sam se popela na ciglu i stapom dohvatila zvono zvono nije isputilo dobrodoslicu "Eselam Alejkum", nego iskrivljenu verziju nekog Mocartovog djela. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo Ehsana.

Prilikom slijedeceg zovnjenja, imali smo priliku cuti pjev histericnog slavuja. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo opet. Tada nas je zvono iznenadilo neugodnim glasanjem automobilske sirene.

Nakon tjedan dana mjenjanja zvuka vratili smo se na "Eselam alejkum" ili po naski mir s vama. Svaki put kada bismo se vratili s posla i pozvonili na vrata, zvono bi nas uljudno pozdravilo te glasno najavilo ne samo ukucanima, nego i susjedima, nas povratak s posla.
Djeca is susjedstva su prolazi pokraj nasih vrata glasno izvikujuci "Eselam alejkum" u znak pozdrava nasem pristojnom zvonu.

Nakon sto se Eselam pokvario, pokusali smo pronaci neko drugo zvonce s dusom. Do danas, nismo uspjeli.

Bas me interesira prodaju li se zvona s dusom negdje kod nas…

- 11:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

S ulica Kabula i malo sire

Opis bloga

Linkovi

Pise

Ja sam...