Kada smo se tek upustilu u avanturu zvanu zivot na afganistanski nacin, suprug i ja se ipak nismo mogli odreci nekih civilzacijskih napravica.
I prije dolaska u Afganistan imali smo priliku susrestati se sa cucavcem, pogotvo u birtijama zabitih sela gdje smo se zaustavljali na kratki predah u voznji. I dok smo te kratkotrajne susrete uspjesno prezivljavali, zivot uz cucavac nismo bili spremni prihvatiti te smo u nasu afganistansku kucu najprije instalirali pristojnu klozetsku solju.
I sada se, na putovanjima kroz afganistan susrecemo sa ogavnim klozetima, ali nas u vlastitoj kuci uvijek doceka utjesna udobnost solje.
Pored šolje jedna od prvih stvari koju smo instalirali na nas afganistanski dom bilo je zvono na ulaznim vratima. Iz nekog razloga afganistanske kuce uglavnom ne posjedju zvono. Ukoliko kuca ima zvono, sa sigurnoscu mozete zakljuciti kako tu zive neki pomodni stranci. U medjuvremenu smo promijenili tri do cetri razlicita zvona, da bismo na kraju potpuno odustali.
Sada, kao i svi susjedi, manicno lupamo na zeljezna vrata nadajuci se kako ce nas netko od ukucana i pored buke agregata, laveza pasa i indijske glazbe, ipak cuti.
Bez obzira na to sto bez zvona zivimo vec vise od godinu i pol dana sa nostalgijom se prisjecamo naseg prvog instaliranog uredjaja.
Nekoliko dana nam je trebalo prije nego sto smo uspjeli objasniti Aminu i Ehsanu sta nam to zapravo treba, i kako to obicno biva, vec smo posustali, lagano se mireci sa cinjenicom da su jezicka i kulturoloska razlike jednostavno prevelike. I bas kad smo se pomirili sa neuspjehom, Ehsan je iz radnje svoga brata donio neku plasticnu grdobinu na kojoj je velikim crvenim slovima, pored niza kineskih znakova pisalo i "DOOR BELL" .
Aminov brat Salim, za kojeg se u susjedstvu prica kako je dobar elektricar, pricvrstio je zvono na zid pri tom gadno ostecujuci nasa zuta, metalna vrata. Kada sam probala dohvatiti zvono, ustanovilo se da su precijenili moju visnu te sam trazila da zvono namjeste malo nize. S obzirom da nisu zeljeli riskirati ostecenje vrata na jos jednom mjestu, pored vrata, te neposredno ispod zvona donjeli su ciglicu i stap.
Kada sam se popela na ciglu, stapom sam uspjela dohvatiti zvono koje je ispustilno najljepsi zvuk na svijetu. Piskutavi glasic, iskrivljen jeftinim zvucnikom glasno je zaurlao dobrodoslicu: "Eselam alejkum!".
Neko vrijeme smo citali upute pokusavajuci promijeniti zvuk zvona u nesto drugo, manje piskutavo, ali nam upute na kineskom nisu davale nikakvo rjesenje. Sretni da uopce imamo zvono, zadacu otkrivanja tajne mjenjanja zvuka prepustili smo Ehsanu.
Ehsan je vrijedno radio na povjerenoj mu zadaci sve dok jednog dana, nakon sto sam se popela na ciglu i stapom dohvatila zvono zvono nije isputilo dobrodoslicu "Eselam Alejkum", nego iskrivljenu verziju nekog Mocartovog djela. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo Ehsana.
Prilikom slijedeceg zovnjenja, imali smo priliku cuti pjev histericnog slavuja. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo opet. Tada nas je zvono iznenadilo neugodnim glasanjem automobilske sirene.
Nakon tjedan dana mjenjanja zvuka vratili smo se na "Eselam alejkum" ili po naski mir s vama. Svaki put kada bismo se vratili s posla i pozvonili na vrata, zvono bi nas uljudno pozdravilo te glasno najavilo ne samo ukucanima, nego i susjedima, nas povratak s posla.
Djeca is susjedstva su prolazi pokraj nasih vrata glasno izvikujuci "Eselam alejkum" u znak pozdrava nasem pristojnom zvonu.
Nakon sto se Eselam pokvario, pokusali smo pronaci neko drugo zvonce s dusom. Do danas, nismo uspjeli.
Bas me interesira prodaju li se zvona s dusom negdje kod nas…
|
>
