7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak
utorak, 30.03.2010.
o kopnu, drugi put.
nakon šta me deprimiralo pitanje životinjica iz riječkoga azila (deprimiralo: i glas i noge su mi se tresle, a suzice frcnule, pa sam se i osramotila, mislim), dakle, nakon toga, sjela sam pred kazalište ivana pl. zajeca. ono je tik kraj riječke pijace. ne znam kako drugi, no ja nisam tip od pijace. gužva, prljavština i ... takve stvari. ili sam bila zbedirana i dekintirana pa me nije obuzeo čar peršina, kruški i kapule...ne znam. jedino mi se svidilo sadnice koje nisam kupila jer mi se nije dalo nosat a i nemam ih di posadit a i nisam baš talentirana za zelenjavu (argumentirano ne nužno ovim redosljedom).
dok sam sjedila i ispijala svoj hladni čaj divila sam se kupljenim igračkama za elu. patetično, znam. evo najvažnijeg rekvizita:
sjedila sam i ...dosađivala se. kako nemaštovito! odlučila sam prošetat u blizini.
primjer ekološke rasvjete. valjda. jednom sam čitala o gradskoj rasvjeti i od svega najbolje zapamtila da je dobro ako je svjetlost natkrivena da ne smeta šišmišima 
. a koliko ja šišmiše volim....
rijeka rječina, kula trsatska u pozadini (valjda) barke, oronule zgrade i grafiti. gradska salata
ne znam je li zbog nedostatka love za trošenje, preduge apstinencije od putovanja bilo kakve vrste ili čega, oči su mi se umorile od betona. neka mi oproste riječani, ja jednostavno nikad nisam vidila ljepotu u ovom gradu. ali to je vjerovatno zbog toga šta u rijeku dođem ili doktoru ili u šoping. jednodnevni ili nedajblože, dvodnevni izleti u grad koji onda vidiš samo ovakav. ružan. prljav. gol, sirov, bez duše. gdje od drveća ostaje samo batrljak a golubovi prestaju bit baš divni jako i sve više ih gledaš ko štakore s krilima (koji ružni izraz za ljepe ptice!
jedno me začudilo. luka, koja inače izgleda onako ko na gornjim slikama, malo se uredila, a riječani ju koriste ko šetnicu. ludilo.
napokon, napokon!!! stiglo je vrijeme za krenut doma. toliko sam se veselila ovome jednodnevnome bijegu s otoka, ne mogu se prepoznat! možda da drugi put isplaniram otić na malo udaljenije mjesto. hmmm 
na rivi, jedna stvar koja se ne mijenja. doček.
ma ne, nisam više slikala, bilo me je sram i po rijeci ić s fotoaparatom, ko neki ... TURIST! 
odma se osjećaš bolje. mene je dočekal padrenostrum s elom. eh, kad sam vidila tu malu dlakavicu, osmjeh mi je narastao preko cijele glave! okolo naokolo! 
koja je to injekcija za ego kad ti tvoja životinjica poleti u susret ko da si najvažniji stvor na planeti! 
ponedjeljak, 15.03.2010.
land ho! kopno napokon! :)
uz malo manevriranja, uspjela sam se dokopat kopna. mislim....cilj izleta - da guzica puta vidi (i da se eli kupi famozna BAD CUZ loptica koju smo izgubile)
cijena katamarana (povratna) : 80,oo kn
samo sat i pol kasnije, evo kopna! rijeka, bella fiume...tralala
skoro 9 sati, vrijeme kad ela i ja obično idemo van obavljat svaka svoj biznis. zove se doma, pita kako je i tako...
semafori su nama seljacima uvijek super zabavni! jer toga nema kod nas, u našemu malome mistu
a evo i moje osobne meke
pazila sam na trošak, hranu je već utovario nećek, tako sam ja mogla samo kupovat igračke, keksiće za elu i neke sitnice za otočko pučanstvo. tako vam je to kad se ide na kopno. gladni smo i željni svega čega kod naših trgovaca nema (jer se na otoku ne isplati, niko to ne bi kupovao) - tako su se kupovale zdjelice (joj, al mi je žal da nemam sliku, tako je slatka, ela ima one obične, bezvezne ), paste za zube, šamponi, češljevi i sl.
od kuće sam često poželjela pomoć riječkom azilu. no malo možeš kad si tako daleko, pritom još i vječito dekintiran...no, pomislila sam da kupim vreću hrane ili nekoliko limenki...znam da se prije moglo tako i ostavit za ljude iz azila koji bi dolazili po to. no ove opcije više nema. baš mi je bilo žao! 
kako nisam bila prvi put u ovoj trgovini, a i nisam imala bogzna koliko love, brzo sam bila gotova.
i šta sad...šetat gradom. tako svašta vidiš. najviše se čudiš koliko li je ljudi na ovome svijetu! kod mene doma mogu šetat i srest maksimalno 20tak ljudi. u jedno 3 ili 4 sata šetnje. 
ova frajerica mi je pozirala
ispada da nije bila samo praznoglava manekenka! odvela me ravno do njih!
dobro da sam pametno šopingirala u trgovini, tako mi je ostalo nešto da bar malo pomognem 
pretužno je i mislit na male dlakavce koji su ni krivi ni dužni na tom mjestu - i svaka čast ljudima koji imaju snage i volje davat sebe za njih. sizifof napor, kako i sami kažu
nastavila sam dalje, no, sad sam bila spremna za ić domu svome! to ti je. ljepo je poć, no ne moreš se vratit doma kad je tebe volja. moraš čekat katamaran.
tako sam sjela i čekala.
to be continued. (ne da mi se više, moram kuhat ručak) šmrc!
ponedjeljak, 01.03.2010.
Recept za Chocolate chip cookies
Ja jako volim čokoladu. Volim ljude koji vole čokoladu. Razumim ih 
Kad mi neko reče da ne voli čokoladu, počnu mi se glavom vrtit razne teorije zavjere. To nisu čista posla. To jednostavno, nije prirodno!
Nedavno sam, uspomoć interneta, prvi put napravila ovi kolačići. Našla stranicu di su "šalice" pretvorene u meni razumljive mjere i tako...uz vrlo malo improvizacije, TA-DAAAAA!!!!!!! 
Ovi keksići su toliko američki koliko i pita od jabuka ilitiga Apple pie. I za nju sam jednom stavila recept na blog. Poznat je i originalni, Toll House recept Ruth Wakefield.
Diplomiravši 1924. godine, radila je kao stručnjak za prehranu. (ovo van je totalno skraćena verzija i totalno slobodni prevod!
) Nakon toga, sa suprugom je otvorila pansion, nazvavši ga Toll House Inn. Sama je pripremala hranu za goste i uskoro je pansion bio poznat po njenim slasticama. Priča kaže da su ovi famozni keksići/kolačići nastali sasvim slučajno. Gurmanka je jednom prilikom ostala bez posebne čokoladne mase koju je koristila za čokoladne keksiće s maslacem. Upotrijebila je drugu vrstu koju je nasjeckala na sitne komadiće. No ova čokolada nije se rastopila već su komadići ostali cijeli, mekani. 
Ostalo je legenda. Slučaj da je čokolada koju je Ruth upotrijebila bila poklon njenog prijatelja Andrewa Nestlea odgovoran je za to da se Nestle čokolada prodavala ko luda. Andrew i Ruth dogovorili su se tada da će Nestle printati recept na svojim proizvodima a Ruth će, zauzvrat, dobivati neograničene kolićine čokolade.
CHOCOLATE CHIP COOKIES
30 dkg brašna
1 žličica sode bikarbone (ili prašak za pecivo)
1 žličica soli
25 dkg putara ili margarina
15 dkg kristal šećera
15 dkg smeđeg šećera
1 žličica extrakta vanilije (nije bilo za kupit, ja uzela par vrićica vanilin šećera)
2 velika jaja
30 do 40 dkg čokolade za kuhanje
10 dkg oraha (ili sl. - opcionalno, ja više volim bez)
Putar (smekšani) šećer i vaniliju miksat dok nije kremasto.
Dodat jedno po jedno jaje. Dodat brašno, sol i sodu bikarbonu.
Umiješat čokoladni komadići. ovo sad ručno! 
Na dooobro namašćeni pleh slagat kupiće. Žlicom, žlicom za sladoled, čim god. Slagat na široko jer se raskelje troduplo. (bar meni, na slikama su najčešće lipši nego moji
)
Peć na 180 stupnjeva samo dok rubovi postanu zlatne boje.
Kad su pečeni, ostavite ih minutu na plehu jer su mekani. Za čas će se stvrdnut pa ih lopaticom premjestite na rešetku (obavezno na rešetku!
) dok se ohlade. Ameri ih zovu keksi, ja vama govorin kolačići jer su jako mekani kad se izvade i možda ćete pomislit da su sirovi. NISU!
Ja sam isprobavala razne varijante. Skupe i jeftine čokolade. Margarin i putar. Jedino mast nisan provala. Ali sve u svemu, to je to. FORA!
ps ana ona nema da se brine. u tri godine bloganja, ispalo mi četiri recepta. no worries girlfriend 
btw, miss ana, kad ono na kraju gricneš svoje remek djelo pa rečeš SUPER JE! meni se kosa diže na glavi! mogla bi smislit nešto drugo...ha? 
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
helou
tiredincro@gmail.com
hit counter
"...više nego celi svit i okolicu!"
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest
aj lajk
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun
