Indijanka vegetarijanka

10.03.2015., utorak

Stavi pravu stvar na pravo mjesto

Život je
frustracija
gomila
informacija
muči me
globalizacija
privatizacija
monetizacija
kapitalizacija
a tu je i
manipulacija
kapitulacija
loša integracija.

Sve je o'šlo k vragu.
I dalje.
I gore.

A onda one…

Pet srna protrči mi
pred nosom
malo stanu,
glede,
pa opet u trk.
Skok, skok, skok.
Jedno bijelo dupe
drugo bijelo dupe
treće bijelo dupe
četvrto bijelo dupe
peto bijelo dupe
nestade u gustišu
a učas
nestade i šuštanja
suhog lišća.
Al nestade i one
frustracije.
I baš me boli dupe
za sve.
Vau!

Oznake: frustracija, srne, priroda, šuma


07.11.2014., petak

Kuda idu divlje svinje?

Za svojom njuškom, čini mi se. Jučer mi se ukazala prekrasna prilika – promatrati divlje svinje. Naišla sam na njih sasvim slučajno, u šetnji. Izašle su iz grmlja na čistinu, na kojih dvadesetak metara od mene. Stala sam i gledala, opijena. Što je posebno zanimljivo, psi koji inače odmah trče kada osjete srnu, zeca ili lisicu, na svinje nisu tako reagirali već su također sjeli i promatrali. Iz daljine obrisi svinja su pomalo ličili na medvjeđe (manje, dakako), ali kako su se više kretale, tako se vidjelo o čemu se radi. Tri veće i jedna manja. Neke su i sjele i razgledavale se. Njuškale po travi, šetkale se. Sve onako lagano. Onda je glavna podigla njušku. Vjerojatno je vjetar donio moj miris (au, nisam znala da se tako osjetim, haha). Nakon toga, i druge su podigle njuške. Mirisale i mirisale. Onda je glavna stresla glavom, a tri su otišle u žbunje. Glavna je još malo ostala, promatrala, a onda laganim korakom otišla za ostalima.

Da stvar ne ostane na tome, dalje u šetnji sretnem dvije srne. Iz daljine nisam vidjela io čemu se točno radi, ali kako sam se približavala, shvatila sam. Ni one nisu bile upašene. Kad su me skužile, zagledale su se. Onda su potrčale i samo su se bijele guzičice ljeskale u sumrak. Onda su opet stale i opet gledale u mene. Tada su ih i psi opazili i krenula je trka, ali kao i svakog puta, pas im može samo staviti soli na rep, ako i to.

Nije li to jednostavno predivno?

Oznake: divlje svinje, srne


04.12.2012., utorak

Slika za pamćenje

Jučer predivan dan, hladan, ali sunčan, trebalo ga je iskoristiti za šetnju. Otišla sam u šumu s psima. U šumi ima nešto snijega, a najviše blata. Ptice predivno pjevaju,kao da je proljeće.

I ono što me posebno iznenadilo i razveselilo – došla sam na manje od deset metara do dvije srne. Ležale su i nešto žvakale i gledale u mene. Predivno! Neprocjenjivo! Mislim da ne bi pobjegle da ih moj pas nije nanjušio (žao mi je što ga nisam stigla zavezati prije), ali nije im mogao ni soli na rep staviti, koliko su brze. Samo su se vidjeli bijeli repići kako odmiču.

Kasnije, malo dalje, potok kroz šumu kojeg je napravila nedavna kiša. Vijuga lijevo – desno, baš poput zmije, i više od toga.

Doista je lijepo ovako napuniti baterije!

Oznake: priroda, srne, šuma, Psi


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.