Hidradenitis Suppurativa

srijeda, 18.12.2013.

ZDRAVLJE ZA NOVAC

Bio sam član posade teretnog broda koji je u Ameriku došao iz Kine, u kojoj je tada ludovala ona ptičja gripa.Revnosni Ameri su nas poslali u jednu kliniku na sistematski pregled u smislu suzbivanja možebitnog širenja zaraze.Mi smo ostali iznenađeni tretmanom u toj klinici, dočekalo nas kao kraljeve, sve luksuzno, lijepo i čisto.Pregled je bio čista uživancija, a još smo dobili i prikladne poklone.Svi smo pomislili kako li je lijepo u toj Americi!! Poslije toga mi opet u Kinu, pa nazad u Ameriku, ali u drugi grad, i tu nas je poslalo u kliniku koja kao da je bila u Alan Fordu, sve nekako prljavo, staro.Osoblje je bilo neljubazno i kao da je jedva čekalo da nas spraše.Razlika između te dvije klinike je bila očita.Naletio sam na jednu medicinsku sestru koa je porijeklom iz Hrvatske i onda mi je ona lijepo objasnila kako to funkcionira kod njih.Ako unesrećen ili bolestan zatrebaš medicinsku pomoć, prvo ti se gleda kartica osiguravajućeg društva i shodno tome te tretiraju.Skraćeno, ako imaš love imat ćeš i bolji tretman!! Kada sam to ispričao svojima kod kuće, nisu vjerovali jer smo svi bili uljuljani u blagodati socijalističkog pristupa.

Prošlo je dosta godina od svega toga i ja obolim od hidradenitis suppurative koja me gurne u ralje našeg zdravstva.U početku stvarno nisam mogao ni pretpostaviti gdje će me taj HS odvući. Sada znam gdje sam.Moj HS put kao da je išao po onoj narodnoj, "dok je bilo para, bilo je i drugara", jer dok sam imao novca i mogućnosti, nemilice sam ga trošio za svoje ozdravljenje.Kako se trošio novac, trošilo se i zdravlje, jer HS je dovukao i dijabetes, artritis, kroničnu polineuropatiju, itd.
Moj slučaj je isti kao i u bilo koga tko boluje od kronične bolesti slične HS-u.Postoje i mnoge teže situacije i ja se divim ljudima koji su na egzistencijalnom rubu i nose se sa teškim bolestima.To su heroji!

Vremenom je i kod nas došlo do toga da je novac usko vezan za liječenje.Ja i ne znam da li su naši medicinari još u štrajku jer ih nema po medijima, ali po svemu sudeći, jesu.Narod je prisljen ići u privatne klinike gdje ih čekaju isti oni kod kojih su bili naručeni u državnim bolnicama, a za to je potrebno imati novca.
Ja sam apsolutno za to da se našim medicinarima adekvatno plati za njihov posao, ukljućujući i prateće osoblje.Želim lijepi i pravedni završetak te priče.
Bio bih još sretniji da se iskorjeni ono loše tkivo u našem zdravstvu, a to je mito i korupcija.To je teži dio jer smatram da nam je to integrirano u mentalitet, nažalost.
Puknem kada se sjetim da mi je dotični ravnatelj odjela u bolnici rekao iznos kojim bi osigurao krevet na njegovom odjelu.U zadnje vrijeme sam često po bolnicama i nedavno sam čuo koliko treba dati jednom liječniku da te "vodi".To su užasne stvari i o tome se ne priča mnogo.Hejjj, prešutni cjenik za zdravstvene usluge!!!Pripalio sam cigaretu i slušao te ljude kako govore da dr.R uzima 3 tisuće eura, a ovi ispod njega 2 tisuće eura.A to što te on "vodi" , često ne znači ništa, jer se desi da ovaj to brzo zaboravi i tretira te kao da mu nisi dao taj novac.Moj frend Bači je ostao sablažnjen kada je podmitio liječnika, a ovaj ga skroz zanemario!A moj drugi prijatelj je prošao još gore, nije ga nitko "vodio" i nakon mjesec dana ležanja u bolnici otpušten je kući, iako je imao tešku dijagnozu.I ode u privatnu kliniku gdje ga istog dana podhitno operiraju u smislu spašavnja golog života!!
Baš smo tupavi, galamimo i vrištimo u čekaonicama, ispravljamo jedni druge za iznose za mito, a kada uđemo u ordinaciju manji smo od makova zrna!!Naravno da nisu svi isti i mene je strah da ono što valja, i stručno i ljudski, ne ode vanka trbuhom za kruhom, a ostanu nam ovi neljudi od 3 tisuće eura.

Kakve ima veze sve ovo sa HS-om?Ima, i to velike, jer HS je prilično skupa bolest.Odnosno, skupa je za oboljele i to svatko zna tko živi sa tom bolešču.Marginalizirani smo u svakom smislu, dermatolozi nam se ne raduju, a internisti nas vraćaju njima.To su činjenice.Novaca nemam za privatne klinike i moja izranjavana zadnjica je osuđena na one surove plastične stolice u državnim bolnicama.Čeznutljivo gledam prospekte privatnih klinika koje u čekaonicama imaju one fine, tapecirane stolice.
Postoji nešto što se novcem ne može kupiti,a to je sreća i dobro raspoloženje.To mislim onako ogoljeno ljudski, jer znam da neki i to mogu ako odu u prodajni centar ili ako se opijaju uz Mišu Kovača.Zato od srca apeliram svima onima koji žive HS da ne pokleknu nego da žive život punim jedrima unatoć svim teškoćama!!!Ako i nemam novca, i ako uz to imam i HS, ma neeema veze, sa istim žarom ću se radovati kiši ili krafnama koje mi Jukićka tu i tamo pokloni!!!!

- 02:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se