Blog Glasa Amerike na hrvatskom

utorak, 28.06.2011.

'Hot Rod' Blagojevich ide u zatvor

Piše Bojan Klima

Bivšem guverneru Illinoisa Rodu Blagojevichu moglo bi se osvetiti to što je postao televizijska zvijezda.

Nakon što mu je prošlog ljeta suđenje bilo prekinuto – jer je porota bila neodlučna je li zaista tražio mito ili ne – Rod Blagojevich je jučer proglašen krivim. Na ponovljenom suđenju, porota je ovog demokrata iz Chicaga proglasila krivim po 17 točaka optužnice - za kaznena djela prijevare, pokušaja iznuđivanja mita, udruživanja u svrhu primanja mita te primanja mita.

Teoretski, bivšem guverneru Illinoisa prijeti i do 300 godina zatvora, no stručnjaci misle da ga vjerojatno čeka kazna od nekih desetak godina. U zatvoru će Blagojevich možda biti i duže nego što bi bio da je protekle dvije godine šutio ili se posipao pepelom. Umjesto toga, Rod Blagojevich – bivši član Zastupničkog doma koji je krajem devedesetih čak imao i predsjedničke ambicije – je odlučio postati nacionalna televizijska 'zvijezda'.

Nastupao je gdje god je bio pozvan i pri tome ismijavao tužitelje te tvrdio da je nevin ili – da stvar bude gora – 'da se kao on ponašaju i drugi političari'. Imao je i vlastiti kontakt-program na lokalnom radiju a bio je i glavna atrakcija jednog nacionalnog reality-programa.

Razmjerno stroga kazna očekuje se ne samo zbog toga što je Blagojevich 'showman', već i zato što je za svog svjedočenja lagao pod zakletvom. Osim toga, dugogodišnja kazna zatvora trebala bi spriječiti buduću korupciju na političkoj sceni Illinoisa. Za sada, kako se čini, prevencija baš nije djelovala – od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, četiri su guvernera Illinoisa završila u zatvoru, trojica za kaznena djela vezana za njihovu državnu službu.

Rod Blagojevich će biti peti.

28.06.2011. u 19:57 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.06.2011.

Pregovori s neprijateljem

Piše Žorž Crmarić

Jedan od pomoćnika vođe afganistankih talibana Mulle Omara – po imenu Tayyab Agha – održao je niz satstanaka s američkim predstavnicima iz State Departmenta i CIA-e. U kojoj mjeri su u pregovorima sudjelovali predstavnici vlade u Afganistanu (preciznije – u Kabulu) pitanje je, za sada, bez službenih odgovora, ali je izvjesno da se u njihovo ime traži formula uključenja talibana u politički život Afganistana.



Nakon desetogodišnjeg rata, koji danas nije ništa manje intenzivan nego prije tri, šest, ili devet godina, traži se politička formula koja bi izmirila militantne fundamentaliste – talibane – s umjerenom, zapadno orijentiranom vlašću Hamida Karzaija. Ono što se nije moglo postići ratom, sada se pokušava ostvariti pregovorima o kompromisnom rješenju . Još uvijek nije jasno koji bi odnos snaga unutar budućeg političkog hibrida bio prihvatljiv za svaku od strana.


Izvjesno je jedno: američke snage započinju povlačenje u srpnju ove godine. U roku od godinu dana od sadašnjih 100.000 vojnika Afganistan bi trebalo napustiti čak i do 30.000. http://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gif

Desetljeće ratovanja u Afganistanu nailazi na sve manju podršku američke javnosti i Kongresa tako da odluka Bijele kuće o postupnom povlačenju ima više pristaša nego kritičara. No, nije samo rastuće anti-ratno raspoloženje u Sjedinjenim Državama podloga na kojoj je nastala odluka Obamine administracije o povlačenju iz Afganistana. U toj je zemlji poginulo 1.515 američkih vojnika, a više od 12.000 ih je ranjeno, ili se vratilo kući s invaliditetom. Samo ove godine za operacije u Agfanistanu bit će potrošeno 113 milijardi dolara američkih poreznih obveznika…pri prosječnom trošku rata od 10 milijadi dolara mjesečno, u proteklih deset godina je potrošeno jedan bilijun i 200 milijardi dolara.

Dalje, očito, ne ide: unatoč ogromnim ljudskim i materijalnim odricanjima s američke strane, za mijenjanje odnosa snaga izmedju afganistanskih plemena, vjerskih sekti i staleža, trebat će potražiti unutar-afganistansko rješenje.

21.06.2011. u 19:21 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 15.06.2011.

Slobodu govora ponekad je najbolje prakticirati s distance

Piše Bojan Klima

Vrhovni sud Sjedinjenih Država je prije nekoliko mjeseci većinom od 7 glasova 'za' i dva 'protiv' presudio da članovi jedne kršćanske fundamentalističke sekte imaju pravo održavati manifestacije povodom – i u neposrednoj blizini - sprovoda američkih vojnika poginulih u Afganistanu i Iraku.

Prethodno, parnicu protiv sekte poveli su roditelji poginulih vojnika. Ankete su pokazivale da je američka javnost, mahom, na strani ožalošćenih obitelji – podržavala je želju da se demonstracije ove vrste zabrane. Međutim, sekta iz Kansasa pozvala se na Ustavom zajamčeno pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje.

Išlo se do najviše sudske instance i na kraju je sekta prevladala.

A tvrdila je da su ratne žrtve svojevrsna 'božja kazna' zbog sve tolerantnijeg stava američkog društva prema homoseksualcima. Njezine manifestacije i danas prate transparenti gotovo trijumfalnog prizvuka – na njima se 'zahvaljuje' na još jednoj žrtvi, koja će, nadaju se demonstranti, možda osvijestiti Ameriku i privesti je na 'pravi put'.

U Hrvatskoj je, na nedavnoj Paradi ponosa u Splitu, također jednoj marginalnoj skupini – možemo reći, političkoj sekti - bilo dopušteno da slobodno izrazi svoj stav, koji je, sasvim sigurno, neprihvatljiv ogromnoj većini stanovnika Republike Hrvatske. Naime, minijaturna Hrvatska čista stranka prava odlučila je iskoristiti svoju Ustavom zajamčenu slobodu izraza da bi pozvala na ubijanje 'pedera' - sugrađana čija je jedina krivnja to što su drugačiji, da se toga ne stide i da se ne žele skrivati.

HČSP je to, manje-više, neometano i učinila.

Međutim, ovako iz daljine, nije jasna, među ostalim, i naoko mala, tehnička stvar - vezana uz posao policije.

Zbog čega je u Hrvatskoj onima koji pozivaju na linč dopušteno da se – u situaciji kada su emocije užarene - fizički nađu doslovno dva metra od potencijalne žrtve?

Kada sljedbenici fundamentalističke sekte demonstrativno - ali nenasilno! – zahvaljuju Bogu zbog toga što je poginuo još jedan američki vojnik, oni se ne nalaze nad rakom žrtve. Nisu pomiješani s ljudima na sprovodu koji su u tuzi. Članovima sekte je dopušteno da glasno kažu što misle, ali s distance – u pravilu demonstranti se nalaze nasuprot ulaza groblja, tako da ih ožalošćeni mogu – ako baš žele - vidjeti tek iz automobila, na dolasku i odlasku sa sprovoda.

Dopuštanje da se na splitskoj Rivi gotovo pomiješaju dvije suprotstavljene grupe ukazuje na prilično kavalirski odnos hrvatskih vlasti prema otvorenom pozivu na linč.

Pravo na slobodu izraza, doduše, ima i zajapureni mladac koji viče 'ubij, ubij pedera' - baš kao i njegov sugrađanin koji maše zastavom duginih boja.

No, to ne znači da je dobro dopustiti da se prvi drugome doslovno unese u lice.

15.06.2011. u 18:52 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.06.2011.

Demokrati smiju, a republikanci ne smiju?

Piše Bojan Klima

Anthony Weiner, demokrat koji u Zastupničkom domu Kongresa predstavlja izborne okruge u newyorškom Queensu i Brooklynu, ispričao se jučer američkoj javnosti i svojoj obitelji zbog toga što je putem twittera slao svoje polu-razodjenute fotografije djevojkama koje je 'upoznao' na internetu.

Ispričao se, ali nije podnio ostavku. Kako primjećuje nekoliko američkih komentatora, Anthony Weiner se, možda, uzdaje u veću toleranciju vodstva Demokratske stranke kada je riječ o ovakvim skandalima, nego što je to slučaj kada su u pitanju republikanci.

Naime, skandale ove i slične vrste 'preživjeli' su i Charles Rangel i Barney Franks, ugledni i utjecajni demokratski članovi Zastupničkog doma. Rangel je prije par godina bio optužen za korupciju – međutim jedino što je izgubio bio je položaj predsjedatelja Odbora za državni proračun. I dalje je predstavnik Harlema u Zastupničkom domu.

Za Franksa se pak prije više godina saznalo da je njegov homoseksualni partner iz njihova stana vodio lanac prostitucije – pa opet ništa. Nekoliko godina kasnije, Barney Franks je opet bio meta optužbi da je, jednom drugom partneru, pronašao posao u državnoj upravi – i opet ništa.

Naravno, tu je i već klasična priča o Garryju Studdsu, demokratskom kongresniku iz Massachusettsa koji je imao homoseksualnu vezu s 17-godišnjim praktikantom u Zastupničkom domu. Nakon što se to otkrilo, Studds je u Zastupnički dom bio biran još šest puta.

23 godine nakon što se Studds uspješno odupro traženjima da podnese ostavku, njegov republikanski kolega Mark Foley bio je optužen da je mladićima koji su bili na praksi Zastupničkom domu, tzv. paževima, slao tekst-poruke seksualnog sadržaja. Vodstvo Republikanske stranke natjeralo ga je na ostavku. Slično je prošao i Chris Lee, republikanski kongresmen koji se, kako se otkrilo prije nekoliko mjeseci, svojim polu-razodjenutim fotografijama reklamirao na web stranicama gdje se nalaze ljudi u potrazi za izvanbračnom aferom.

Je li Anthony Weiner jučer razmišljao o sudbini Chrisa Leeja? Da li zaista misli da je, u njegovom slučaju, isprika dovoljna?

Možda je razlog za to što demokrati nakon ovakvih skandala ostaju, a republikanci podnose ostavke to što Republikanska stranka u svom programu stavlja veći naglasak na tradicionalni moral. Pa kad njezini članovi griješe, vodstvo postupa strože, jer ne želi da ga se optuži za dvoličnost i dvostruke kriterije.

S druge strane, demokrati su i predsjedniku iz vlastitih redova – Billu Clintonu – progledali kroz prste, kada je 'imao aferu' s praktikanticom.

To može značiti dvije stvari. Možda su demokrati jednostavno tolerantniji kada je riječ o privatnom životu 'svojih' političara. Ili pak – za razliku od republikanaca - od njih ionako ne očekuju previše, pa ih ovakve 'eskapade' više ne uzbuđuju.

Još uvijek neizvjesna politička budućnost kongresnika Anthonyja Weinera ponudit će, vjerojatno, odgovor na ova pitanja.

Na potezu je sad vodstvo demokrata u Zastupničkom domu.

07.06.2011. u 20:57 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 01.06.2011.

U Americi Mladića uzela u zaštitu jedino Pamela Geller

Piše Bojan Klima

Novinar tjednika TIME Massimo Calabresi piše da je jedan od razloga zbog čega je važno da je izručen haaškom Tribunalu to što je Mladić 'Europljanin'.

'Posljednjih godina američka publika stječe dojam da je etničko i vjersko nasilje fenomen ograničen na muslimanski svijet, od sjeverne Afrike do Afganistana i Pakistana. Kao da je brutalnost nešto što je prispodobivo jedino islamu. No, ranih devedesetih, prije Ruande i 11. rujna, takvu su brutalnost iskazali europski kršćani koji su ubijali europske muslimane – i to u jednom nacionalno-miješanom dijelu kontinenta.'

Massimo Calabresi se sjeća što mu je u sjevernoj Bosni u kolovozu 1995. rekao Ratko Mladić. Ukazavši na tzv. 'zelenu transverzalu' od Bugarske, Makedonije pa preko Albanije, Kosova i Bosne, zapovjednik vojske bosanskih Srba rekao je u interviewu za Time da će 'to završiti u samom Parizu'. 'Pitajte ljude tamo, koliko su džamija vidjeli u svom djetinjstvu, a koliko ih je sada' – rekao mu je Mladić, upozorivši na 'demografsku eksploziju' muslimanskog stanovništva u 'srcu Europe'.

Zato nije čudo da je u Americi u obranu Mladića i politike koju je provodio ovih dana ustala tek izvjesna Pamela Geller, koju su pozorniji promatrači američke političke scene zapamtili s prošlogodišnjih prosvjeda protiv gradnje islamskog centra u blizini Nulte točke.

Na svom je blogu Pamela Geller napisala da su u Srebrenici Srbi ubili 'tek nekoliko stotina muslimana', a ne osam tisuća, te da su, općenito gledano, 'zločini muslimana bili mnogo gori'. Srbe se sada kažnjava – piše Pamela Geller, citirajući Internet publicistkinju Juliu Gorin - jer su 'na rat odgovorili ratom', zbog toga što su se 'usudili suprotstaviti nadirućem islamu'.

Svoje kritičare Pamela Geller na mreži Fox News obično zove 'eksponentima islamsko-supremacijske zavjere'.

Uglavnom, dobro je što je Mladić Europljanin, kao što je dobro i to što je Pamela Geller – Amerikanka. Iako marginalka, ona nas ponovno podsjeća da vjerska i šovinistička zaslijepljenost nisu karakteristike samo jednog dijela svijeta.

01.06.2011. u 21:22 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se