Političari širom svijeta pozdravljaju uhićenje Ratka Mladića. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban ki-Moon jutros je izjavio da je današnji dan 'povijesni dan za međunarodnu pravdu'.
No, da svjetskoj organizaciji ovaj trijumf ne bi previše 'ušao u glavu' vrijedi podsjetiti koliko su upravo UN-ove plave kacige svojom pasivnošću, politikom 'nezamjeranja i ravnoteže' te lošim vodstvom doprinijele tragičnim događajima prije dvadesetak godina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Srebrenica je za to tek najočigledniji primjer. Pred nosom nizozemskih UNPROFOR-aca, od muškaraca su bile odvojene žene i djeca. Nizozemski je zapovjednik popio rakiju s Mladićem. Potom je pobijeno 8 tisuća ljudi. Da bi se – kako je svojim vojnicima objasnio Mladić – 'osvetila buna protiv dahija', koja se dogodila prije više od dvjesto godina.
Najbolja 'pokora' za svjetsku organizaciju bila bi poduzeti sve što je moguće da se u budućim mirovnim misijama UN-a ne dogode nove 'Srebrenice'. Međutim, UN-ove plave kacige gotovo u svakoj misiji optužuju za isto – da su propustili zaštiti civile, posljednji put prije nekoliko mjeseci u Obali bjelokosti.
Kako se čini, pouke Srebrenice na East Riveru nisu usvojene.
Za to vrijeme, zemlje regije hvale se sudjelovanjem u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda.
Jedan general američke vojske izjavio je prošle godine da nizozemski mirovnjaci nisu bili u stanju spriječiti masakr u Srebrenici zbog toga što nizozemska vojska 'prima u svoje redove otvorene homoseksualce'.
U Nizozemskoj se daje kazališna predstava o mirovnjacima u Srebrenici.
Srebrenica se preselila u prošlost - baš kao, prije nje, i buna protiv dahija.
Bez obzira na razvoj 'novih ekonomija' poput Kine i Indije, Sjedinjenje Države i Zapadna Europa još su uvijek najutjecajniji čimbenici i 'katalizatori' svjetske scene – izjavio je u govoru pred zajedničkim sazivom britanskog parlamenta američki predsjednik Barack Obama.
On je naglasio da su zapadne zemlje predvodnice svjetskog poretka, bez obzira na najave da će one ubrzo prepustiti mjesto azijskim divovima čije su ekonomije u očitoj ekspanziji.
Bilo je to očito i ovaj tjedan u Washingtonu, gdje se američkom Kongresu obratio izraelski premijer Benyamin Netanyahu – što je čast koja se ukazuje malo kojem stranom državniku. Netanyahu nije, naime, otišao u Peking ili New Delhi ili u Moskvu da predstavi stajališta svoje vlade, već u Washington – od kojeg i Izrael, a i Palestinci očekuju ključnu ulogu u postizanju mira na Srednjem istoku.
U prvom govoru jednog američkog predsjednika pred zakonodavnim tijelom Ujedinjenog kraljevstva, predsjednik Obama je rekao da će vodeća uloga Amerike i njezinih saveznika iz Europe potrajati cijelo ovo stoljeće, naglasivši pri tome postignuća Zapada na području politike, obrazovanja, tehnike i medicine.
„Neki tvrde da su 'nove ekonomije' – budućnost, te da je naš vodeći položaj stvar prošlosti. To nije točno. Naša vodeća uloga je danas vrlo očita“ – rekao je u Londonu predsjednik Barack Obama.
“Granice između Izraela i Palestine trebaju se temeljiti na izraelskoj granici iz 1967.godine, uz međusobno dogovorenu razmjenu (teritorija) – s ciljem uspostavljanja sigurnih i priznatih granica između dvije zemlje” – poručio je u četvrtak, pred kraj svog 46-minutnog govora o američkoj politici na Srednjem istoku, predsjednik Barack Obama.
Ovo je prvi put da se jedan američki predsjednik javno i službeno izjasnio za povlaćenje Izraela s teritorija koje je osvojio u šestodnevnom ratu protiv Arapa u lipnju 1967.godine. Istina, više američkih predsjednika do sada se zalagalo za trajno rješavanje izraelsko-palestinskog problema putem formiranja palestinske države na teritoriju koji bi se približno poklopio s pojasom Gaze i Zapadnom obalom rijeke Jordan, ali nitko nije tražio od Izraela da se, nakon 44 godine, povuče na svoje stare granice.
Od 1967.godine demografska slika okupiranih teritorija znatno se izmijenila: postupno, ali sustavno, građena su i širena židovska naselja, tako da sada na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze živi oko 300 tisuća židova, a naseljavan je i Istočni Jeruzalem koji je također okupiran u šestodnevnom ratu.
Promjene nastale na tom prostoru tijekom 44 protekle godine trebat će uzeti u obzir - rekao je američki predsjednik u jučerašnjem intervjuu za BBC. A to znači da će na nekim dijelovima buduće palestinsko-izraelske granice biti potrebna – kako je rekao – razmjena teritorija koja bi udovoljila interesima obiju strana.
Da ne bi bilo nesporazuma, predsjednik Obama je naglasio “nepokolebljivu američka predanost izraelskoj sigurnosti”, te je naglasio da se ne može očekivati od Izraela da pregovara o miru s nekim tko odbija priznati pravo Izraela na postojanje. Nedvosmisleno je, dakle, tražio od militantnog palestinskog pokreta Hamas da se odrekne nasilja i prijetnji Izraelu.
Vrijedno podsjećanja: tokom svibnja 1967. godine Egipat je na Sinajskom poluotoku, u izraelskom susjedstvu razmjestio više od 150 tisuća vojnika i 950 tenkova…istodobno, s nagomilavanjem snaga je započela i Sirija. A Izrael - umjesto pripremanja obrane, u najvećoj je tajnosti pripremao – napad i 5.lipnja ujutro pokrenuo je munjevitu ofenzivu. Samo tog, prvog dana rata – uništio je 416 arapskih aviona, a šestog, zadnjeg dana rata – pod izraelskom su okupacijom bili egipatski Sinaj i pojas Gaze, sirijska Golanska visoravan, te jordanski istočni Jeruzalem i Zapadna obala rijeke Jordan.
Sada, nakon 44 godine, neki od tih okupiranih teritorija trebali bi prerasti u Palestinsku državu koja bi u miru trebala živjeti s prvim susjedom - Izraelom.
I Amerikanci sve nonšalantniji prema 'ženskarima' u politici
Piše Bojan Klima
Optužba za pokušaj silovanja hotelske sobarice, useljenice iz Senegala - kojom newyorški tužitelji terete direktora Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahna – ukazuje ne samo na moguće kazneno djelo, već i na 'sukob civilizacija', američke i francuske.
Prema medijima u obje zemlje, američka je puritanska i moralizatorska, a francuska je slobodoumna – barem kada je riječ o 'trčanju za suknjom'. 'Francuzi su poznati po svojoj nonšalanciji kada su u pitanju seksualni apetiti njihovih političara' – piše u današnjem izdanju newyorškog Wall Street Journala.
Jasno je da se i u Francuskoj, kao i u Americi, vrlo dobro razumije razlika između flerta i bračne nevjere te kaznenog djela silovanja. No, jesu li Amerikanci zaista toliko puritanski raspoloženi kada su u pitanju njihovi 'političari-ženskari'?
U prošlosti je u Americi za preuranjeni kraj karijere bila dovoljna i bračna nevjera. Nelsonu Rockefelleru je 1964. godine izbjegla predsjednička nominacija Republikanske stranke zbog toga što se razveo, a potom oženio svoju dugogodišnju ljubavnicu. Demokratski senator Gary Hart je 1987. odustao od predsjedničke kandidature nakon što je otkriveno da je imao izvanbračnu vezu.
Ovi se skandali iz današnje perspektive čine prilično nevinima. 'Ako bračnu nevjeru odmah prizna i ispriča se, američkom je političaru u pravilu sve oprošteno' – piše komentator Internet-publikacije Slate.com. On navodi slučajeve gradonačelnika Los Angelesa Antonia Villaraigose i republikanskog senatora Davida Vittera.
Lošije prolaze oni koji bračnu nevjeru pokušavaju zataškati laganjem – koje glasače 'više smeta od same nevjere'. Primjer za to su senator John Edwards i bivši guverner države New York Eliott Spitzer. Najgore je onima koji uz bračnu nevjeru počine i neko kazneno djelo – što se upravo događa u sudskom predmetu republikanskog senatora Johna Ensigna, koji je, kako se čini, u pokušaju zataškavanja izvanbračne afere prekršio propise o financiranju izborne kampanje.
Skandal s Dominique Strauss-Kahnom mogao bi međutim promijeniti klimu u Francuskoj, gdje su novine nedavno počele istraživati bračni život predsjednika Nicolasa Sarkozyja.
'Ako se tako nastavi, Francuzi će postati puritanci, a mi ćemo se pokazati kao narod širokih pogleda' – primjećuje komentator Slate.com-a.
Nezamislivo u proteklih trideset godina, dogodilo se nakon zbacivanja s vlasti egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka: dva broda iranske ratne mornarice u veljači su prošla kroz egipatski Suez i uplovila u Mediteran. Ovih dana u Kairo stiže zamjenik šefa iranske diplomacije, a sastanak ministara vanjskih poslova dviju zemalja u pripremi je za kraj mjeseca na summitu nesvrstanih zemalja.
Zaokret je očit: trideset godina iranska je teokracija Mubaraka zasipala optužbama da je „sluga Izraela i Amerike“, te vođa „izdaje palestinske borbe“. Pri tome, palestinske su težnje u Iranu snažno potpomagane, ali samo kada ih je predvodio vjerski radikalni Hamas, a ne Fatah (čiji je sekularizam, kao i negdašnje Arafatovo čelništvo, iranska teokracija godinama proglašavala – izdajom).
Nakon tri desetljeća otvorenog animoziteta, egipatsko-iranski odnosi su s dolaskom novih vlasti u Kairu doživjeli ne samo uspon, nego su urodili i prvim plodovima. Egipatska prijelazna vlast, uz snažnu podršku iranske teokracije, uspjela je izmiriti dva dugogodišnja neprijatelja –suparničke palestinske pokrete Hamas i Fatah.
Ne raduju se, međutim, baš svi iransko-egipatskom približavanju, a oni sumnjičaviji upozoravaju na opasnosti sve otvorenijeg egipatskog senzibiliteta prema islamskom, pa i islamističkom. Podsjeća se, pri tom, na nasilje Salafista (egipatskih fundamentalista koji su po fanatičnosti bliski saudijskim Wahabima) protiv Koptskih kršćana u Egiptu. Nekidan je u napadu na Koptsku crkvu u Kairu i sukobu koji je uslijedio između dvije strane, poginulo 12 ljudi…
Koliko je, u stvari, jaka narodna podrška nekad zabranjenom Muslimanskom bratstvu i Salafistima - pitanje je s milijun odgovora. Uostalom, ista je nepoznanica prisutna i u odgovoru na pitanja o jačini islamskih radikala u drugim pobunjenim arapskim zemljama – Siriji, Jemenu, Libiji, Tunisu…No, ono na što novija povijest nedvojbeno podsjeća je da su se islamisti u Iranu, zatim Afganistanu u vrijeme talibana, pa i Iraku nakon američke invazije - pokazali višestruko jačima i organiziranijima i, na koncu, okrutnijima nakon osvajanja vlasti, nego u vrijeme dok ih je režim zlostavljao.
Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...
