Piše Žorž Crmarić
Islamska revolucija u Iranu odavno je pojela svoju djecu. U samo nekoliko godina po dolaska na vlast 1979.godine šijitske su mule surovo ugušile sve grupe i pokrete s kojima su zajedno rušile cara careva Rezu Pahlavija. Nakon tih godina obračuna s „unutrašnjim neprijateljima” više od dva desetljeća protekla su bez gotovo ikakvih izazova apsolutističkoj vlasti teokracije.
Nova generacija je u međuvremenu stasala i ove godine je dugo prigušivano nezadovoljstvo mladih Iranaca konačno dostiglo fazu erupcije. Valja imati na umu da su gnjevni mladići i djevojke na teheranskim ulicama uglavnom djeca onih koji su se izborili za uspostavljanje Islamske republike.
Ništa manje paradoksalno ne zvuči ni činjenica da su politički čelnici opozicije koja želi smjenu vrhovnog vjersko-političkog vođe – ajatole Ali Khamneija – i njegovog štićenika – predsjednika Mahmouda Ahmadinedjada – ustvari, negdašnji prvoborci i predvodnici islamske revolucije: bivši premijer Mir Hossein Musavi, bivši predsjednik parlamenta hodžatoleslam Mehdi Karroubi i do prije tri dana - kad je umro u 87.godini života – suosnivač Islamske republike, veliki ajatola Hossein-Ali Montazeri.
Iran, nesumnjivo, kuha iznutra: nedugo prije smrti, nesuđeni Khomeinijev nasljednik, Montazeri je rekao da „Islamska republika niti je islamska, niti je republika.” Prije samo dva tjedna, govoreći o nasilnom gušenju prosvjeda, veliki ajatola je za naoružane vjerske dragovoljce, takozvane “Basije”, rekao da su se “odrekli Božjeg puta i krenuli putem Sotone”. Za politički sustav Irana Montazeri je rekao da se „…temelji na sili, podjarmljivanju, ubijanju, bacanju ljudi u zatvore, korištenju staljinističkih i srednjevjekovnih metoda mučenja, represiji, cenzuri medija i prisiljavanju ljudi da lažno priznaju nešto što nisu učinili…“
U nedjelju, sukladno vjerskom običaju, u svetom šijitskom gradu Qomu obilježava se tjedan dana od smrti velikog ajatole Montazerije – koga su mnogi zvali i narodni mula. Taj se dan poklapa s jednim od najspektakularnijih rituala muslimana šijita, Ašurom. Tog dana, već trinaest stoljeća šijiti se u povorkama, gotovo u transu, plačući, kreću ulicama udarajući se lancima s ciljem da sebi nanesu bol i na taj način izraze suosjećanje s patnjama trećeg šijitskog Imama – Hosseina, koji je zajedno s cijelom obitelji i pratnjom mučki ubijem zato što se nije htio predati stostruko jačoj vojsci sunitskog Kalife Yazida.
< | prosinac, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...