nedjelja, 16.08.2009.
Woodstock – prosvjed protiv načina života prijašnje generacije
Kako kolovoz 1969, godine sve dublje tone u prošlost, festival Woodstock nastavlja uživati gotovo mitski status i za one koji su mu nazočili i za milijune koji bi voljeli da su mu nazočili. Međutim, deseci milijuna koji su rođeni nakon njega, i koji samo prepoznaju glazbu, legendu i medijsku fascinaciju događajem, još su uvijek inspirirani slobodoumnim i kolektivističkim vrijednostima čiji je Woodstock postao simbolom. Iako je četiri dana koncentracija publike bila na glavnoj pozornici gdje su izvođači nastupali, iza scene događale su se stvari o kojima se nije govorilo - nestajalo je hrane, neprestano je kišilo, a ljudi su i dalje pristizali.
Kako je festival rastao od izvorne zamisli, prvenstveno po broj sudionika – planiranih 200 tisuća ljudi pretvorilo se u pola milijuna – svijet koji je motrio događaje na farmi Maxa Yasgura u Bethelu, u saveznoj državi New York, postao je svjestan da vizija mira, glazbe i ljudi koji iza toga stoje predstavljaju i jedan blagi oblik prosvjeda protiv načina života prijašnje generacije. Sa sve naglašenijim rasnim napetostima, nezadovoljstvom javnosti zbog rata u Vijetnamu, šezdesete godine prošlog stoljeća bile su pune glasova nezadovoljstva, mnogi se slažu da je Woodstock bio jedan od najznačajnijih foruma za njihovo artikuliranje.
Ipak, Woodstock je proglašavan glazbenim, a ne političkim događajem. Ni u kojem slučaju biznisom. Međutim, kompaniju Woodstock Ventures, koja kontrolira sve aktivnosti autorskih prava i licenci vezane uz Woodstock, i dalje vode izvorni producenti cijelog događaja. I kako se čini nakon četiri desetljeća, skupina koja je nekoć djelovala kao hrpa nezainteresiranih hipija pretvorila se u izuzetne biznismene s visoko razvijenim instinktom za poslovne mogućnosti. Šefovi kompanije predviđaju da će ove jubilarne godine ostvariti od prodaje proizvoda vezanih uz Woodstock promet negdje između 50 i 100 milijuna dolara, oko pet puta više negoli 2008.
Čitajući ovih dana ispovijesti sudionika festivala, priče o kiši i blatu, prometnoj zakrčenosti i nedostatku hrane, izgleda da je kao i mnoge druge stvari u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, Woodstock bio svojevrsna mješavina euforičnog i očajnog, izuzetnog i običnog, sofisticiranog i plitkog. A kao i kod mnogih drugih stvari iz prošlosti, čini se da je teško odvojiti istinu od iskrivljenih sjećanja.
