Čupanje korova: radni zadatak ili više od toga?

srijeda , 27.07.2016.

Obzirom kako sam još u prvom postu naglasila kako će ovaj blog biti moj maleni sataraš i obzirom da sam svjesna činjenice da je jedan dio mog "čitateljstva" više zainteresiran za doživljaje povezane s mojim boravkom u Švedskoj, post će, sasvim nepovezano, na opće zadovoljstvo i jednih i drugih, kao i mene same, biti isprekidan fotkicama koje želim podijeliti s vama i kojima dozvoljavam da o proživljenim iskustvima govore u moje ime. :)

***

Prvog radnog dana, dobila sam i svoj prvi radni zadatak: čupati korov.


(The field)

U moru biljaka, bilo je teško razabrati što je korov koji treba odstraniti, a što biljka koju treba pustiti da raste. Zbog slabašnog znanja kojim (ne)raspolažem u ovom području, imala sam problema s razlikovanjem. U jednom trenutku, kada sam shvatila da moram počupati divan cvijet nalik Ivančici, bila sam čak i ljuta zbog povjerenog mi zadatka. Zašto iščupati nešto što tako lijepo raste? Tko sam ja da ugasim život jednom cvijetu koji je ovdje stigao prije mene? Otkud ljudima uopće pravo da nešto okarakteriziraju kao korov koji treba odstraniti, a drugo kao biljku koju treba njegovati i pustiti da raste?


(Strangnas)

Danas sam napokon shvatila.


(Peacefulness)

U pomno isplaniranom vrtu rastu različite vrste povrća. U svakom redu razvija se neka druga vrsta koja će, kada napokon sazrije, postati hranom. Kako bi povrće koje smo posadili moglo rasti i razvijati se, potrebno mu je dovoljno hranjivih tvari, vode, sunca i prostora. Sukladno tome, ako nekim drugim biljkama dozvolimo da se nastane na istome mjestu, one će biljci koja nam je važna zauzimati prostor i krasti hranjive tvari te na taj način ograničavati njezine mogućnosti za rast. U takvim uvjetima biljka ne može dostići optimalnu razinu razvoja, a u nekim slučajevima čak i vene, dok korov beskrupulozno zauzima njezino mjesto i nastavlja rasti i širiti se. Vrlo brzo, cijelo polje može obrasti, a naš vrt otići u povijest.


Slično je sa našim životima.


(Windmill)

Kako bismo rasli i razvijali se, potrebna nam je hrana. Pritom ne mislim samo na hranu u užem smislu te riječi. Mislim na ljubav, pozornost i prihvaćanje koji su nam važni kako bismo odrasli u zdrave, odrasle osobe. Te tri vrijednosti naša su voda, sunce i hranjive tvari, a pružene su nam (ili bi barem trebali biti) kroz odnose s drugim ljudima. Važno je naglasiti kako našim odrastanjem potreba za tim vrijednostima ne nestaje, samo malo slabi, obzirom da postajemo svjesni kako nam drugi ljudi nisu uvijek na raspolaganju i malo-pomalo učimo kako te potrebe nadomjestiti sami sebi.


(In love with... arhitecture.)

Ipak, ponekad (usuđujem se reći i vrlo često) odnosi u kojima se nalazimo nisu dobri i ni na koji način ne doprinose našem rastu. Baš suprotno, oni ga zagušuju, usporavaju i onemogućavaju. Nalik su korovu koji se omotava oko biljke ili raste u njezinoj neposrednoj blizini. Takvi odnosi crpe našu pozitivnost, energiju, volju, a mi iz različitih razloga ne činimo ništa i dozvoljavamo korovu da polako, ali sigurno zauzme prevlast. Na životu održavamo odnose koji jednostavno ne funkcioniraju i koji našem životu donose više lošega, nego dobroga.


(Can I live here, please?)

S druge strane, korov u naše životu ne moraju predstavljati samo odnosi. Može se raditi i o davno usvojenim štetnim uvjerenjima i navikama koje naš život ne čine sretnijim i boljim, ali ih, zbog nedostatnog uvida, hrabrosti ili razno raznih obrana odlučujemo zadržati u našem životu. Živimo, tako, na polju obraslom korovom i potajno sanjamo o vrtu u kojem uspijevaju različite vrste povrća i cvijeća. Rado bismo imali takav vrt, ali zbog straha od promjene ipak odlučno ostajemo tu gdje jesmo. Svjesni smo da bi nam bilo ljepše kada bismo živjeli okruženi cvijećem, ali nam naše polje predstavlja poznat i siguran teren koji, iz tog razloga, teško napuštamo.


(Just sit back and enjoy the moment)

Zašto je to toliko često?
Zašto privlačnost poznatog nadvladava privlačnost nečega što je dobro za nas i nečega čemu težimo?
Zašto si ponekad branimo biti sretni?


(Dreamy house(s))

***
Nije teško zaključiti kako je od izuzetne važnosti odstraniti nezdrave dijelove kako bismo zdravima dali prostora za rast i razvitak. I kao da pišem jednostavan recept koji i nije toliko jednostavan, za to će nam biti potrebni pravi trenutak, puno hrabrosti i strpljenja, nešto snage i, naravno, pomoć i podrška drugih. Ipak, najpotrebnija je snažna odluka i svijest o tome da zaista trebam nešto promijeniti. Strah i otpor prema promjeni, osjećaj krivnje zbog onog ili onih koje time napuštamo, kao i žaljenje za lijepim stvarima (jer život nije crno- bijeli) i poznatim, sastavni su dio procesa. Ipak, ne traju dugo. Kao i sve drugo u životu, ove emocije prolazna su i normalna faza. Njihovo mjesto vrlo brzo zauzmu uzbuđenje i radost, koji se uvijek javljaju zbog svih lijepih stvari koje takva promjena donosi. Primjerice, prekinemo li napokon nefunkcionalan partnerski odnos odnos, stvaramo priliku za dolazak nove osobe u naš život s kojom ćemo možda ostvariti vezu kakvu smo oduvijek htjeli imati.


(Fields of gold)

Još jednu stvar želim naglasiti. Neke su biljke, osobito dok su mlade, izuzetno sitne, a korov oko njih zna biti izuzetno velik i snažan. Čupaš li ga prejako, može se dogoditi da iščupaš i cijelu biljku. Ponekad stvari odu tako daleko da biljka u korovu nađe oslonac. U tom slučaju korov se ne čupa jer biljka bez njega ne može opstati. To me podsjeća na populaciju s problemima u ponašanju, populaciju koja je ranjiva i koja živi okružena nestimulativnom okolinom koja joj predstavlja jedino uporište. U tom slučaju treba biti posebno oprezan i ne forsirati promjenu, već stvari mijenjati korak po korak jer nije ideja izazvati slom, već jačanje i postupnu prevlast pozitivnog nad negativnim.


(I found love in a hopless place)

Stvarno vjerujem kako poanta života jesu rast, razvoj i napredak. Okolina u kojoj se nalazimo te procese ponekad olakšava i pospješuje, nekad u potpunosti onemogućava. Važno je donijeti procjenu što je u našim životima funkcionalno, a što nije i smoći dovoljno hrabrosti za eliminaciju potonjeg.


(The mirror)

Danas, više nego ikada, sigurna sam da je život jedno veliko duhovno putovanje.

Je li slučajnost to što sam došla u Švedsku i što zadnjih nekoliko tjedana provela čupajući korov? Većina ljudi mislit će da jest. Ja sam, s druge strane, uvjerena kako slučajnosti ne postoje. Čini se kako mi je ovo poruka da je došlo vrijeme za čupanje svih korova u mome životu, koji su obrasli do te mjere da zaustavljaju moj rast te je napokon došlo vrijeme za njihovu eliminaciju.


(What if...?)


Anyway, divno mi je ovdje i fakat uživam.Trenutno vam pišem iz Stockholma, prije nekoliko dana sam napustila farmu i krenula u nove pobjede.


Pozdrav svima iz Švedske i uživajte u ljetu.


(Cheers!)


Ana :*

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se