FRAMA Karlovac

srijeda, 06.04.2011.

Kako je Bog mogao dopustiti rat?

Istinita priča kaže da je jedan čovjek neposredno nakon ovog 'našeg' rata išao od osobe do osobe, razočarano pitajući bujicu pitanja: "A zašto je Bog sve ovo dopustio?", "Kako je mogao to dopustiti?" "Kakav je to Bog, koji gleda kako se djeca ubijaju, žene siluju?!" I sve tome slično. Stvarno kao da nitko nije ni bio pripremljen za takva pitanja, čak ni svećenici, uglavnom mu nitko nije nešto konkretnije odgovorio. Čovjek je i izgledao, i vrlo uvjeren, i vrlo žalostan. Susret s njim zaista bi bio i takav da budeš 'zatečen'. Razum toga čovjeka je kapitulirao pred takvim ekstremnim okolnostima. Put ga je tako nanio i u Međugorje s nekim hodočasnicima, jer je i tamo postratna kriza harala. I tamo su se njegova pitanja, i u autobusu, i poslije činila dramatično uvjerljivima, ako ne i još uvjerljivijima nego u Hrvatskoj. Sve do susreta s 'čovjekom Božjim'. Tamo su mu preporučili da se obrati fra Slavku Barbariću, jer je jako bilo očito koliko mu je duša iskrzmana. Uzdali su se u Slavkov odgovor. Za one koji ne znaju, mnogi su ga već za života smatrali svetim, a preporuka ljudi da ode k njemu bila bi nešto slično kao da nekog ovdje pošaljete fra Zvjezdanu Liniću. Čovjek je prišao i počeo sa klasičnim 'arsenalom' - "kako je Bog mogao dopustiti rat?", "Kako je Bog mogao dopustiti ovo ili ono?" Odgovor je bio toliko frapantno jednostavan, da je čovjek poslije njega otišao s velikim mirom kući:
"Da su Njega slušali, ne bi rata nikada ni započinjali!"

Evo i jedne pjesme (nepovezano s ovim gore):


Mir i dobro!