FRAMA Karlovac

Kupujući prošle godine u jednom trgovačkom lancu negdje oko Božića na izlasku me iznenadio pozdrav blagajnice: „Sretni blagdani!“ „Sretan Božić“, odgovorio sam, na što je ona tiho i pomalo skrivečki odgovorila „Sretan Božić!“.

Razlog sam saznao kasnije, kada mi je jedan prijatelj objasnio da određeni trgovački lanci zabranjuju djelatnicima čestitanje Božića, te u cilju da budu „politički korektni“ predlažu ovu alternativnu inačicu. U nekim stranim zemljama već su se razvile ozbiljne javne rasprave oko tog problema da se pod krinkom jednakopravnosti svih građana pokuša progurati radikalni oblik sekularizma koji se pokazuje kao nova i netolerantna ideologija.

Pitam se kako ćemo točno graditi duh zajedništva ako jedni drugima zabranjujemo izražavanja tako važnih elemenata vlastitog identiteta. I kakav je to točno oblik „korektnosti“ koji zabranjuje da se spominje sam izvor jedne duge tradicije koju se ovako želi odcijepiti i osamostaliti od njenog nastanka. Bismo li analogno tome trebali slaviti i „Sretan povijesni događaj“ umjesto dana nezavisnosti ili „Dan specifične fizičke aktivnosti“ umjesto „Dana rada“?

Crkva ne može nikoga prisiliti da postane član Crkve, niti želi ikome zabraniti da Božić doživljava na svoj način koji možda nije vjernički. Međutim, vjernici bi trebali imati pravo slaviti stvarni razlog svog Blagdana, a kod Božića je to Kristovo rođenje. Ne smetaju ni svjećice ni umjetni snijeg, ni sladunjave pjesmice o zaljubljivanju „prošlog Božića“, ali kao što bi Amerikanci rekli, „Jesus is the reason for the season.“