FRAMA Karlovac

nedjelja, 16.05.2010.

Društvo za let

Daj mi, Gospodine, i rezervno krilo

...negdje sam pročitao da ljudi imaju samo jedno krilo: mogu letjeti samo ostanu li zagrljeni.
Ponekad, Gospodine, u trenutcima ispunjenim povjerenjem, usuđujem se razmišljati kako i Ti imaš samo jedno krilo, drugo držiš skrivenim,
možda zato kako bi me naučio da ne želiš letjeti bez mene;
zato si mi dao život.
Budući da sam Tvoj sudrug u letu, nauči me, dakle, letjeti u skladu s Tobom.
Jer živjeti ne znači vući se kroz život,
ne znači čupati život, niti ga glodati...
Živjeti znači – poput galeba se pustiti zanosu vjetra.
Živjeti znači – okusiti avanturu slobode.
Živjeti znači - raširiti krilo, jedino krilo, s povjerenjem onoga koji zna da u letu ima partnera velikog poput Tebe.
Ali, Gospodine, nije dovoljno znati letjeti s Tobom, Ti si mi dao zadatak da zagrlim i brata i pomognem mu letjeti.
Oprosti mi za sva krila kojima nisam pomogao da se rašire,
ne dopusti mi da ikad više prolazim ravnodušan kraj brata koji je ostao s krilom,
jedinim krilom,
neumoljivo zapleten u mrežu bijede i osamljenosti,
već uvjeren da nije dostojan letjeti s Tobom.
Posebno za takvog brata,
daj mi, Gospodine,
i jedno rezervno krilo.

Don Tonino Bello