petak, 31.07.2009.
Znamo li se?
Bio jednom shakespeareovski glumac, posvuda poznat po svome načinu čitanja i recitiranja klasika. Uvijek bi završavao svoju predstavu dramatičnim čitanjem Psalma 23. Svake noći, bez iznimke, kad bi glumac započinjao recitaciju – Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam – mnoštvo bi ga pozorno slušalo. A onda, na završetku psalma, podigli bi se gromoglasno aplaudirajući, zahvalni za glumčevu nevjerojatnu sposobnost da oživi stihove ovoga psalma.
Ali jedne večeri, neposredno prije nego je glumac započeo svoju uobičajenu recitaciju Psalma 23, iz publike progovori jedan mladić:
- Gospodine, što mislite da ja večeras recitiram Psalam 23?
Glumac je ustuknuo pred ovim neobičnim zahtjevom, ali je dopustio mladiću da dođe i stane na sredinu pozornice kako bi recitirao psalam, uvjeren da se sposobnost neiskusna mladića ne može usporediti s njegovim talentom.
Mladić je nježnim glasom započeo recitirati riječi psalma. Kad je završio, nije bilo aplauza. Nije bilo ovacija publike kao prethodnih večeri. Jedino što se čulo bio je zvuk plakanja.
Publika je bila toliko dirnuta mladićevom recitacijom da je svako oko bilo puno suza. Začuđen onim što je čuo, glumac reče mladiću:
- Ne razumijem. Godinama sam recitirao Psalam 23. Imam životno iskustvo i praksu, ali nikad nisam uspio dirnuti publiku kao što si ti to večeras učinio. Otkrij mi svoju tajnu?
Mladić ponizno odgovori:
- Pa, gospodine, Vi znate psalam … ali ja poznajem Pastira.
- 21:29 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
utorak, 28.07.2009.
Trebaš pomoć?
"Krist ne treba navijače, nego igrače!"
biskup Franjo Komarica
- 14:26 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
nedjelja, 26.07.2009.
Ljubav je kao pet kruhova i dvije ribice...
...uvijek ti je premalo...
...dok ne počneš dijeliti!
- 13:35 - Dodaj komentar
(2) - Print
- #
subota, 18.07.2009.
Imam nešto za tebe...
Često kazujete: Dao bih, ali samo potrebitima.
Voćke vašeg voćnjaka ne postupaju tako,
niti tako čine stada vašeg pašnjaka.
Oni daju da bi živjeli, jer uskratiti znači propasti.
Onaj, koji je vrijedan da primi svoje dane i noći,
vrijedan je i primanja svega ostaloga od vas.
(...)
I tko ste vi da bi ljudi trebali pred vama
razgoliti grudi i obnažiti ponos,
kako biste vi vidjeli njihovu golu i nezasitnu vrijednost?
Najprije se upitajte zaslužujete li
da budete davatelj i sredstvo davanja.
Jer uistinu, život je taj koji životu daje -
dok ste vi, koji sebe smatrate davateljem,
tek svjedok davanja.
Khalil Gibran, Prorok
- 12:01 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
srijeda, 15.07.2009.
Vjeruješ li ovo?
I misli su dalje sijevale, zaključci su se nametali. Kako je moguće ostvariti sreću u tako nepravednu društvu? Kakva je to vjera u kojoj nema ni ljubavi, ni pouzdanja ni predanja? Svečane mise, liturgijska deračina, procesije po ulicama, što je sve to bez djetinjega predanja i povjerenja u ljubav Očevu koji se brine o pticama u zraku, o srnama u šumi? Ratovi za nezavisnost i slobodu? Pa to je samo prilika koja rađa nove silnike, kad nova vlast nameće novi oblik robovanja i nepravde. Slobodu ne može nitko donijeti ni darovati, nego je svaki pojedinac mora izboriti. I to u vlastitom srcu – to je pravo bojno polje – oslobađajući dušu od pohlepe, zavisti, mržnje, nepravde, nasilja, moći, ljubomore, požude svake vrste. A da bi to čovjek mogao, potrebno je uvjerenje da time više dobiva nego što ostavlja.
Nužna je, dakle, duboka vjera u drugi život, u Isusova obećanja, u njegovu poruku, vijest i objavu. I Franjo je s bolom u srcu zaključio da to društvo koje gradi velebne katedrale, svečano slavi polovicu dana u godini, oduševljeno odlazi u križarske avanture, nema stvarne vjere u Boga, nema povjerenja u Kristova obećanja, nema velikodušna predanja, nema stvarnoga pouzdanja. Ti će ljudi Boga očajnički dozivati kada se pojavi kuga ili približi neprijatelj, ali samo zato da pomogne u obrani njihova stila života, što on, mudri Bog, najčešće neće učiniti. Jer upravo to treba razoriti – dosadašnji stil života! I zato mu se sav život učinio velebnom komedijom koja svršava u sveopćoj ljudskoj tragediji.
Franji nije bila potrebna posebna mudrost ni izvanredan umni napor da dokuči stvarni uzrok svih zala. Brzo mu je postalo jasno da je to čovjekova prirodna navezanost isključivo na ovaj život, a odsutnost stvarne vjere u drugi. Mnogim je vjernicima Bog samo utočište u ovozemnim nevoljama a ne cilj za koji su pripravni sve žrtvovati, sve poteškoće podnijeti. Eto sudbonosnog raskoraka u životu onih koji inače vjeruju i žive, barem naizgled, pošteno! Tragična je istina da određeno poštenje može biti isprika za otpad, a kršćansko društvo može pronaći veoma human oblik bezbožne egzistencije. A to je upravo tragičan problem kršćanstva…
Yves Ivonides
Vječni zaljubljenik
- 13:12 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
subota, 11.07.2009.
"...neka prvi baci kamen!"
Grješnik nikada ne smije kamenovati grješnika. Vjernik nikada ne smije kamenovati grješnika. Kad Isusov učenik baci kamen na grješnika, u isti čas potpisuje otpusnicu od Isusova puta. U ruci drže kamen samo oni koji ga imaju u srcu.
fra Ante Grbeš, Kamen (Ulomci duše, KS, 2008.)
- 08:52 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
četvrtak, 02.07.2009.
Mario, sretan rođendan!
Zadnjih dana samo kiša. Pitam nekog: "Sjećaš li se ti onih dana kad bi po cio dan sijalo sunce?" A dobijem odgovor: "Ah, da! Bila su to krasna vremena." Zaista dugo nismo imali "beskišni dan". Ali današnji dan ima potencijala. Možda se kiša povuče barem danas, bar do ponoći da naš jedini framaš znanstvenik može uživati u lijepom ljetnom vremenu. A zašto? Vrlo jednostavno, jer je danas njegov dan. Danas mu je rođendan.
Mario, sretan rođendan!
Danas uživaj i mozak na pašu! (ako ti to prilike dopuštaju)
- 10:21 - Dodaj komentar
(5) - Print
- #
|
