Image and video hosting by TinyPicJ.Page,J.Beck&E.Clapton-“The Night Of The Kings" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 19 06/19:10,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> Image and video hosting by TinyPicJ.Page,J.Beck&E.Clapton-“The Night Of The Kings" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 19 06/19:10,blog.dnevnik.hr/feta" />

petak, 15.06.2012.

Image and video hosting by TinyPicJ.Page,J.Beck&E.Clapton-“The Night Of The Kings" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 19 06/19:10

U utorak necemo puno baljezgat, jerbo, se ne isplate trosit rici.
O akterima isto tako necemo, jer ih je u jednu ruku, izlisno predstavljat, a u drugu, nemoguce bar priblizno predstavit u ovako ogranicenom terminu.
Da ne duljimo, predstavljamo velicanstvenu trojku, Jeff Becka, Eric Claptona i Jimi Pagea i njihov zajednicki koncert zabiljezen na albumu “The Night Of The Kings”.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bila je to vecer kad je duh Yardbirdsa kruzio dvoranom, a postava snova, se kao feniks uzdigla iz pepela sezdesetih.
Povod koncerta je bija humanitaran, ali to za nas ovde nije toliko bitno.
Bitno je to da se te veceri dogodila MUZIKA!

Budite s nama u utorak, 19. 06 u 19:10 uri, na valovima Gradskog Radija Trogir i poslusajte emisiju "Music LP-Underground" u kojoj predstavljamo zajednicki koncert Jimi Pagea, Erica Claptona i Jeff Becka.
Uz veliku trojku, te veceri je na pozornici bilo jos velikih imena.
Moramo nabrojiti bar one najpoznatije, jer nebi bilo fer ne spomenit ih.
Dakle, bili su tu jos, Paul Rodgers, Ronny Lane, Steve Winwood, Chris Stainton, Charlie Watts, Kenny Jones, Bil Wayman i Ray Cooper.

Onome kome ova imena ne znace nista, neka bude zamoljen da makne lancu od radija na susjednu stanicu, di ce vjerovatno cuti neku Cecu ili neku drugu turbo whatever zvjezdu.

Onima koja ova imena znace, neka ostanu di jesu, udobno se zavale u naslonjac, natoce si casu vina ili ako imaju leda, neka sa njime olade viski, jer odma ide dupli album, “The Night Of The Kings”.


Nakon odlsusanog albuma, krecemo malo drugovacije.
Ovaj put cu sebi dopustit malo vise slobode nego obicno, jer osobno mislin, da triba rec ono sta bi svi koje ovo interesira tribali znat.
Dakako, stav je cisto osobni, te ni po koju cjenu ne zelin nametati nikakva misljenja, a pogotovo ne nametati svoje, kao neko definitivno.
Svako neka ima svoje misljenje i triba ga imat !

Dunque, sam naziv albuma kaze “The Night of Kings”.
Naslov i nije bas daleko od istine, ali mene, kao i miljune drugih tokom godina, je kopalo, ko je u stvari kralj kraljeva, ako se ikoga uopce moze okruniti tom titulom.



Ajmo vidit o cemu se zapravo radi.

Jimi Page

Jimi je sa Led Zeppelinima pokoria cilu zemaljsku balotu, odredija pravac kojim ce muzika koracati jos dugo godina, evoluirao blues rock u hard rock, hard rock u heavy rock, heavy rock u heavy metal (ala Zeppelini!).
Zapocevsi kao studiski muzicar, pokupija je ogroman broj uticaja koje je kasnije pretocija u vlastiti orginalni izricaj.
Dakako, uz pomoc ostatka banda.
Niko mu ne spori vodstvo, ali bez Planta, Paul Jonesa i Bohama “Bonza”, ni Page nebi bija ono sta je. Nakon raspada Zeppelina, Jimi nakratko briljira sa supergrupom “The Firm”, da bi se nakon toga posvetija projektima, koji su bili vise za njegovu dusu, nego neki osmisljeni projekti koji ce pokrenuti njegovu karijeru.

Eric Clapton

Svojevremeno, po osnivanju grupe Cream, London je osvanija jedno jutro pod grafitima “Clapton je bog!”
Glupo je lamentirati sa danasnje distance o tim grafitima, jer se do kostiju promjenija sustav vrijednsoti u muzici.
Ali, na kraju balade, ti graffiti su rekli ono sta su svi znali i sta su svi mislili, ukljucujuci i mene osobno.
Posjedujen mozda desetak sati ciste zive svirke Creamovaca i jedino sta mogu reci – graffiti su odrazavali cinjenicno stanje.

Ono sta je Clapton dao u to vrime prkosi zemaljskim zakonima, prkosi svim pravilima u muzici, razbija sve predrasude vezane za gitaru i stavise, ono sta je Clapton dao u to vrime, granici sa bozanskim.
Izuzevsi Duane Allmana, ne postoji u muzici niko ko mu je dosa blizu.
Nije ni cudo, da je Clapton kolaborirao, i fizicki i psihicki nakon raspada Creama.
Dao je iz sebe sve sta je moga, svaki atom svoje energije je pretocija u trzaj zice.

Obicno se oci zatvore kad se uziva u muzici, kad se slusalac prepusta zvuku koji budi mastu i nosi ga u nove, nepoznate svjetove.
Ali Clapton se slusa otvorenih ociju.
Jer nikome nije bilo jasno odakle to sve skupa dolazi.

Odakle dolazi to bogastvo nota, ta energija koja se slapovima slivala niz pozornicu, ta inspiracija koja je ka bicem gonila instrument, komad sperploce sa par natregnith zica, da isporuci ono sta smo slusali.
Nije stvarno bilo cudno sta je zavrsija onako kako je zavrsija nakon raspada Creama.

Nastavak karijere je bija daleko manje dramatican, protkan povremenim hitovima, redovnim izdavanjem albuma, temeljenim na bluesu.
Nista lose u tome, ali od prvog do zadnjeg albuma nove karijere, sve su to samo, dobri albumi.

Jeff Beck

Ka i prethodna dvojica, ponika u Yardbirdsima, te nakon raspada krenija sam.
Prvi solo album “Truth” je izasa otprilike kad i prvi album Led Zeppelina.
Neminovne usporedbe su bile na strani Led Zeppelina.
Na oba albuma se nasla obrada teme “You Shook me”, te je i ona pridonjela prevagi, zbog direktne poredbe.

Led Zeppelin su u startu ponudili zestok, pjevni, teski rock sa temeljima u bluesu.
Jeff je sa svoje strane, taj isti blues tretira na svoj nacin, dajuci mi zestok, ali opor okus, koji nije bas legao u usi na prvo slusanje.
Cak i prisustvo Rod Stewarta kao vokala i partnera u kompozitorskom tandemu, te Ron Wooda na bas gitari, nije donilo neophodne poene Jeffu.

Beskopromisan, neukrotiv i nadasve svoj, Jeff Beck je nastavija karijeru solo glazbenika, ne obaziruci se na trendove ni na zahtjeve trzista.
Cak su njegovi koncerti bili van struje i zakona koja su nametala trzista.
Poznato je njegovo prekidanje koncerta, kad bi u publici ugleda neki zgodni picorak.
Na to bi se smrza i prekinja koncert, dovuka je na binu, i tek se onda nastavlja concert.

Ili jos jedna situacija, koja na komicni nacin pokazuje Jeffa u pravom svjetlu.

Nakon snimanja alubuma “Wired”, Jeff je misecima u sebi sakupljao nezadovljstvo sa nekim solo dionicama.
I pored manijakalnog ponavljanja u studiju, ipak nije iz njega izasao potpuno zadovoljan.

I u neko doba noci, grabi telefon, zove producenta, George Martina, i kaze mu da zeli ponovo snimiti neke dionice.
Ovaj je osta ka infetan, nakon sta se oporavija od tupila od nekuzenja, i samo mu odgovorija: “Zao mi je Jeff, ali album je vec u prodavaonicama.”

Ovo spominjen ka kuriozitet koji pokazuje Jeffovu narav i neovisnost o establismentu, te odbijanje robovanju bilo kakvim postulatima, pa maker bili i oni koji se klanjaju bogu novca.

Dok je Jimi Page pazljivo gradija karijeru Led Zeppelina, a Eric Clapton harao pozornicama polusatnim, nevidjenim improvizacijama, Jeff Beck je krenija u fuziju, sam i bez ikog iza sebe.
Ne mareci bas puno oce li time izgubiti svoju bazu u publici, Jeff Beck izdaje niz briljantnih albuma, sa vecinom, kratkim instrumentalima, u najboljoj maniri fuzije.
Koketirajuci sa funkom, blendirajuci rock, blues i jazz, Jeff Beck stvara novu slusalacku bazu, koja ne pociva na snazi reklame vec na snazi muzike.
Kad su se oci publike pocele okretati prema fuziji, Jeff Beck se okrece i minja tok svoje karijere i ponovo krece ispocetka, po ko zna koji put…..

Nikada ne prestajuci istrazivati i stvarati novo, Jeff Beck u svojim sezdesetin godinama, stvara kao da mu je dvadeset.
To i nebi bilo toliko znacajno, da pri tom ne utire put mnogima koji ce doci iza njega i koracati stazama koje je on utaba.
I tako od kraja sezdesetih do danas

E sad, na kraju krajeva, visi pitanje, ko je kralj kraljeva?
Jimi Page koji se diga u nebeske visine sa Zeppelinima i tu negdi zakocija.

Ili je to Eric Clapton, za kojeg moramo priznati, uzimajuci u obzir vrime i status u drustvu kojeg je muzika uzivala, da je sadrzaj grafita “Clapton je bog!”, samo potvrdilo cinjenicno stanje tog doba.
No, isto tako, Clapton se spustija na zemlju, ozenija se i posta covik od krvi i mesa.

Ili je to Jeff Beck, koji se jos sezdesetih vinija u nebeske visine, uvatija muzu za guzu i ne pusta je do danasnjih dana.

Sta se mene tice, nedoumica oko odgovora na gornje pitanje ne postoji, ja san svoga kralja okrunija.

Na vama je da nadjete i okrunite svoga!

Eto!
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
Music LP-Underground - Live Streaming

A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link:
Music LP-Underground

feta


- 12:00 - Komentari(0) - Isprintaj

<< Arhiva >>