utorak, 19.06.2012.
Beck, Bogert & Appice - “Live" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 26 06 u 19:10 uri
|
Emisija koja ide u sljedeci utorak je bila namjenjena emitiranju u peti misec, synopsis san skoro bija zavrsija, sprema ga poslat i onda ..onda se ponovilo…tesko se rastat od onog sta je dio tebe…... Naime, svaki put kad tako posaljem synopsis, imam neki osjecaj da je otisa dio mene. Kadikad taj osjecaj lako prevladan, a kadikad, ka u ovom slusaju, jednostavno nisan moga. Potpuno je drugacije kad vodin emisiju. Tada nema tog osjecaja otkidanja, vec sasvim suprotan, ispunjavama me osjecaj davanja, prenosenja. Mogu rec da je prisutan cak i osjecaj zadovoljstva, sta sa nekim mogu podilit ono sta znan i sta se u meni akomuliralo godinama, pa i desetljecima. Neznan koliko dugo ce ici ova emisija, ali evo, ide sedamdeset i sedma, a nisan jos niti ogreba po povrsini muzickih zbivanja toga doba. Koliko daleko i koliko duboko cu uci u tokove kreativne muzike tog doba, ovisi koliko ce trajati ova serija emisija. Osobno bi zelija da to bude sta duze, da na svjetlo dana ponovo donesen zaboravljena remek djela undergrounda, avant-garde pa i samog midstreama tog doba. Jer na kraju balade, kad se jednog dana bude sazimala povjest muzike, na povrsini ce ostati ono sta stvarno vridi, ostat ce djela koja su odolila zubu vrimena. Moja je zelja da ta djela i prije tog povjesnog suda, donesen u ovoj seriji emisija, a onima koji ih budu slusali i znali za okruzenje u kojemu su nastala, dati oruzje sa kojim mogu sebi iskrciti put do vlastitog formiranja ukusa, te se time odupriti nametnitim vrijednostima, koje u vecini slucajeva, sa muzikom nemaju nikakve veze.  Ova emisija je tri puta specjalna. Prvi, jer cu emisiju vodit uzivo, drugi jer imamo ispred sebe veliki band, Beck, Boger & Appice, i treci, kojeg cu otkriti na sam kraj. Da se vratimo muzickom djelu. Veceras predstavljam neobicnu trojku. Vjerovatno najvecu od najvecih, kojima to nikada nije bilo priznato. Cut cete i zasto. Ukratko, Beck, Bogert & Appice, njihova diskografija, kratak zivot i neizbrisiv pecat u povjesti muzike -------------------------------------------------------------------------------------------------- O ovoj super trojci bi mogli govoriti danima, a ni tada nebi niti ogrebali po povrsini njihovih zivota, stvaranja i djelovanja. Posto cemo veceras poslusati dupli album, snimljen u zivo, tekstualnu stranu emisije cemo svest na neophodne podatke vezane uz grupu i normalno, moj komentar o njima. O samim clanovima ovog power trija veceras isto tako necemo puno. Jeff Becka je ionako nemoguce obuhvatiti jednim potezom i jednoznacno ga predstaviti. U jednoj od ranijih emisija san pokusa bar predstaviti pocetke, sa njegovim prvim solo albumom. Tim Bogerta i Carmin Appicea cemo detaljnije predstaviti u jednoj od nasih emisija kad budemo predstavljali Vanilia Fudge, Cactus ili Marcus. Stoga, idemo sa kratkim osvrtom na postojanje ove supergrupe. Beck, Bogert & Appice je bila hard rock supergrupa oformljena od Jeff Becka. Ovaj cudni gitarista, gitarista kojem su se divili gitaristi, na svoj osebujan i nepredvidiv nacin, godinama prije oformljavanja, radi prve korake ka formiranju ovog banda. Evoluirajuci iz kasne reinkarnacije banda The Jeff Beck Group, Beck, Bogert & Appice sacinjavaju jos Tim Bogert i Carmine Appice. Za sve poznavaoce muzike tog doba, sam spomen ovog potonjeg dvojca je ulivao postovanje. Naime, za vrime svirke u Vanili Fudgeu, Bogert i Appice sticu neoborivu reputaciju najmocnije ritam sekcije, koja je ikada izasla na pozornicu. Za razliku od Jack Brucea i Ginger Bakera, koji su kao individue, medjusobno se nadopunjujuci, digle Cream u nebesa, zajedno sa Claptonom, naravno, Tim Bogert i Carmine Appice sviraju kao jedan. Potpuno se podredivsi jedno drugom, Tim Bogert i Carmine Appice zvuce ka potres kojeg nema na Rihterovoj, a ni na Merkalijevoj skali. Ako ne virujete, uzmite bilo koji album Vanila Fudgea. Dunque, nakon ovakve reference, i pored planetarne popularnosti, postavlja se pitanje, zasto onda Beck, Bogert & Appice, nije ka u slucaju grupe Cream, obuhvatila sve segmente slusalacke populacije. Jedan od odgovora je u biti jednostavan, i moze posluziti kao skoro zajednici nazivnik svih supergrupa tog vremena. A to se zove, nedostatak kvalitetnih kompozicija ili bolje receno, kvalitetnog materijala za penjanje po top listama singlica, a time pristupacnosti sirokin masama. U slucaju Beck, Bogert & Appicea se radi o jos par faktora koji su na to uticali. Prvi je beskopromisni pristup Jeffa Becka i nepodilazenje nikom i nicemu - bog novca ovde nije stanovao. Sam je Jeff Beck u to vrime izjavio: “traze od nas da izvodimo muziku koju publika zeli slusati, ali mi jednostavno to ne mozemo, izvodimo muziku koju volimo i koju ce slusati oni koji je vole, a ovaj put, bit ce to teska verzija rocka”. U toj recenici je sazeo cilu povjest grupe, jer Jeff je osta svoj, previse puta neshvacen, pa cak i ignoriran zbog svoje tvrdoglavosti i nepodilazenja trendovima. Nadalje, jedan od uzroka te “neprihvacenosti” mozemo naci u vokalu. Appiceov vocal, koji iako slusljiv, cist, studiski dobro izbalansiran, nazalost, za ovako mocnu muziku, ipak je nedovljan, tanak. Mogu samo zamislit kako bi band zvuca da je na pozornici uz njih bija Paul Rodgers ili Rod Stewart ili mozda najbolji izbor, Rodger Chapman, oliti po indijanski, Jarac Koji Piva. Po mom osobnom misljenju, pored toga sta bi Chapman unija svoju kreativnost u grupu i vjerovatno joj dao malo drugaciji smjer, ali u tom bi slucaju definitivno mogli rec, da je ovaj band vrhunac jednog pravca koji je obiljezija epohu i nastavio ziviti evoluirajuci u iz hard rocka u heavy metal i sve njegove derivacije. Ovako, imamo band koji je morao dati puno, u kojeg su bile uprte oci cilog svita, kako muzickog tako i onog oko njega, a u studiju dao oporu, skrtu, pa cak krtu, skoro nekomercjalnu verziju sofisticiranog hard rocka i time sebi zatvorio vrata koja su Zeppelini drzali sirom otovrena. I nakon ovoga recenog bi islo ono – Steta! Ali kad se malo bolje promisli, dali je to uopce bila steta? Dali bi muzika dobila ista da smo dobili jos jednu derivaciju Led Zepelina ili Creama? Kratkorocno i komercjalno, sigurno da, ali sa ove vremenske distance, Beck, Bogert & Appice su nan ponudili svoje vidjenje i novu verziju hard rocka, svjezu i nadasve nadahnutu, ali koju nazalost, niko nakon njih nije prihvatio i nastavio razvijati. Bilo kako bilo, Beck, Bogert & Appice su obogatili ondasnju muzicku scenu sa novim zvukom , koji nije bas uzlazija u uho na prvo slusanje, ali koji je i te kako izdrza zub vremena. Eto, nakon ovog uvoda, ajmo sa pricom. Jeff Beck je dugo vrime kibicira “duo fantasikus” i jedva doceka raspad banda Vanila Fudge. Cak su i prije toga, negdi 1967 godine, zajedno odsvirali par sessiona. Povremena svirka se protegla sve do 1969 godine. 1969 godine, u jednom interviewu, Jeff Beck izjavljuje za novine da planira osnovati grupu sa jos dvojicom mocnih muzicara, ne dajuci imena. Prica o osnivanju grupe se nastavlja na kraj 1969 godine kad Melody Maker prvi donosi vjest, da je Jeff Beck pridruzija Carmine Appicea i Tim Bogerta u svoj band. Tesko je iz danasnje perspektive prikazati i svatiti koja je to vjest bila, koja joj je bila tezina. Ali ako moze pomoci, cjelokupna svjetska muzicka javnost je bila fokusirana na Jeff Becka u ocekivanju, sta je sljedece. Nije bilo novine na svitu koja nije imala podlistak o muzici i koja nije na svojim stranicama podgrijavala atmosferu iscekivanja. Na Velikom Otoku su cak ozbiljne novine, koje se inace bave samo politikom i financijama, donosile iz dana u dan novosti u svezi Jeff Becka i velicanstvene trojke. I onda je kako smo rekli, Melody Maker objavija vjest, koja se i bez interneta koji onda nije postoja, prosirila zemaljskom kuglom poput epidemije. Sa svoje strane, sican se kad je moja malenkost cula tu vjest, a procita san je u Slobodnoj, koja u to vrime nije bila vlasnistvo neoliberlnog tajkuna. I ceka izlazak novog broja Djuboksa ka ozeblo sunce, a koji je izlazija jednom misecno. Ukratko, bila je to vjest dana, miseca, godine, desetljeca. I onda je nastupilo ono slatko iscekivanje prvog albuma. Dunque, te 1969 godine se objavilo da postoji nova supergrupa na muzickom nebu. Samo radjanje grupe je proteklo sa problemima. Naime, dok su jos usaglasavali legalne strane saradnje, Jeff Beck dozivljava tesku automobilsku nesrecu i svrsava u bolnicu. Tim Bogert i Carmine Appice oformljavaju Cactus i cekaju da se Jeff oporavi. Do konacnog oporavka je doslo 1971 godine i napokon, na scenu stupa novooformljena inkarnacija Jeff Beck Group. U prvoj postavi su imali klavijaturistu Max Middletona i vokal je bija Kim Milford. Zapocimaju sa vjezbanjem repertoara i pripremaju se za prvu turneju po Americi. Prvi nastup imaju u osmom misecu 1972 godine u Stanley Theater dvorani u Pittsburghu i to kao Jeff Beck Group. Nedugo nakon toga, Milford biva zamjenjen sa Bobby Tenchom, koji sa bandom zavrsava turneju. No, nakon turneje, Tench i Middelton napustaju band i supertrojka ostaje sama. Vokal preuzima Carmin Appice i konacna formacija Beck, Bogert & Appice je na pozornici. Rad na prvom albumu zapocima u dvanaesti misec 1972 godine. Snimanje se proteze na prvi misec iduce godine. Producent Don Nix je odradija poprilicno traljav posal. Ionako nikome nije bilo jasno zasto su njega uzeli, osim cinjenice da se na albumu naslo par njegovih tema. Uglavnom, produkcijski je album daleko ispod nivoa kojeg se ocekivalo od sastava ovakovog formata. A i sam Don je izjavija da ni sam nezna zasto su ga angazirali, ali da zna samo jedno, da zeli iz ovog projekta sta prije izaci. Dakako, prvenstveno se to odnosilo na nepredvidivost i musicavost samog bosa, Jeff Becka, koji je do iznemoglosti ponavljao pasaze, dok nebi dobija tocno onakav zvuk kakav je zamislio. Black Cat Moan Bilo kako bilo, prvi album, ciju smo uvodnu temu “Black Cat Moan”, upravo culi, izlazi 1973 godine u treci misec i dolazi na manje vise sve svjetske top liste. Pored neospornog uzleta na listama, album kako smo prije rekli, boluje od tipicne boljke svih supergrupa. No kod velikih, taj tipicni nedostatak se pretvara u prednost. Jer album je donija obrade koja su zvucale mocno i beskopromisno. Poslusajmo obadu hita Steve Wandera, “Superstition” Superstition Nazalost, pored toga, apetiti gladnog auditorija nisu bili zadovoljeni. Dogodilo se razmimoilaznje ocekivanja i dobivenoga. Umisto novih Creamovaca, dobili smo nesto sasvin drugovacije. Umisto teskih rifova i beskonacnih solaza, dobili smo sofisticirani teski rock u trominutnim kompozicijama, nabivenim tempom i prelazima, koji je ostao u svojim korijenima i nije izgubija nista od svoje energije. I normalno, ne svacajuci bit ovog izdanja, prijem albuma, kako od kritike tako i od publike, je bija poprilicno mlak. Poslusajte temu “Lady” i ocjenit sami, ko je bija u pravu? Lady No zato, album je snimljen u zivo, donija Beck, Bogert & Appice u punom sjaju. “Live (in Japan)” je izdan u deseti misec 1973 godine. Tek se na tim snimkama vidi ko su u stvari bili Beck, Bogert & Appice. A bil isu mocna trojka koja se sa nikim i nicim nije mogla i ne moze usporediti. Grmljavina ritam sekcije i nepredvidiva genijalnost Jeff Becka, na pozornici su stvarali osjecaj kao da se Mount Everest otkida i uz zaglusujucu buku i huk, strmopizduje u bezdan. Veliki san fan Vanile Fudge, ali moran priznat jedno. Cak ni oni nisu ovako zvucali u svom najboljem izdanju. O boogie temama da ne govrimo. Ovim ljudima boogie tece u obilnim kolicinama kroz vene. Svaka cast Humble Pie, Status Quo, pa cak i Cactusu, ali nikada do tada, a ni poslije, boogie nije na pozornici ima takav naboj i intezitet. E da, i da ne zaboravimo, Jeff Beck na ovim snimkama intezivno upotrebljava Heil Talkbox, pune dvije godine prije nego je Peter Frampton zapalija svit sa njime, na svom dvostrukom zivom albumu. Toliko o jos jednom prorocanskom potezu Jeff Becka. I samo da jedan mali podsjetnik. Na albumu kojeg cete veceras slusati, sviraju tri covika!  Eto, bija je to cili dupli album Beck, Bogert & Appicea. Emisiju cemo zavrsiti sa jos par notica. Cjelokupan kratkotrajni zivot grupe obiljezavaju beskonacne turneje, di su redovno pred prepunim dvoranama, auditorij dovodili do histerije. Pocekom 1974 godine Beck, Bogert & Appice nastupaju u Rainbow Theatru, u Londonu, a koncert se direktno prenosi diljem Amerike, kao dio projekta Rock Around the World. Samo ta cinjenica ukazuje na ugled koji je grupa uzivala. Nazalost, bija je zadnji nastup grupe. Iako su na tom koncertu izvodili teme sa buduceg albuma, i pored ulaska u studio nakon tog nastupa, album nikad nije do kraja snimljen i time, nikad izdan. Umjesto njega je izasa bootleg pod nazivom “At Last Rainbow”. I konacno, u petom misecu 1974 godine, New Musical Express donosi vjest da su se prosirila govorkanja o raspadu grupe. Nedugo nakon toga, Tim Bogert potvrdjuje glasinu. I tu je bija kraj. The End ! Mislim da je do sada dovoljno receno i poslusano, te bi za sam kraj samo pocrtaoznacaj ove velike grupe i to iz danasnje perspektive. Beck, Bogert & Appice su bili isprid svog vremena. Svirajuci tesku muziku u tro ili cetverominutnim kompozicijama, kad su scenom carevale suite i polusatne improvizacije, pokazuje da je Jeff Beck odabrao, po ko zna koji put u svojoj karijeri, put kojim se niko nije usudio koracati. Privukavsi pri tom najmocniju ritam sekciju ikada, samo je svima oko sebe jos jednom pokazao o kome se radi. Beck, Bogert & Appice su bili komet koji je sjajio prevelikim sjajem i prebrzo izgorio, ostavljajuci iza sebe oporuku za buducnost, koju je malo ko u ono vrime znao procitati. Osobno san prije par miseci gleda koncert Jeff Becka u nekom malom klubu, pred mozda stotinjak sretnika. U grupu je izmedju ostalih i pozvao wunderkinda na bas gitari, picorak od kojih sesnaestak godina koji rastura ka veliki. To me i nije bas zacudilo, jer od Jeffa se svasta moze ocekivati, ali kad san cuja prvu temu, pa san ka kruska. Osta san bez teksta. Odsvirali su uvodnu temu sa albuma “Visions of Emerald Beyon”, od Mahavishnu Orhestra. Niko se osin njega nebi to usudija, bez da bude ismijan. Veliki ostaju veliki, ma koliko se sakrivali iza zavjesa pozornica i svakodnevne anonimnosti! Eto ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Ka sta san obeca na pocetku emisije, evo zasto je jos posebna. Ova je emisija posvecena MTVju, koji plovi na bjeloj ladji, kod firme koja ima logo onoga misa sa klempavin usima. I ovin puten mu zelin sritan rodjendan I jos puno takovih. I za njega, na kraj emisije, umisto odjavne spice, jedno muzicko iznenadjenje. Budite s nama i sljedeci utorak, kad sljedi iduca emisija vase omiljene radio serije o muzici. Sljedi jos jedna trojka koja je krenila drugacijim smjerom od vecerasnje i za razliku od njih, pogodila u sridu. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
