...SAPIENTI SAT!?

28.09.2007. petak

Novac i ponizavanje

Financijska neovisnost - postoji li takvo sto? Pitam se koliko bi covjek trebao biti u stanju ponizavati se zbog novca. Gaziti vlastito dostojanstvo ili dopustati drugima da to cine, je li novac bas toliko vrijedan i vazan? Vazniji od zivota? Naravno da nije novac vazniji od zivota. No ipak svi trcimo za njim ko ludi, kvarimo odnose s ljudima zbog njega, srdimo se i vrijedjamo zbog njega, neki cak i ubijaju zbog njega. No - je li nam vazan ili nam nije vazan? Zaista tesko i slojevito pitanje. Naime, novac je potreban za zivot, jer je sredstvo placanja u nasem drustvu. Ali ' Ne brinite se tjeskobno sto cete jesti ili sto cete odjenuti...' ima svoju poruku. NE treba grcevito postavljati novac na vrh prioriteta i sve mu podrediti. Treba zivjeti, opustiti se, ici za svojim potrebama, na krilima pouzdanja, a novac ce vec nekako doci. Znaci li to da se treba opustiti, nista ne raditi, samo trositi i nadati se da ce novac pasti s neba? Naravno da ne. Da se razumijemo, ne nudim ja nikakav odgovor na ove duboke moralne i uostalom sasvim indivudalne dvojbe, samo razmisljam o tome. Recimo, podizanje kredita u banci. Vozaju te amo tamo, zavlace s rokovima, dokumentacijom, a ti sutis i trpis jer ipak ti trebas njih i njihov novac. Dakle, gaze ti dostojanstvo svojom birokratskom krutoscu, odugovlacenjem i rigoroznim uvjetima, a tebi ako se to ne svidja mozes -otici. Pa nisu oni tebe zvali, ti si kod njih dosao! Gdje je tu granica? Odgovor je sasvim individualan. Da je ponekad korisno imati malo deblju kozu i malo cvrsci zeludac, to stoji nedvojbeno. Znaci li to izdati samog sebe? Opet je odgovor individualan. Onaj tko ne moze biti fleksibilan i dovoljno uporan, taj niti ne ide u takve pothvate. Upornost je recimo moja vrlina kojom sam postigao neke stvari, ali pitam se koliko sam izgubio na dostojanstvu? Nije li mozda vaznije biti dosljedan, vjeran sebi i svojim principima i a priori odbacivati ono sto se u njih ne uklapa? Nije li potrebno reci DOSTA kad netko misli da te ima pravo vuci za nos i danas ti govoriti jedno a sutra drugo, samo zato sto trebas njegov novac, kojeg ce ti on skupo prodati? Ne bi li trebalo u takvoj situaciji (poput Jeniffer Lopez u istoimenom filmu) reci ENOUGH!, okrenuti se i otici slobodan kao ptica, bez novca, ali i bez ponizavanja, maltretiranja i nepotrebnog gubljenja dragocjenih zivaca...? Ili treba gledati ovako: Put do raja vodi preko pakla. Nema pravog uspjeha bez zrtve. Zato se isplati malo trpiti, popustiti i progledati kroz prste, s visim ciljem postizanja ako ne financijske neovisnosti a onda barem stabilnosti. Tu je opet prijeteca opasnost zapadanja u tjeskobnu brigu, u laznu sigurnost u vlasnistvu, novcu i imovini, jer sigurnost tamo ne stanuje. Odgovora na ova pitanja nema, samo individualna mjera kojom svatko mjeri kako najbolje zna i umije...

- 13:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Statistika

- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ja tebe od zice napravim!

Sjecam se da mi je stari jednom pricao - ha bilo je to mozda za vrijeme mojeg studija ili cak malo prije - kako stari majstori, tehnicari, radnici mladom inzenjeru znaju reci 'Mali, ja tebe od zice napravim'. Dugo me to ljutilo, frustriralo, bilo mi nejasno, nikako mi nije islo u glavu kako se moj stari koji je bio intelektualac mogao poistovjecivati sa tim sljakerima, citirati njihove fraze i to jos uz cinicni osmijeh. On se i dalje cinicno smjeskao, gledao me kako se preznojavam uceci i koprcam pokusavajuci shvatiti bit te naoko plitke fraze, zapravo kako ju pokusavam zaboraviti kao da ju nikada nisam cuo. Jer ljutila me nesmiljeno! Kako se usudjuje taj neki radnik, sa 5 minuta skole kako bi rekao moj bivsi sef, dakle kako se uopce usudjuje na tako bezocan nacin potcjenjivati, omalovazavati moj teski rad za vrijeme studija, sve one muke po ispitima, trckaranja za profesorima, grijanja stolice na predavanjima a jos vise nocima doma uz lampu i cigarete, sve do spasonosne, toliko ocekivane, prevrijedne i prevazne DIPLOME! I sad ce meni tam neki proleter to vrednovati i procjenjivati. A najgore od svega sto mi je to stari prenio, za kojeg sam uglavnom vjerovao da je 'na nasoj strani'. Eto, tako sam razmisljao dok sam bio student i jos dosta (5+) godina staza nakon toga... ...A danas, no dobro nije da mi je sve jasno ali puno toga mi je jasnije. Ja sam diplomirani inzenjer, radim u jednoj finoj tvrtki sa sjedistem u EU, uglavnom ide mi prilicno dobro. Neki dan sam recimo istovarivao nekakve pakete jer se vilicar pokvario. Molim? Mozda nisam bio jasan, ali stvarno sam istovarivao pakete dok je vozac, sljaker sa 3 razreda vecernje skole, drzao rukice u dzepovima i smjeskao se. Skoro da je rekao 'Mali, ja tebe od zice napravim'. A ja bih njemu na to: 'Nista to nije, ja Vas na racunalu isprojektiram!' Poanta price, vjerujem da se vidi, jest po 101. put ponovljeno - sve je to u glavi! Ne moze mene netko poniziti, omalovaziti, podcijeniti, ne moze ako ne naidje na plodno tlo u mojoj samopercepciji. Ako ja sebe cijenim i volim, uvazavam i postujem, onda molim cijeli svijete ravnajte se po tome! I sto je najbolje, svijet me slusa! Svi te postuju onako kako im ti pokazes da trebaju, kako mislis da zasluzujes. Kakva zica, kakvi bakraci, mozemo se mi saliti na razne nacine, ali bitno je drzati razinu, pogled iz pticje perspektive, paziti koga pustamo u svoju glavu, kako bi rekao Kiyosaki. Izgleda da je stari bio u pravu, samo trebalo mi je vremena da mi to sjedne. Legitimirati se moram svojim stavom, ponasanjem, govorom, stilom. Ma sto (ne)radnici o zicama pricali :)

- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2007. ponedjeljak

Moj prijatelj i ja

- 15:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.09.2007. petak

Statistika

- 08:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.09.2007. četvrtak

Motivacija i djela

Bas se pitam u zadnje vrijeme kakva je korelacija izmedju motiva i djelovanja. Naime, mi ljudi uvijek prosudjujemo situacije, tudje postupke i odluke prema onome sto vidimo, dakle prema izvanjskoj komponenti a to je djelovanje. No postoji nesto iznutra, motivacija, koja sve pokrece, koja je uzrok tom djelovanju. Na primjer u sjajnom hrvatskom filmu Pjevajte nesto ljubavno koji trenutno igra u kinima, Zarko Potocnjak izvrsno tumaci ulogu pijanca ( nista neocekivano, zar ne? ). A taj lik, kad se razotkrije koja je motivacija njegovom opijanju, budi sasma drugacije osjecaje od onih pocetnih, izazvanih predstavljanjem obiteljskog nasilnika, klosara, odrpanca. Motivacija visoka i casna, djelovanje porocno i pogubno. Taj obrazac susretali smo u povijesti, susrecemo ga danas a jamacno ce biti prisutan dok je ljudske vrste. Razvratnik recimo traga za Ljubavlju !? Motivacija je univerzalna i vitalna, djelovanje opet porok. Poanta cijele price je da ne smijemo suditi, uvijek moramo imati razumijevanja i nikada ne prezreti drugog covjeka, jer u konacnici, nikad ne mozemo biti sigurni sto ga pokrece iznutra...

- 15:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.09.2007. petak

Tko zeli biti depresivan?

- 08:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.09.2007. utorak

Povijest pisu gubitnici

Kad se samo sjetim onog divnog zivota u bivsoj drzavi, dodje mi da placem. Od nostalgije ili od olaksanja, pitanje je sad. Svega je bilo, i kruha, ponekad i vode, a nerijetko i svjeze svinjske masti, sa sitno mljevenom crvenom paprikom. I drugovi su znali sto rade (a ne ko ovi danas), o da, samo mracne sile osujetile su velike nase planove i zaustavile naizgled nezaustavljivi rast ( standarda ili dugova - jos jedna sudbonosna dilema )... Sjecam se da smo imali (i jos uvijek imamo) rodjake u Saveznoj Republici Njemackoj. Pazi - odselili ljudi trbuhom za kruhom (dobro, ovdje ih nisu bas najbolje gledali drugovi), i to kod okupatora od kojeg smo se netom bas bili oslobodili. Ali i dio okupatora krenuo je pravim putem - Demokratska verzija iste republike. Nasi rodjaci vjerojatno su i krenuli tamo, ali su se izgleda izgubili u Berlinu jer nisu znali da je u tom gradu i ona druga drzava mrskog neprijatelja, i tako jadni ostase tamo zarobljeni. Dobro smo znali da radnicka klasa tamo stenje pod okupatorskom cizmom, dok mi zivimo u slobodi i blagostanju. Ma to se vidjelo iz aviona, ne moram ja to nikome posebno dokazivati. Dodje recimo spomenuti rodjak (tokar) iz Njemacke, u novom Passatu, pa se nadju on i moj stari (intelektualac) na vikendici. Nije ovaj recimo morao dolaziti novim Passatom po starog, a neee, moj stari je imao svog Ficu trule visnje (a i pragova) pa se dovezao sam. I kaj bu nama truli kapitalist prical, da je samo dosel k nama domeka u posjetu, bi videl kak lepo zivimo u kucici od skoro pa citavih 30 kvadrata (koju budu uskoro srusili, smrc!) i koja je NASA! Da, covjece, ona je NASA. Ne placamo najam nikome. A on, jadni najamni radnik iz Njemacke sa svojih bijednih par tisuca maraka, svakog mjeseca za svoj trosobni stan od 100 kvadrata mora izdvojiti nekom tamo trulom kapitalistu pozamasnu svotu. I to svaki mjesec!!! Stari je bio tankocutna dusa pa nije htio dovoditi gosta u nepriliku pozivajuci ga u nas dom. Jer kad bi Svabo vidio kakve blagodati mi ovdje uzivamo, odmah bi prenio svima tamo i eto ti opet invazije Njemaca a to nam stvarno nije trebalo. To da se tamo bolje zivi, ma to je bila cista propaganda, kojom su zapadni saveznici potpomognuti belosvetskom reakcijom htjeli urusiti nas pravedni sustav zasnovan na narodnoj vlasti. A onda na ljeto ide rodjak iz Njemacke sa obitelji na more. Moj stari nije lud, pa kaj ce na moru? Ionako ne zna plivat, a novaca i novaca trositi, to bogme zna svaka susa, bolje je doma u lavoru osmisljavati nove pravce u filozofiji i eshatologiji. I vrate se rodjaci s mora pa pricaju - hotel sa pet zvjezdica, brancini na gradele, vino iz butelje, Lubenice na Cresu...Kad je moj stari zbrojio koliko je to novca i uvidio da je to njegova petogodisnja placa, odmah mu je bilo sve kristalno jasno. Pa covjece - oni su tamo gladni! Okupator ih toliko cijedi cijele godine, da oni ne stignu niti jesti, sve kad bi imali dovoljno novca za hranu. Onda ih valjda potjera na godisnji, da im koju pinku i oni ovdje haj haj uzivaj. Passat s kojim su dosli, ma sigurno je na kredit, mi smo se zapreznim kolima vozili sedam godina dok stari nije zastedio za polovnoga ficu - i sto nam fali? Truli kapitalizam je to, a prosperitetni socijalizam koji tezi besklasnom komunizmu, to je (bila) buducnost... Dosla su onda neka druga vremena. Rodjak je jednog dana pokupio ekipu i srusise oni Berlinski zid, jer jednostavno vise nisu mogli izdrzati toliki pritisak okupatora i vec dobrano urusenog trulog kapitalizma. Probijali su oni put ka slobodi, ka drugovima, i uspjeli su u tome. Da se ovi sad ne bi uvrijedili, dali su ime SR Njemacka novoj drzavi nakon Wiedervereinigung-a, i prihvatili (ali samo deklarativno) kapitalizam, sve zato da ne bi duhovno i moralno slomili svoju zapadnu bracu. Za njihovim primjerom, i ostatak socijalistickog svijeta se poveo, jer kako bi Amerikanci, Englezi, Francuzi i ostale utvrde klasnih podjela i obespravljenog proletarijata podnijeli spoznaju da su izgubili? Da ozbiljno kaskaju za Rusijom, Rumunjskom ili Albanijom? Neeee, to bi bilo preostro i nepristojno prema njima, stoga se (i mi medju inima) pravimo da nismo bas toliko razvijeni, dajemo im za pravo da su oni ipak jaci od nas. Sve u dobroj vjeri, u cilju odrzanja prijateljskih odnosa s nadom u bolje sutra kada ce i oni napokon doci do spoznaje. Ipak jadnici bi propali bez nas... ;))

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zagor

Popularan lik iz stripova talijanskog tandema Nolita/Ferri godinama vec plijeni moju paznju kao i paznju mnogih citatelja na ovim nasim prostorima Alpe-Dunav-Jadran-Tetovo, da ne spominjem mrsko ime ex-Banana drzave. Iako je strip nedvojbeno umjetnicko djelo, osvrnuo bih se na fenomen prihvacenosti u krugu siroke publike kako prije cetrdesetak godina tako i danas. Gledajuci klasne odnose, glavni lik nesumnjivo je komunist. Ne, ne, svejedno mi je drag, samo pokusavam stvari nazvati pravim imenom, sto je ponekad i nezgodno, a u narodu je jos poznato kao sintagma 'reci istinu'. Osim sto nosi crvenu majicu, ima jos cimbenika kojima se legitimira. Profesori su mu (klasni) neprijatelji, jer njih nije briga za malog covjeka nego za znanost odnosno vlastitu vaznost i znacaj. Plemici razni, engleski, spanjolski ili bilo koji drugi, uvijek su prikazani negativno, kako bezobzirno dolaze na Divlji zapad zabavljati se ubijajuci bizone ( ili Indijance, sto ne razlikuju bas previse ) i opet im je prioritet samo vlastita zabava. Od svih neprijatelja koje je imao uvjerljivo ga je najvise izbacio iz takta samosvjestan mladic eruditski obrazovan i ujedno fizicki veoma spretan, koji je civiliziran ali se dosadjuje pa trazi samo zabavu i tako dolazi narusiti idilicni mir Darkwoodske sume. Kad se spomenu neka knjizevna ili druga umjetnicka djela, ili pak daleke egzoticne zemlje (na primjer Madjarska) Zagor iskreno priznaje da za to nije nikad niti cuo. I tako, ima jos elemenata. No Zagor kao lik ima velikih moralnih kvaliteta. Podmece svoja ledja za pravdu i spreman je vlastiti zivot zrtvovati da spasi drugog covjeka, bez razlike radi li se o postenom covjeku ili kriminalcu, bijelcu, Indijancu ili crncu. Sa damama je pristojni, ugladjeni gospodin, koji ce na primjer spavati vani u sumi da bi svoju kucu prepustio gostima. Ljudski zivot mu je svetinja, nikada ne ubija bespotrebno, i uvijek ce sve uciniti da spasi sto vise ljudi odnosno da sluzi sto vecem broju ljudi. Uziva veliki ugled kod svojih prijatelja te respekt i strahopostovanje svojih neprijatelja. Vjeruje u covjeka, osobito njegovu transformaciju, i nikada nece zauvijek otpisati prijestupnika nego ce mu pruziti drugu priliku. I sad da se covjek zapita - utopija ili ideal? Zar je moguce da stvari ipak nisu crno bijele, i da ni Vrag nije tako crn (crven) kao sto izgleda? Zar je moguce da se ispod prividne jednostavnosti skriva kompleksan splet drustvenih odnosa, u vremenskoj trilogiji svakog djela: vrijeme stvaranja, vrijeme radnje i vrijeme citanja? Ili je to sve propaganda koja spada u ropotarnicu povijesti? Odvagnite sami pa prosudite.

- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.09.2007. petak

O depresiji pa i vise od toga

Danas je 18 tjedana uzimanja antidepresiva Zoloft 50mg. Sto reci? Osjecam se high, mozak bye bye...Nije srecom, ovaj drugi dio ne vrijedi ali prvi da. Sad sam u top formi! Vrlo sam zadovoljan svojim zivotom i odnosima na poslu, doma, sam sa sobom, sa rodbinom, sve je nekako doslo na svoje mjesto. Drustveni odnosi, snalazenje u novim situacijama, sve mi jednostavno ide od ruke. Napokon zivim punim plucima, cinim stvari onako kako sam oduvijek zelio a nikad se nisam usudio. Uvijek sam osjecao veliku tenziju uzrokovanu jazom izmedju mojih vizija kako bi mi trebao zivot izgledati, kako bih se ja trebao ponasati, i stvarnog stanja. Sada je taj jaz zanemariv, i osjecam se zaista sjajno i imam sve pod kontrolom. Procitao sam jucer u nekom SF stripu zanimljivu tezu - da bi netko preuzeo nadzor nad tobom, nuzan uvjet je da on (nadzor) postoji. Ergo, barem ja iz toga zakljucujem slijedece: depresija je obrambeni mehanizam! Ako nemam kontrolu nad sobom, nitko mi je ne moze niti oduzeti i zagospodariti mojom voljom. No zivot je rizik u koji vrijedi uploviti, siguran sam poput Descartesa kad je rekao Cogito ergo sum (mislim dakle jesam). Taj veliki matematicar i filozof rekao je i da postoji nesto sto neizmjerno nadvisuje covjeka i univerzalnost te 'definicije' mi se osobno jako dopada. Nedavno sam ustvrdio da je moj gimnazijski profesor iz latinskog bio u pravu! Naime, on nam je rekao da cemo jednog dana uvidjeti da su nam najkorisniji bili bas oni predmeti koje sada smatramo najmanje korisnima. Recimo profesorica iz Povijesti umjetnosti snazno nam je naglasavala vaznost toga da znamo koje su nase potrebe. Mislim da su potrebe kljuc rejsenja mnogih konfuznih situacija s kojima se svakodnevno susrecemo. Zasto je netko bogat a netko siromasan? Pa netko ima vece potrebe pa ulaze vise energije da ih zadovolji. Nisu ljudi slicni kao jaje jajetu, naprotiv vrlo su razliciti. Jedan od kljucnih elemenata razlicitosti su potrebe. Ucila nas je da se ne opterecujemo time je li ono sto cemo reci pametno ili nije, nego da je najvaznije da imamo stav, svoje misljenje, i da smo svjesni svojih potreba, koje se naravno s vremenom modificiraju. Hvala, profesorice Karmen :))

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.09.2007. utorak

Emocije, osobito ljutnja

Ljutnja je jedna od cetiri temeljne ljudske emocije (ostale tri su tuga, strah i radost). Kontrolirati ljutnju znaci steci dobar dio samokontrole, zapravo puno vise od toga. Izvanredan film koji to jako plasticno prikazuje je Anger Management Okidaci za ljutnju su razni, medjutim uvijek su unutarnji, nikad vanjski. Ne moze me razljutiti neoprezni vozac, spori tramvaj ili nedotupavi klijent. Ne moze me razljutiti plac djeteta, prigovor zene ili zadirkivanje prijatelja. Ono sto me ljuti je u meni, a vanjski dogadjaji samo su izgovor za izljev te, mozda najslozenije, ljudske emocije. Na primjer, jedna osoba me iznevjerila i godinama sam se zbog toga na nju ljutio. Proslo je sedam godina, a obecanje koje je tada dala trebalo je biti izvrseno prije pet godina, a nije do dan danas. Psihicki me opterecivalo sto sam se osjecao bespomocnim i na neki nacin potpuno vezanim i ovisnim o obecanju te osobe. U sebi sam ju prezirao, mrzio, prekoravao sam sebe kako sam mogao pristati na takvo sto i sada ovisiti o njezinoj milosti i nemilosti, o tisucu i jednom izgovoru i bankovnom cinovnicicu koji su joj vazniji od mene, a i od njene rijeci odnosno casti. Pitao sam se jednostavno, kako takve osobe mogu uopce postojati. Ta osoba ucinila mi je veliku uslugu godinu prije i zato sam ja olako pristao na protuuslugu, ali ona je vec premasila sve moguce i nemoguce standarde elementarne pristojnosti. Ljutio sam se, kipio, bjesnio, bio frustriran i prestrasen, prezirao sam i mrzio, i bio sasma siguran da ja tu nista ne mogu uciniti. No danas sam okrenuo plocu. Ljubazno i fino, objasnio sam joj da je vec godinama pokusavam pokrenuti da izvrsi svoje obecanje. Ostao sam sasvim sasvim priseban i hladan, nimalo ali bas nimalo ljutnje nisam niti osjetio, a kamoli iskazao prema njoj, nego hladnim, golim cinjenicama izbio joj svaki argument i izgovor iz ruke, i vjerujem da je ozbiljno shvatila moju poruku. Siguran sam da ju je ozbiljno shvatila, i vrlo sam zadovoljan svojom diplomatskom sposobnoscu. Interesantno je primjetiti slijedece: iako je pokretac, generator problema druga osoba, ono sto je meni zadavalo najvise muke i teskoca su moji osjecaji prema njoj, prvenstveno ljutnja, prezir, mrznja. To me opterecivalo, ne njezin nemar za odrzavanje svoje rijeci. Dakle izvor je bio u meni, on je nestao, ne mrzim tu osobu i spreman sam na konstruktivan razgovor, u kojoj bih joj s ljubavlju i prijateljstvom pokusao ukazati da takvo ponasanje ne vodi ka ucvrscenju naseg prijateljstva odnosno kumstva. Spreman sam da krenemo iznova, i vjerujem da ona takvo ponasanje moze promijeniti (iskorijeniti!), da poklonivsi joj drugu priliku i svoje povjerenje odnosno ljubav, mogu uciniti cuda. Ne zelim se hvalisati pred cijelim svijetom. Zelim samo svjedociti da se sa mnom dogodilo cudo, uistinu sam se transformirao, bas kao da sam se ponovno rodio. Ljutio sam se prije na svaku travku, na svaku musicu, i izjedao se zbog raznoraznih sitnica i gluposti. Sve sto sam mogao shvatiti na svoju stetu, jesam, i nisam se nikako mogao kontrolirati. Sada to mogu, i vjerujem da ce i ova prica imati sretan i uspjesan epilog (zato ovo i pisem sad, jer jos postoji neizvjesnost). Ovo je univerzalna, opceljudska stvar. Mirnocom i pristojnoscu, hladnocom i stalozenoscu moze se postici sve. Samo odsustvo mrznje rjesava 99% problema! SAPIENTI SAT!?

- 16:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.