Sjecam se da mi je stari jednom pricao - ha bilo je to mozda za vrijeme mojeg studija ili cak malo prije - kako stari majstori, tehnicari, radnici mladom inzenjeru znaju reci 'Mali, ja tebe od zice napravim'.
Dugo me to ljutilo, frustriralo, bilo mi nejasno, nikako mi nije islo u glavu kako se moj stari koji je bio intelektualac mogao poistovjecivati sa tim sljakerima, citirati njihove fraze i to jos uz cinicni osmijeh. On se i dalje cinicno smjeskao, gledao me kako se preznojavam uceci i koprcam pokusavajuci shvatiti bit te naoko plitke fraze, zapravo kako ju pokusavam zaboraviti kao da ju nikada nisam cuo. Jer ljutila me nesmiljeno! Kako se usudjuje taj neki radnik, sa 5 minuta skole kako bi rekao moj bivsi sef, dakle kako se uopce usudjuje na tako bezocan nacin potcjenjivati, omalovazavati moj teski rad za vrijeme studija, sve one muke po ispitima, trckaranja za profesorima, grijanja stolice na predavanjima a jos vise nocima doma uz lampu i cigarete, sve do spasonosne, toliko ocekivane, prevrijedne i prevazne DIPLOME! I sad ce meni tam neki proleter to vrednovati i procjenjivati. A najgore od svega sto mi je to stari prenio, za kojeg sam uglavnom vjerovao da je 'na nasoj strani'. Eto, tako sam razmisljao dok sam bio student i jos dosta (5+) godina staza nakon toga...
...A danas, no dobro nije da mi je sve jasno ali puno toga mi je jasnije. Ja sam diplomirani inzenjer, radim u jednoj finoj tvrtki sa sjedistem u EU, uglavnom ide mi prilicno dobro. Neki dan sam recimo istovarivao nekakve pakete jer se vilicar pokvario. Molim? Mozda nisam bio jasan, ali stvarno sam istovarivao pakete dok je vozac, sljaker sa 3 razreda vecernje skole, drzao rukice u dzepovima i smjeskao se. Skoro da je rekao 'Mali, ja tebe od zice napravim'. A ja bih njemu na to: 'Nista to nije, ja Vas na racunalu isprojektiram!'
Poanta price, vjerujem da se vidi, jest po 101. put ponovljeno - sve je to u glavi! Ne moze mene netko poniziti, omalovaziti, podcijeniti, ne moze ako ne naidje na plodno tlo u mojoj samopercepciji. Ako ja sebe cijenim i volim, uvazavam i postujem, onda molim cijeli svijete ravnajte se po tome! I sto je najbolje, svijet me slusa! Svi te postuju onako kako im ti pokazes da trebaju, kako mislis da zasluzujes. Kakva zica, kakvi bakraci, mozemo se mi saliti na razne nacine, ali bitno je drzati razinu, pogled iz pticje perspektive, paziti koga pustamo u svoju glavu, kako bi rekao Kiyosaki. Izgleda da je stari bio u pravu, samo trebalo mi je vremena da mi to sjedne. Legitimirati se moram svojim stavom, ponasanjem, govorom, stilom. Ma sto (ne)radnici o zicama pricali :)
Post je objavljen 28.09.2007. u 08:32 sati.